|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Otprilike prije dva-tri tjedna u nekoj emisiji, filmu , pitajboga gdje uglavnom na TV-u potaknuta rečenicom muškarca koji je rekao otprilike nešto kao:" Moja mama nije bila tip majke koja nas dočekuje kući s toplim doma napravljenim muffinsima." počela sam googlati i čačkati po netu u potrazi za receptima, pa zatim tepsije ( protvana , pleha - živio moj Hrvatski) jer iako nisam mama već samo teta htjela sam iznenaditi curke s nekim od muffinsa s brdooooo čokolade.
Velika je u fazi kada je kuhanje počinje interesirati i jako je ponosna na sebe jer frendove ponekad počasti pačalinkama ( koje je ju je ,nije da se hvalim, naučila peći teta uz vrištanje odrasle populacije u stilu nisi normalna opeći će se , prolit će isl- a koko će inače naučiti?) i tako nakon nekih kakako šnita koje smo radile zajedno i pojele pola "mlakih" isto tako zajedno ( ode moja linija) u tjednoj nabavci naletjele nas dvije na protvan za muffinse. Dovoljno da je u subotu u našem domu bila prava muffinsijada. Sretna Velika a moram priznati i ja.
Pekli su se čokoladni s nutellomi komadićima čokolade, čokoladni s mandarinama i brusnicama i mirisni ( meni najuksniji) s jabukom, cimetom i orasima. Ovako doma napravljeni neusporedivi su s onima iz slastičarnica a one gotove u kutiji ( dr O...) da ih ne spominjem. Na što je kuhinja bila nalik kada je Velika u akciji i kada mikser iz posude u sekundi podigne i usmjeri ga prema meni ili kada je pubertetski nervozna pa joj dosadi rezuckanje čokolade na kockice pa ona velika za kuhanje u komadićima završi na podu, sve je skupa opći kaos ali i smjeh . Nakon čega slijedi okusno zadovoljstvo i zamišljene face svekolikog pučanstva koji će od ponuđenih izabrati i zadovoljne face istih nakon pojedena maksimalno dva komada "na eks" jer su stvarno zasitni.
Mene to veseli, volim kada kuća miriši po vaniliji, vesele me njihove zadovoljne mljackajuće face zamusane čokoladom, a šta ´š postajem izgleda pravi babac.
Ja i"spekoh pa rekoh", pokušajte i vi nije uopće komplicirano a nama fino do besvjesti.
Muffins s jabukama, orahom i cimetom
Sastojci:
-170 grama brašna - glatkog,
- 100 grama smeđeg šećera ( prolazi i rafinirani),
- 1 vrećica vanili šećera,
- 2 čajne žličice praška za pecivo ,
- 1/4 žličice sode bikarbone,
- 2- 3 čajne žličice cimeta (po želji),
- 2 jaja,
- 1 kiselo vrhnje,
- 60 grama otopljenog margarina ili maslaca,
- 2 srednje jabuke,
- šaka oraha,
- šećer u prahu ( količina po želji)
- 1 limun
1. Pjenasto izmiješati jaja i šećer, dodati brašno , vrhnje i rastopljeni margarin ili maslac, količinu cimeta u prahu kao u receptu ili prema želji . Na kraju ručno umiješati narezane jabuke na kockice i nasjeckane orahe te naribanu koricu limuna. Dakle mješati lagano kuhačom ili žlicom ne više mikserom tada će komadići jednako biti raspoređeni po cijelom muffinsu i neće "pasti na dno".
2. Smjesu podijeliti u namazane i brašnom posute kalupe. ( ako nemate papiriće koje stavljate u tepsiju)
Tepsiju mogu zamjeniti samo papirići koje ćete staviti u klasičnu tepsiju što je zgodno ako pravite veću količinu.
3. Peći na 200 C stupnjeva dvadeset minuta (ovisno o pećnici) gotovi su kada ubodena čačkalica u sredinu muffinska "ne pokupi" ili se na nju ne zaljepi smjesa.
4. Mlake posuti šećerom u prahu.
Dobar tek!
Ukoliko je ovaj post izazvao za početak zazubice ili vas ponukao na akciju "Muffinsijada" moja je misija izvršena jer u ovo tmurno zimsko vrijeme slatko i čokolada vraćaju osmjeh na lica, barem mojoj obitelji.
Update 22. studenog 2007.
Nemogu si pomoći ali ova mi je pobjeda posebno slatka . Jednostavno nevjerojatno ali istinito potukli naši nogometaši Engleze "usred" Londona. Uljepšali su mi dan, hvala im!
Nema više sunčeka ili ga ima premalo sve požutjelo, posivilo nestale su jarke boje.
Pere li vas?
Mene opako uvijek nekako u ovo vrijeme počinje i traje sve do Božićne histerije za koju uvijek obećajem da slijedeći neću razbijati glavu poklonima i kako pokriti financijski želje svekolike dječurlije koja iako odgajana da bude skromna u ovom potrošačkom društvu "guta" reklame, odrasta prebrzo pa je tako sada Velikoj nedovoljan i nezanimljiv "preklopni" mobitel već "sklizni". Nitko od nas odraslih ne benda njena danonoćna zapomaganja kako je ona jedna od rijetkih u razredu koja ga nema. Ignoriramo je. Srednja bi pak nekakve velikoglave lutke mislim da su Bratz a Mala je u fazi Fifi.
Svake godine ponavljama sama sebi da je važan obiteljski sklad, ugođaj, promišljanja same sebe i da je to vrijednije nego megalomansko šopingiranje, tovarenje u supermarketima tona hrane koja se na koncu povlači danima. Prošle sam godine odoljela i već se sad treniram da ću i ove.
Nikako se nemogu navići na nedostatak dugačkih dana obasjanih suncem već sam pogled kroz prozor me deprimira. Mrzim veste, debele jakne, sluzavo-sklizave dane kada su ljudi na ulici još nervozniji, nekako mi se čine i turobniji. Fali mi i ono bezobavezno švrljanje po gradu i ispijanje kavica s nabijenim sunčanim naočalama na nosu i dobar ugođaj koji stvara povjetarac za razliku od ovog brrrvjetra.
Upravo sam se vratila iz grada iz neobavezne šetnje s nešto love u džepu i svatih da nisam raspoložena čak ni za shoping. Ajd "ubola" sam jednu vestu ne preskupu ali za koju znam da ću je nositi i slijedeće zime i da se neće "rastegliti " u prvom pranju no nekako me i to nešto ne veseli.
Baš neki dan kažem Suđenom kako sam odlučila kupovati krpice samo i isključivo one za koje znam da će mi se dopadati i da ću ih nositi i slijedeće sezone i to "komad" koji mi baš fali a ne onako nagonski nešto što mi se taj tren sviđa.
Poslljednjih dana osjećam se ne praznih baterija nego praznog akumulatora i sve nešto smišljam kako ih napuniti i sve mi se nešto čini da ni nove baterije ni novi akumulator nisu rješenje , nije valjda da mi treba Krško da me trgne iz predzimskog sna.
Što sam htjela reći ?!? Nemam pojma no zasigurno znam kako je ovaj post krajnje zbrkan kakva sam i sama.
Izostanem li s važnih dešavanja blogosferskih, probudite me u proljeće jer iako još nije zima spavam zimski san
Oprala nas želučana viroza. Srednja je dovukla iz škole pa Mala prenjela na ekipu 2. Sad nas osmero jurimo put wc-a non stop, plus temperatura. I tu prestajem ne želite znati kako je to, vjerujte mi.
Kažu vlada ovih dana.
Kažem, ožeži,ko da nam je bolesti u kući premalo.