Još uvijek okružena prevelikom količinom muških hormona(čitaj majstora) previše sam ljuta i nezadovoljna da bi im posvetila ijedno slovce.Kuća je još uvijek gradilište no kuhinja je u funkciji.
Sjedimo mi neko večer u boravku prekrivenom najlonima,pod nogama prašina šuta ,preko trosjeda i dvosjeda plahte(blažena koža lako se čisti )kad kaže Suđeni:
"Joj draga već dugo nisi ispekla piticu!"
Toliko voli najobičniju pitu od jabuka da joj i tepa.
Reakcija s moje strane više je nego burna jer ja žudim za domaćom klopom ,juhom ,najobičnijim čušpajzom bilo čime što se jede žlicom.neimanje kuhinje značilo je halo ovo ,halo ono čevapi i pizza na nos mi izlaze,a još malo pa ću kokodakati i više od piceka ala Konzum.
"Ti bi pitu , u ovom kršu spominješ mi pitu ,pa kaj je tebi(grrr)!??!!"
I tako krene idea za post.Volim kuhati ali ne volim peći kolače pogotovo one kremaste od kojih ti je kuhinja prepuna rajngli,zdjela ,zdjelica a mikser radi čudnovate šare po pločicama.
Davno sam sebi dala u zadaću i držim se toga kao misije naučit ću peći domaće kolače one koje je pekla moja baka.
A to znači naučiti pozmašan broj domaćih zdelanaca:štrudle svih vrsta , pite razne,princes krafli,krafli ,mišeki,orehnjača ,makovnjača ,krajncli,krampogače,zlevanka ,buhtli,štrukl i.... ne mogu ih se više sjetiti.
Nije da se tu ne zalomi i koji kremasti jer obožavam čokoladne kolače ali mijsija je misija i od nje ne odustajem već deset godina.Zašto?
Iz vrlo jednostavnog razloga ne želim izgubiti okuse djetinjstva.
Svaki odlazak na ročkase ili neke proslave normalno je da prati i kušanje kolača .I s kolačima priča nije jednostavna jer i kolače prati pomodarstvo.Pa su to jedne godine bajadere ,druge rafaelo kuglice ,treće kolač od cole itd.Ne kažem da nisu ukusni ,ne kažem da i ja ne kemijam kojekakve nove recepte koji mi se svide ali to nije to blagdani i rođendani i ostale fešte osim emotivnog i vizalnog oduvijek prati i onaj specifični miris miris vanili šećera ,limunove korice,ruma ....
Osim toga sjećam se kada sam kao klinka dobila svoju malu daščicu za mješenje pa valerčić i modlice i sva važna klečala na stolici pored kuhinjskog stola i "pekla" s Babcem kolače.Eto ni tog sjećanja ne želim se odreći.
Iako su prvi pokušaju razvlačenja tijesta za štrudl bili ravni ementaleru a od rupa nadjev je ispadao na sve strane , prvi buhtli trebali su oružani list jer takvu tvrdoću ni klesari maljem ne razbijajuprvi štrukli redovito su ostajali bez sira jer je on netragom nestao kod kuhanja ,ja inatljivica nisam odustajala.
Danas su to savladane kategorije pa kada Velika izrazi želju za palačinkama navućem ju na zajednički pohod kuhinje .
Neka uči ,nije važno jaje na podu,bačene slomljene palačinke i štednjak na kojem ima više smjese nego u tavi važna je volja jer i to je životna škola .Strašno je ponosna kada ih ispeče sama ,neki dan je čak i škvadru iz razreda zvala na činke i bila beskrajno veilka.
Kako su mi inspiracija za post bili orkagor i galdier ,hvala im na gladi koju sada osjećam a sa vama djelim recept.
Pitajte nisam gola ali sam niz godina usko vezana uz kuhinju i pogađate naravno vooolllliiiimm papati.
.......................................................................................................
Najednostavniji u cijolj priči su buhtli ,odavno sam odustala od kolača kojima se količina mjeri u malte ne centigram pa ja to sve od oka
U posudu usipam ovim redom pola kg brašna ,tri žlice (jušne )šećera ,1 suhu germu ili ti kvasac ,dvai dcl mlakog mlijeka ,jedan vanili šećer ,naribanu koricu jednog limuna i prstohvat soli(Babac me naučio da su i slatki kolači ukusniji kada je u tijestu mrvica soli) i jedno cijelo jaje .
Dobivenu smjesu ne mijesim jer mi se gadi ljepljivo po rukama već je lupam kuhačom ko vrag grešnu dušu sve dok ne postane masa slična tijestu za pizzu(ako neznate tvrdoću tijesta za pizuu prije pečenja buhtli skok u dućan npr.konzum(znam da imaju svježe tijesto za pizzu)i popipkajte tijesto).Vjerojatno ćete gore spomenutom mlijeku radi mekoće tijesta trebati dodavati još tekućine, kako vas volja ili kako imate ,mlijeka ili vode.Ako je i tijesto za pizzu nemoguća misija jednostvnije je da vam objasnim da treba biti mekano npr kao jastuk(ako ne spavate na medicinskom)ili kao tek skuhani puding .Ono je ljepljivo pa ga prije vađenja iz posude posipate brašnom i ruke kod svakog obilkovanja dizanog tijsta neka vam budu mokre.Tijesto se neće lijepti.
Ovako izlupano ostavite prekriveno krpom ili poklopljeno u tapeveru(ne znam napisati)dok se na podupla .Tad se valja u pravokutnik debljine jednog prsta .Taj pravokutnik reže u manje kvadratiće koje ćete puniti nadjevom (sir, pekmez-obavezno tvrđi, u sir treba dodati jaje vanili šećer i limunove korice po ukusu,izvrsna je i nutella)Dakle u izrezane kvaratiće na sredinu ide žlica nadjeva , na žalost barem tri puta manja od samo kvadratića da poslije ne curi na sve strane .Nakon stavljanja nadjeva preostaje vam spojit vrhove kvadrata i one male rupičice koje ostanu prstićima i takvu formicu umočiti u rastopljeni maslac,margarin ili ulje u pomanjkanju ranije navedenog i slagati u protvan jedno do drugog.Kada je protvan napunjen opet ide prekrivanje krpom i čekanje dok se složene kuglice ne udvostruče kada su buhtli spremni za pećnicu.Pecite ih na temperaturi na kojoj inače pećete biskvit(ja na 180 C)dok ne porumene Kada su gotovi posipajte ih šećerom uprahu ili prelijte rastopljenom čokoladom.
PS ako vam se neda ubijati mješenjem tijesta zamolite ljubazno u prvoj pekari da vam ga prodaju ili kupite gotovo tijesto u trgovini (ne ono razvaljano već ono u grudi)pa samo dodajte šećer ,vanili šećer i koricu od limuna.Dalji postupak je isti.
Nadam se da će piskaranje izazvati pokušaje pečenja a nadasve uspješnog pečenja.Za neuspjeh žalim ali ne odgovaram ,recept je iskušan
želim vam dobar tek.Servus
........................................................................................................
PSS Dosta mi je golih i kojekakvih kuhara s nejestivom hranom i kompliciranim receptima ,papajmo domaće!
Post je objavljen 07.06.2006. u 01:26 sati.