Marketing
Ajoj, mislim
Mislim si ja ovih dana, mislim si što da vam pametno napišem jer vjerujte mi ne razmišljam samo o bedastoćama niti sam površna. Prosječno obrazovana, prosječno sposobna al kad neš zapnem napišem i disertaciju o šerafu ako treba. Nije to moja bistra glava jer već odavno nije (bube su u glavi to su godine ... bube su u glavi stotine) nego onaj prkos u meni " mogu ja to".
I mislim si ja ( nešto puno mislim ) na što ova moja blogovaonica liči. O politici ne pišem al mi malo falilo prošli tjedan, uf što sam ljuta bila , o ratu i predivnim curama i dečkima s kojima sam proživjela najteže i najljepše godine u životu ne pišem - neki su doživljaji prebolni i prekopavanje po naizgled "zatvorenim ladicama" nije dobro za mene, al pisat ću jednom ozbiljno (kaže Suđeni mogla bi i knjigu kolko materijala ima),
Moda -ni o modi ne pišem jer nisam baš neka trendseterica ( više sporterica) a i živim trenutno takav život da je prošlotjedni predivni sakač i suknjica s pičkicom dar moje Sister, pardon, čipkicom nakon početnog iznenađenja i zahvale na poklon i njen predobar ukus, izazvala buru smijeha jer sam se tip- top skockana vidjela kako vučem ceker s placa ili u lokalnom dućančiću kupujem kruh i mlijeko ili još bolje jurim u parku s Malenom za loptom.
O bolesti ne mogu pisati jer je ona svaka sekunda mog života, opisivati sve moguće i nemoguće nus pojave adenokarcinoma, kemoterapije i sličnih opačina previše je bolno i ne želim opterećivati njome ni ljude iz reale a kamoli blogosfere. Gramatikom se ne opterećujem , niti načinom na koji se izražavam, disleksična il ne, disgrafična il ne vjerujem da govorim razumljivim jezikom.
O svemu ću tome jednom kad se dojmovi slegnu kada postane prošlost i kada ću suknjicu i sakač nositi puno češće.
Pomislim ja čak i da će me ljudi doživjeti nezainteresiranom ili možda neambicioznom. Ali ( namjerno veznik na početku rečenice ) ja upravo izabirem trenutno ovakav način komunikacije jer vjerujem da su moji gosti, posjetitelji bloga moga, moji virtualni prijatelji ljudi kojima život donosi dovoljno nedaća , koji žive brzo i imaju previše problema i premalo vremena , ovdje na mom blogu gosti, gosti koje treba ugostiti i ispratiti a da pri tom nemaju stisnute usne , namršten pogled, ispratiti ih i pri tom im odaslati dobru vibru.
Budući da sam ja sasvim obična žena s običnim navikama, posve običnim životom i vrlo običnih vještina upravo ću to dijeliti s vama . Počinjem uskoro.
I baš volim blog i blogerice i blogere . Ovo je moje mjesto za opuštanje, mjesto koje ne dopušta vijugama preostalim da zahrđaju, mjesto na kojem susrećem predivne ljudovice i ljude i one manje takve pa se stoga iznova učim toleranciji.
To je to danas sam takva i dijelim svoje misli sa vama. Zdravi mi i vesleli bili!
Dirnula me Kengurova a kako se bliže Sisvete i dan kada je slomljen grad heroj Vukovar, pozivam i vas da na svom blogu zapalite svijeću sjećanja na taj dan i sve časne i hrabre ljude kojima je presudila banda četnička.
Post je objavljen 28.10.2007. u 00:18 sati.