Marketing
Od nekretnina posjedujem ,nepokretnu baku
Babac je nekad bila legenda od žene .Domaćica po vlastitom izboru ili ne samo je kratko radila poslije 45 a onda ostala kući kako ona kaže :"Da bi sve priredila mužu."
Sve priređeno značilo je stan ko apoteka, svaki dan skuhan doručak ,ručak ponekad i večera.Poslije povratka supruga s posla očekivao je nasmješenu ženu ,bez pregače oko struka.Onog trenuta kada je ručak bio serviran prestajala je biti domaćica i postajala žena ,onog trenutka kada su se djeca vratila iz škole preuzimala je ulogu majke, onog trenutka kada su se rodili unuci opet je ona preuzimala ulogu siterice.
O tome i jedino o tome razgovara ,kako je nekad bilo i kako se ona žrtvovala za svoju obitelj.No vrlo rijetko ili čak nikada ne kaže da je to bio njen izbor.
I tako ona velike brige brine cijeli život.
Danas ne po mom izboru već po mojoj savijesti ona je moja briga .Između ostalog razlog radi kojeg sam vezana uz kuću 24 sata .Činjenica koja je apsolutno frustrirajuća za osobu poput mene.
Osobu koja je nakad imala karijeru ,osobu koja je nekad imala društveni život.
Proteklih deset godina njena je svakodnevna opsesija br.1 bolest,br.2. činjenica da želi ostati stariti kod kuće u vlastitom domu uz svakomalokomentiranje :"Nećeš me valjda u ubožnicu dati."
Ubožnica je u prijevodu Starački dom.
Nikada tako nešto nisam namjeravala niti ne namjeravam no ponekad se pitam :"Zašto baš ja nosim taj teret?"Da li mi je ta uloga namjenjena od djetinjstva pa sam tako odgojena ,maksimalno senzibilno za sve njene potrebe?"
Unučad komada četiri a ja ta koja ispunjava sve njene želje i hirove.Tri komada spomenutih rijetko kad i telefonsku slušalicu podignu da bi je pitali kako je .Zašto?
Zato jer sam ostala živjeti s njom isprva radi nerješenog stambenog pitanja a danas iako imam i drugih opcija radi toga što je ona nesposobna za samostalan život.radi činjenice da ću naslijediti stan u koji ulažem 15 godina .Odgovora nema.Nisam materijalist a sama sebi ovakav život sigurno nisam sanjala.
Nije problem kuhanje čaja ,kave ,kupanje porilično fizički teške žene ,nije problem ustati svaki puta kada sjedneš jer ona baš tada treba čačkalicu ,nije problem na 30 stupnjeva hodati gradom i tražiti baš onakvu haljinu kakvu je ona zamislila,nije problem čekanje recepata kod liječnika nekoliko sati svaki tjedan.
Problem je moja sputanost .Problem je njeno konstantno navođenje vode na vlastiti mlin bez pomisli što ja mislim ili želim baš u tom trenutku.Problem je svakako i činjenica da i hvala iz njenih ustiju izlazi sve rijeđe.problem su njene stlane kritike o životu kakav ja vodim.
Jer svako sjedanje za računalo meni je putovanje u svijet ,dobivanje širine a njoj bezvezna igra,svaki spomen izlaska Suđenog i mene je pitanje a što će biti samnom .Problem je njena sve teža narav i egocentričnost ,frustracije radi koječega između ostalog i bolova.
Ponekad poželim kada je nezadovoljna i nervozna kao ovih dana da jemalo dijete pa da joj mogu reći sada si pretjerala idi u kut.No to je nemoguće ona je žena koju poštujem i volim.
Sve češće pomišljam nije li njoj zapravo dosadno ili možda skreće pažnju na sebe.
Ja postajem šišmiš vremana za sebe imam samo kada ona spava jer nisam ta koja će zagrmiti dosta i barem jedan slap skrenuti u svoju korist.
Pomislit će neki pa neće ona dugo no ja nikada takve primisli nemam ,štoviše kad i pomislim da je neće biti zasuze se oči jer se sjetim svoje baka kakva je nekad bila.
Post je objavljen 25.06.2006. u 05:27 sati.