|
|
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Pet minuta prije puta moram se malo nadrogirati blogom .Falit će mi slijedećih mjesec i pol što ne znači da neću puno misliti na sve vas .
Pa ću zato u sjeni borova udisati svježinu mora i odmarati se za candy,lorry ću pokloniti urnebesno skijanje na vodi i dobar ponoćni kupanac,za darlu ću se opiti opako ,morenzi poklonit ću miris ruzmarina i lavande, teuta me ohrabrila za hm...koješta u moru,galadier će samnom uživati u ronjenju,pod svojojom bungevilijom mislit ću na bungeviliju i ispijati morske kavice a za dr.luku maznut ću dobar roštilj i pivo.
POZDRAV odo ja na more!
Euforija počinje .Dva metra pred golom .Sa lijevog krila dotrčao je .........ne, ne , ne nogometna euforija skoro završava a naša dešavanja svakidašnja eufroičnija su od promašenog Srninog penala jer...jer vesela družba seli se na jug.
Otkucavanje počinje ,torbe izvađene ,stan još nakon majstora poprilično krčevit no nedamo se smesti izbornik Babac nemože izdržati zagrebačku sparinu,zdravlje je bolje i pregovora nema putuje se i basta.
Nemogu reći da se neveselim skoku s molića na glavu u naše kristalno plavo,veselim se svakako i dugim kavama s ekipom u našoj Papaji tik uz valiće lijepog nam Jadranaa,naravno da se veselim Babčevim babama susjedstvu ,neće joj biti dosadno pa ću i ja odahnuti.
Ružna strana medalje je ostanak Suđenog u Zagrebu.Ovo ljeto nema mora jedinome .Pregovori oko preuzimanja nekih novih poslova su u tijeku .Situacija je napeta,ponude na sve strane i nema mu druge nego robijat.
Veselim se vikendima koje ćemo provoditi zajedno u kombinaciji ide susjed pa djele trošak putovanja.
Baš smo nešto računali i tako do našeg otoka s cestarinom i bengom ispada put nekih šesto kn ,nije baš malo.
Petnaest dana biti ću sama s Babcem a onda teta pod pasku uzima Veliku i Srednju.Sister ima neke radove a žao mi je da djeca budu pola ljeta u Zagrebu pa će ih nakon što im se tata 10.07.vrati iz Pakistana nadam se zastalno dojuriti i njih dvije.Pomoz Bog i svi Sveci.Jedna u pubertetu a jedna prvi puta na moru bez tate i mame.
Preduhitrila sam ih sklapanjem ugovora o ponašanju pod tetinom paskom.Tipa točka 1.ustajanje ,umivanje ,pranje ,dućan plaža.Točka druga odlazak u dućan naizmjenice parne Velika ,Srednja.Točka treća.....e već kod točke treće počele se one buniti da i ja njima ugovor moram potpisati a one kažu svojoj teti Točka 1.nesmiješ dugo spavati,Točka druga nesmiješ pušiti,Točka treća moraš se s nama kupati,točka četvrta i peći nam jednom tjedno palačinke.
Čini mi se da će točka jedna i jedina biti moja grmljavina.Nema demokracije ko će ih inače poloviti.
Eto preostaju mi jedna noć ,pola jednog dana i još jedna noć za dovest stan u red ,nabaviti neke sitnice i uskoro plivati ,sunčati se i kupati.........
Naravno ,blogam do zadnje sekunde ,prestajem onda kada kuferi budu u autu.
Babac je nekad bila legenda od žene .Domaćica po vlastitom izboru ili ne samo je kratko radila poslije 45 a onda ostala kući kako ona kaže :"Da bi sve priredila mužu."
Sve priređeno značilo je stan ko apoteka, svaki dan skuhan doručak ,ručak ponekad i večera.Poslije povratka supruga s posla očekivao je nasmješenu ženu ,bez pregače oko struka.Onog trenuta kada je ručak bio serviran prestajala je biti domaćica i postajala žena ,onog trenutka kada su se djeca vratila iz škole preuzimala je ulogu majke, onog trenutka kada su se rodili unuci opet je ona preuzimala ulogu siterice.
O tome i jedino o tome razgovara ,kako je nekad bilo i kako se ona žrtvovala za svoju obitelj.No vrlo rijetko ili čak nikada ne kaže da je to bio njen izbor.
I tako ona velike brige brine cijeli život.
Danas ne po mom izboru već po mojoj savijesti ona je moja briga .Između ostalog razlog radi kojeg sam vezana uz kuću 24 sata .Činjenica koja je apsolutno frustrirajuća za osobu poput mene.
Osobu koja je nakad imala karijeru ,osobu koja je nekad imala društveni život.
Proteklih deset godina njena je svakodnevna opsesija br.1 bolest,br.2. činjenica da želi ostati stariti kod kuće u vlastitom domu uz svakomalokomentiranje :"Nećeš me valjda u ubožnicu dati."
Ubožnica je u prijevodu Starački dom.
Nikada tako nešto nisam namjeravala niti ne namjeravam no ponekad se pitam :"Zašto baš ja nosim taj teret?"Da li mi je ta uloga namjenjena od djetinjstva pa sam tako odgojena ,maksimalno senzibilno za sve njene potrebe?"
Unučad komada četiri a ja ta koja ispunjava sve njene želje i hirove.Tri komada spomenutih rijetko kad i telefonsku slušalicu podignu da bi je pitali kako je .Zašto?
Zato jer sam ostala živjeti s njom isprva radi nerješenog stambenog pitanja a danas iako imam i drugih opcija radi toga što je ona nesposobna za samostalan život.radi činjenice da ću naslijediti stan u koji ulažem 15 godina .Odgovora nema.Nisam materijalist a sama sebi ovakav život sigurno nisam sanjala.
Nije problem kuhanje čaja ,kave ,kupanje porilično fizički teške žene ,nije problem ustati svaki puta kada sjedneš jer ona baš tada treba čačkalicu ,nije problem na 30 stupnjeva hodati gradom i tražiti baš onakvu haljinu kakvu je ona zamislila,nije problem čekanje recepata kod liječnika nekoliko sati svaki tjedan.
Problem je moja sputanost .Problem je njeno konstantno navođenje vode na vlastiti mlin bez pomisli što ja mislim ili želim baš u tom trenutku.Problem je svakako i činjenica da i hvala iz njenih ustiju izlazi sve rijeđe.problem su njene stlane kritike o životu kakav ja vodim.
Jer svako sjedanje za računalo meni je putovanje u svijet ,dobivanje širine a njoj bezvezna igra,svaki spomen izlaska Suđenog i mene je pitanje a što će biti samnom .Problem je njena sve teža narav i egocentričnost ,frustracije radi koječega između ostalog i bolova.
Ponekad poželim kada je nezadovoljna i nervozna kao ovih dana da jemalo dijete pa da joj mogu reći sada si pretjerala idi u kut.No to je nemoguće ona je žena koju poštujem i volim.
Sve češće pomišljam nije li njoj zapravo dosadno ili možda skreće pažnju na sebe.
Ja postajem šišmiš vremana za sebe imam samo kada ona spava jer nisam ta koja će zagrmiti dosta i barem jedan slap skrenuti u svoju korist.
Pomislit će neki pa neće ona dugo no ja nikada takve primisli nemam ,štoviše kad i pomislim da je neće biti zasuze se oči jer se sjetim svoje baka kakva je nekad bila.
Kada sam sinoć upozorena da se "čuda"dešavaju ljubazno sam mailom zamolila redakciju za zajeničko rješavanje problema odnosno pomoć.
Do sada nitko slovca nije odgovorio.
Dokaz da smo očito prepušteni sami sebi.Priznajem da sam malo razočarana jer sam priču nastojala samo što prije riješiti .Radi Vas i svoje časti dragi blogeri moji svakdašnji.
Ne znam da li ste ovih dana imali problema s otvaranjem mog bloga?1?
Nadam se da niste.
Ali s obzirom da me bungevilija upozorila da joj pokušaj otvaranja istog "ruši " računalo dužna sam prije svega njoj a i ostalim blogerima ispriku ukoliko sam im prouzročila bilo kakve probleme.
Naime da barem znam toliko da mogu sama nešto zakačiti na blog pa da one koje nevolim otkantam.No nažalost niti znam niti sam takva osoba.
Nemam pojma što sam pokupila i u čemu je bio problem.
Ovako isprčavam se iako ne znam što se desilo nadam se da je brisanjem starog dizajna i kojekakvih "skinutih" stvari problem otklonjen.
Eto dok ne nađem vremena gledajte ovaj "posuđeni"dizajn.
on je tih ,suptilan
visok negdje baš kako treba svoji 1,85
izvrsno izgleda, svjetlije je puti.
on je odabran među mnogima
i žele ga mnogi.
ne zadaje muke već prave,
prave užitke.
tražila sam ga danima a on je čekao,
sada je moj i ne mjenjam ga nizašto.
bez njega je život nezamisliv,ostaje praznina.
ovih dana nema mi dražeg ni potrebnijeg od njega.
svaki put kada ga vidim divim se njegovom izgledu,
svaki puta kad uđem u njega divim se njegovom savršenstvu.
onako visok ,svijetlije puti,odabran , samo moj.....
nisam ga htjela mjenjati i neželim ga mjenjati nikada.
sila me natjerala .
sada ne žalim gledam ga on je moj ,rabim ga on je moj ,
nedam ga on je moj.......
novi frižider
dosta romantike ..................
Crko motro starom i viša sila natjerala nas da posegnemo za čekovima i na bezbroj rata kupimo novi frižider.Odabrali smo Wirpool i ne žalim fakat ludilo od frižidera.Po ovim vrućinama stavrno ne treba stavljati led u cugu kako dobro hladi.Kupljen je bijeli jer je onaj srebrni znatno skuplji.Dizajn je fantastičan lako se održava i vrijedi svaku kunu.
Eto na što nas vrućina natjera na sagu o frižideru.
U srijedu navečer Babcu je došao liječnik u kućnu posjetu.Ima teški bronhitis.Naravno pojavio se poslije 20 h pa je krenula jurnjava s receptom u ruci.Gdje je prva apoteka koja radi?
Sjurili smo se u auto skontali da moramo i na benzinsku,zrihtani za popizdit.Stare trenirke i majce jer čišćenje je pri kraju.Usput Babac nas podsjeti da je Tjelovo i da danas ne rade dućani pa da obavimo i nabavku.Ma gdje ljudi moji već je 20.30.
Upalili mi naš ferari i moj Sena nagazio gas.U prvi trgovinski centar stigli smo u 20.55.Apoteka ne radi.Niti kolica nisam uspjela dohvatiti pa sa košaricom jurim ko sumanuta povrće ,voće ,kruh ,mlijeko ,mesina pravac blagajna.
Shvatim u jednom trenutku da kupujem ko da će smak svijeta .Čemu ?
Nije da u frižideru nema klope i u škrinji mesa pa čal i ribe ali ne....klasika za svetke na stol ide pečenje i nema veze što je u kuhinji plus 40 i nema veze što ne znam čega ću se prvog primiti.Ručak za svetak mora biti tip top.Babac je takva naučena je tako cijeli život a ja poštujem njene navike.
Tako stojim ja na blagajni natovarena spomenutom klopom kad odjednom dreka:
"Van pizda ti materina ,rekao sam ti van?"
Nisam mogla ne skrenuti pogled jer je galam a bila zastrašujuća.kad tamo nekakav zaštitar gura nekog dedicu i viče ,urla ,pjeni se ko da mu je ženu povalio.Toliko ga je brutalno naguravao i galamio na njega jadan čovijek nije se niti snašao a ovaj će opet:
"Van majmune ,zatvoreni smo!
Dedica će na to."Pa samo sam htio ?!!!
Snagator zaurla: "Ma nećeš ti ništa vam dok te ne razbijem"
Ne trpim nasilje ,odmah mi se od nervoze zaznoje dlanovi sva se smotam,smušena sam i stvarno me pogađa takvo ponašanje divljaka.
Zašto divljaka?Zato jer je iz reda na blagajni kada je vidio scenu izišao ljubazan mesar koji me je maloprije posluživao a sada je kupovao cigarete ,uhvatio jadnog dedicu pod ruku i sa dvije rečenice koje nismo ni čuli starac je mirno izašao van.
Dakle nasilje stvarno nije bilo potrebno.
U toj istoj prodavaonici u 21 h ljudi su kupovali abnormalno prepuna kolica ,frižideri su se zatvarali a ono jurnjava da se uhvati još komad picekovine,svi trče bacaju u kolica ko sumanuti.Nevjerojatno!
Dolaskom u auto pitam ja Suđenog :"Čuj kakvi smo mi to ljudi,svi tamo uključuijući i mene bacili smo se na kupovinu hrane ko da je sutra neće biti a svi kao nemamo love i sve nam je skupo?Jesu li to tragovi komunizima kada se stajalo u redu za kavu,ulje i sl. ili mi svi skupa jednostavno kad nam je masu toga nedostupno pružamo si taj užitak uživanja u klopi i cugi ?"
Priču o stajanju u redu za namirnice vidjela sam kao klinka.U životu hvala Bogu gladna nisam bila ali svejedno nemogu shvatiti kakvo smo mi društvo u kojem se kolica za nabavku natovaruju preko svih granica a kao nemamo love .Odkud ta potreba i taj strah možda je pitanje za psihologe i sociologe, ja odgovor nisam pronašla.
Iako sam rođena na Kegliću,neću pisati onogometu
iako mi je dida branio za Građanski,neću pisati o nogometu,
iako mi je stari igrao profesionoalno nogač , neću pisati o nogometu
iako sam na sjeveru provodila dane urlajući i skačući s plavom zastavom,neću pisati o nogometu
iako se gledajući tekme zapjenim ko bjesni buldog ,neću pisati o nogometu
iako nogomet volim otkad znam za sebe ,neću pisati o nogometu
Samo ću konstatirati nismo se baš izblamirali ,dečki su se trudili .
O nogometu neću pisati jer pišu svi .Svi komadi odjednom su fanovi,svi frajeri konkuriraju znanjem Ćiri ili strarom Kranjčaru.I kumice na placu i tete u Prehrani svi danas o nogometu.
Iako ga obožavam , neću pisati o nogometu.
*Keglbajs ,Keglić ili ti Trg Francuske revolucije kvart u Zagrebu poznat po haklu,oli ti malom nogometu
Je li zato što je pun il je od umora ili.....
Nekako nisam uopće dobro psihički sam dolje a fizički umorana ,preumorna.Ne umorna onako depresivno nego baš fizički od beskrajnog natezanja s krpama ,viledama , ,tanjurima ,posteljinom ,majstorima , ručkovima,muškarcima,bakama ,sestrama ,nećakinjama , ljudima suncem ,šišmišima evo trkeljam i previše ...
Užasno sam bezvoljna i samo bi spavala pritišće me miljun obaveza .Ni radovi koji su pri kraju ne vesele me baš previše.
Samo bi spavala...........................................................................................................................
O svemogući Blože pomozi....
Još uvijek okružena prevelikom količinom muških hormona(čitaj majstora) previše sam ljuta i nezadovoljna da bi im posvetila ijedno slovce.Kuća je još uvijek gradilište no kuhinja je u funkciji.
Sjedimo mi neko večer u boravku prekrivenom najlonima,pod nogama prašina šuta ,preko trosjeda i dvosjeda plahte(blažena koža lako se čisti )kad kaže Suđeni:
"Joj draga već dugo nisi ispekla piticu!"
Toliko voli najobičniju pitu od jabuka da joj i tepa.
Reakcija s moje strane više je nego burna jer ja žudim za domaćom klopom ,juhom ,najobičnijim čušpajzom bilo čime što se jede žlicom.neimanje kuhinje značilo je halo ovo ,halo ono čevapi i pizza na nos mi izlaze,a još malo pa ću kokodakati i više od piceka ala Konzum.
"Ti bi pitu , u ovom kršu spominješ mi pitu ,pa kaj je tebi(grrr)!??!!"
I tako krene idea za post.Volim kuhati ali ne volim peći kolače pogotovo one kremaste od kojih ti je kuhinja prepuna rajngli,zdjela ,zdjelica a mikser radi čudnovate šare po pločicama.
Davno sam sebi dala u zadaću i držim se toga kao misije naučit ću peći domaće kolače one koje je pekla moja baka.
A to znači naučiti pozmašan broj domaćih zdelanaca:štrudle svih vrsta , pite razne,princes krafli,krafli ,mišeki,orehnjača ,makovnjača ,krajncli,krampogače,zlevanka ,buhtli,štrukl i.... ne mogu ih se više sjetiti.
Nije da se tu ne zalomi i koji kremasti jer obožavam čokoladne kolače ali mijsija je misija i od nje ne odustajem već deset godina.Zašto?
Iz vrlo jednostavnog razloga ne želim izgubiti okuse djetinjstva.
Svaki odlazak na ročkase ili neke proslave normalno je da prati i kušanje kolača .I s kolačima priča nije jednostavna jer i kolače prati pomodarstvo.Pa su to jedne godine bajadere ,druge rafaelo kuglice ,treće kolač od cole itd.Ne kažem da nisu ukusni ,ne kažem da i ja ne kemijam kojekakve nove recepte koji mi se svide ali to nije to blagdani i rođendani i ostale fešte osim emotivnog i vizalnog oduvijek prati i onaj specifični miris miris vanili šećera ,limunove korice,ruma ....
Osim toga sjećam se kada sam kao klinka dobila svoju malu daščicu za mješenje pa valerčić i modlice i sva važna klečala na stolici pored kuhinjskog stola i "pekla" s Babcem kolače.Eto ni tog sjećanja ne želim se odreći.
Iako su prvi pokušaju razvlačenja tijesta za štrudl bili ravni ementaleru a od rupa nadjev je ispadao na sve strane , prvi buhtli trebali su oružani list jer takvu tvrdoću ni klesari maljem ne razbijajuprvi štrukli redovito su ostajali bez sira jer je on netragom nestao kod kuhanja ,ja inatljivica nisam odustajala.
Danas su to savladane kategorije pa kada Velika izrazi želju za palačinkama navućem ju na zajednički pohod kuhinje .
Neka uči ,nije važno jaje na podu,bačene slomljene palačinke i štednjak na kojem ima više smjese nego u tavi važna je volja jer i to je životna škola .Strašno je ponosna kada ih ispeče sama ,neki dan je čak i škvadru iz razreda zvala na činke i bila beskrajno veilka.
Kako su mi inspiracija za post bili orkagor i galdier ,hvala im na gladi koju sada osjećam a sa vama djelim recept.
Pitajte nisam gola ali sam niz godina usko vezana uz kuhinju i pogađate naravno vooolllliiiimm papati.
.......................................................................................................
Najednostavniji u cijolj priči su buhtli ,odavno sam odustala od kolača kojima se količina mjeri u malte ne centigram pa ja to sve od oka
U posudu usipam ovim redom pola kg brašna ,tri žlice (jušne )šećera ,1 suhu germu ili ti kvasac ,dvai dcl mlakog mlijeka ,jedan vanili šećer ,naribanu koricu jednog limuna i prstohvat soli(Babac me naučio da su i slatki kolači ukusniji kada je u tijestu mrvica soli) i jedno cijelo jaje .
Dobivenu smjesu ne mijesim jer mi se gadi ljepljivo po rukama već je lupam kuhačom ko vrag grešnu dušu sve dok ne postane masa slična tijestu za pizzu(ako neznate tvrdoću tijesta za pizuu prije pečenja buhtli skok u dućan npr.konzum(znam da imaju svježe tijesto za pizzu)i popipkajte tijesto).Vjerojatno ćete gore spomenutom mlijeku radi mekoće tijesta trebati dodavati još tekućine, kako vas volja ili kako imate ,mlijeka ili vode.Ako je i tijesto za pizzu nemoguća misija jednostvnije je da vam objasnim da treba biti mekano npr kao jastuk(ako ne spavate na medicinskom)ili kao tek skuhani puding .Ono je ljepljivo pa ga prije vađenja iz posude posipate brašnom i ruke kod svakog obilkovanja dizanog tijsta neka vam budu mokre.Tijesto se neće lijepti.
Ovako izlupano ostavite prekriveno krpom ili poklopljeno u tapeveru(ne znam napisati)dok se na podupla .Tad se valja u pravokutnik debljine jednog prsta .Taj pravokutnik reže u manje kvadratiće koje ćete puniti nadjevom (sir, pekmez-obavezno tvrđi, u sir treba dodati jaje vanili šećer i limunove korice po ukusu,izvrsna je i nutella)Dakle u izrezane kvaratiće na sredinu ide žlica nadjeva , na žalost barem tri puta manja od samo kvadratića da poslije ne curi na sve strane .Nakon stavljanja nadjeva preostaje vam spojit vrhove kvadrata i one male rupičice koje ostanu prstićima i takvu formicu umočiti u rastopljeni maslac,margarin ili ulje u pomanjkanju ranije navedenog i slagati u protvan jedno do drugog.Kada je protvan napunjen opet ide prekrivanje krpom i čekanje dok se složene kuglice ne udvostruče kada su buhtli spremni za pećnicu.Pecite ih na temperaturi na kojoj inače pećete biskvit(ja na 180 C)dok ne porumene Kada su gotovi posipajte ih šećerom uprahu ili prelijte rastopljenom čokoladom.
PS ako vam se neda ubijati mješenjem tijesta zamolite ljubazno u prvoj pekari da vam ga prodaju ili kupite gotovo tijesto u trgovini (ne ono razvaljano već ono u grudi)pa samo dodajte šećer ,vanili šećer i koricu od limuna.Dalji postupak je isti.
Nadam se da će piskaranje izazvati pokušaje pečenja a nadasve uspješnog pečenja.Za neuspjeh žalim ali ne odgovaram ,recept je iskušan
želim vam dobar tek.Servus
........................................................................................................
PSS Dosta mi je golih i kojekakvih kuhara s nejestivom hranom i kompliciranim receptima ,papajmo domaće!
Radovi još u tijeku.Kratka i jasna rečenica prouzlazi iz činjenice da sam već sama sebi dosadila s tom pričom.
Nekoliko slijedećih dana predpostavljam da neću imati komp pa eto da vas sve skupa malo vidim i pročitam.Upravao sam smiksala ali doslovce smiksala mikserom za kolače boju koju želim na zidovima WC.Iako smo platili već smješanu nijansu kada se stavi na zid nije ni blizu onog u toneru.
Moji dečki šljakaju sve u šesnaest ,naravno gladni su i žedni tako da su količine pojedenog i popijenog prešle stotine litara i pedesetak kg.
Kako živimo na trećem katu bez lifta sve to treba docukati .Ruke mi otpadaju a kičma me odavno izdaje.
Sve funkcionira kad im visiš nad glavom i razmišljaš umjesto njih,no kad ih radi nabavke ostaviš sat vremena solo možeš biti uvjeren da se neće ni pomaknuti.
Doskočila ja i tome .Organizaciju već dva dana smišljam sama i sve skupa bolje funkcionira.Bed mi je jedino odlazak u kupovinu.
Sve do danas bila je to noćna more jer u svim tim sranjima riknula su nam štop svijetla na autu i frižider .Blago nam se.
Frižider sam kupila danas ,mrak .Uzela sam kvalitetni i nešto skuplji pa se nadam da će trajati.Besmisleno mi je bilo davati parsto kuna manje pa da se za dvije godine kajem.
Pravo otkriće je kupovina prehrambenih namirnica i cuge preko neta.Slučajno sam prošli puta kod frizera čula priču kako je to moguće preko najvećeg hrvatskog trgovinskog lanca.Malo sam prosurfala ponjihovim stranicama i fakat .Od klope ,cuge,slatkiša pa sve do sredstava za osobnu higijenu i čišćenje .Klik ,klik odbereš ,pošalješ netom narudžbu i slijedeći dan sve je doma uredno spakirano u kartonske kutije sve,pa čak i zamrznuto povrće i sladoled.Za iznos iznad petsto kn dostava se ne plaća a do petsto kn mislim da je ovisno o iznosu deset ili dvadeset kn.Kad sve zbrojiš i oduzmeš isplati se jer sigurno 10 kn benzina potrošimo a ovako štedimo i sebe.Cjene proizvoda jednake su cjenama u trgovini.
Opet moram malo o "coflekima "kako kaže candy.Nekoliko puta već smo na taj način obavili kupovinu i uvijek naručeno donese isti mladić:
Svojih dvadesetak godina i isto toliko kg sa željeznim krevetom.Uvijek se pitam kako sve odjednom donese uz stepenice a da mu pri tom koljena ne klecaju.Ja ne bi bila ja pa da mi ga nebude žao.I tako dječačić svaki puta dobije za kavcu i svaki puta se kao nećka ali meni je nekeko savijest čišća .
Uz sva dosadna i naporna dešavanja ovakva kupovina baš me oraspoložila i tako uz perilicu za suđe ,veš i gavelino kupovina svega i svačega pravo je otkriće za mene ,a vjerojatno i svaku domaćicu.
Rekao bi pokojni Rođo sve smo to mi muški smislili da vama ženama bude lakše .
Hvala im puno još i upute da prouče i malo se pokrenu možda bi nam zaista bilo lakše.
Odo ja naganjati majstore!
.................................................................................................................................................
S e r v u s!