|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Osjećam se kao nakon kupovine novih cipela .Fakat sam se napatila slagajući ovo novo ruho bloga moga.Zadovoljna sam a poznavajući samu sebe opet će mi doći bubamara u glavu pa ću isfurati nešto novo.
Definitivno sam navučena na čitanje blogova ,posjete mojim izvrsnim ,britkim ,riječitim blogopiscima.
Ovih dana sam u totalnom cajhnotu ,ja čudovište opet Suđenog ostavljam uZagrebu i pićim na moreno.Sister se vraća pa netko mora biti s Babcem.
Dakle opet me neće biti vjerojatno negdje oko 20.-tog rujna dolazim i ostajem.
Ovih dana više sam čitala blogove jer pametnih misli nisam imala .Uvodim vlastiti Blogopravilnik i zasad pravila su slijedeća:
1.ne obraćam se sladunjavo uvlakački nikom(draga ,slatkica ,puslica ,jelenko medenko -bljak gadi mi se uvlačenje u šupak)
2.ne komentiram postove radi samoreklame već samo kada priča dođe do mene i osjetim potrebu nešto reći.
3.ne postam vlastitu guzu,sise ,koljeno isl.
4.o politici ni slova (packu mi dajte kada prekršim)
5.ne spamam
6.ne šaljem lance sreće
7.ne komentiram cool-ove i almoste tek tako da mi se smile posjetiti blog
8.ne šaljem postove uredništvu
9.ne biram kategoriju(mrzim kada me žele ukalupiti)
10.ne komentiram neregistrirana postove
E baš sam nabrijana na kojekakve svinjarije koje sve više primjećujem.Bljak .Pravila vlastitog blogiranja biti će zasigurno još sada mi ne padaju napamet .Zapravo prihvaćam prijedloge za nadopunu liste Blogoerskog bontona.Štoviše to bolje.
Uf sad sam ispucala što me bockalo u duši i sada bi ja nekoliko sati čitala ,virila vam u srce živote i priče ali moram se pakirati stan mi je poput Černobila.
E fakat mrzim putovati rado bi da me teleportiraju na mjesto budućeg boravka a da umjesto spremanja stvari pucnem prstima i predamnom se stvori neka sport Billi torba.
Doviđorno ,nema me nestajem,papa .........
I tako onaj koji nema pojma upusti se u nešto što na vlastito zgražavanje znaju gotovo svi četrnaestogodišnjaci.
E daaaaaaaaaa.Ja bi htjela novi izgled bloga a to je za mene ne šansko selo nego zanzibarsko.
Švrljam ,brljam da vidim hoće li post na pravo mjesto.
Vaše čestitke ,pokude,želje i pozdravi uvijek dobrodošli.
Hej Morenza ,fala sestro po blogu ali nisam brijala da je neko tak rano opijen blogiranjem osim mene ,pa eto još jednom hvala na podršci.
Vrativši se s lijepog nam plavog ,već pri samom izlasku s autoceste vrti se u glavi Serbus dragi Zagreb,Svugde je lepo al doma je najlepše ili Moj Zagreb kak imam te rad.
Malo morgen!
Kako smo se približavali zgradi u kojoj stanujemo prva pomisao je bila ili je piromanstvo uzelo maha u Zagrebu pa je zgrada lomača ili su je obbuzeli zli dusi pa je sva u magli.Brus.Ljudi rade ,kopaju ruše buše.Konkretno petsto metara jedne od najprometnijih ulica u gradu prokopano je nekih dvadeset pet dana .Cijeli kvart je u prašini li bolje rečeno izgleda kao da je upravo roknula atomska bomba baš iznad nas pa radioaktivni pepel pada svuda ali apsolutno svuda.
Drveće nema zeleno lišće ,suse pa nije mu to valjda prirodno kad se izvršavaju prokopi,automobil možete koristiti samo ako prije pokretanja izlijete barem deset litara vode na stakla pa koliko toliko omogućite bilo kakvu vidljivost,cvijeće na balkonu posivilo,balkon posut bijelosivom prašinom približno dva cm u dva dana.A moji sugrađani ,supatnici ,kvartovska ekipa stoički podnosi cijelu situaciju.
Ali je ne ,nemogu ,neću,ne želim biti fikus koji će trpiti neorganiziranost gradskih službi, inertnost , inferiornost,na koncu i bezobrazluk.
Krenem ja u akciju.
Tj.živčana nakon dva dana zamolim Suđenog da malo telefonom bocne nadležne.
No tko je nadležan gradska uprava,gradske ceste sam Bog bi ga znao.
Telefoniranje je počelo u petak završilo eto prije pet minuta.
Samo jedna fucking stvar me interesirala može li netko oprati prašinu s kolnika i pločnika ili eventualno iskop nakon što je prije deset dana zatrpan asfaltirati.
Odustajem ,priznajem nemoćna sam i to me frustrira .Oni su veliki ,nedodirljivi i boli ih pipa.
Razgovor ili ti razgovori bili su slični
1. Obratite se xyz(koji naravno vikendom ne radi)
2.Mi nismo nadležni(a tko jest)
3.Pobogu gospođo pa cijeli grad je raskopan
4.Nemogu ja tu ništa
5.ma sve kenj ,kenj sličan jedan drugom
Dakle da sam imalo pametnija osoba shvatila bi i prije potrošenog novca na telefoniranje ,prije potrošenih živaca jednu banalnu istinu :Svi mi mali sitni građani građanke,nemožemo ništ već trpiti samovolju ,neodgovornost i neorganiziranost baš onih koje smo sami birali.
Pa neka nam je i dalje tako neka nas guši prašina ,besparica, anarhija jer očito je da smo sami krivi.
Mjenjati svakako takvu trulež treba mjenjati ali kako ostaje vječito pitanje.
Čudna sam je biljka.Imam glupavu staru četku za kosu i nedaj Bog izgubiti je to je moja četka i baš je volim imam deset godina staru dracenu jadnu tananu kržljavu i volim je to je moja dracena imam obitelj smotanu ,laprdavu svakakvu i oni su moji i njih volim i stare traperice ma beskrajno su moje i volim ih.
No htjedoh reći vežem se za ljude prije svega ,prostor u kojem živim i na kraju stvari koje imam .Ne volim previše promjene pa kao takva čudna biljka nisam baš sretna previše kada mjenjam prostor obitavanja ,nisam svoja u nekom drugom prostoru ,zapravo volim biti doma.
Tako svake godine kada putujme na more osim euforije pakiranja ,putovanja i rajzefibera meni je nakako teško otići od doma i ja glupava sentimentalka onako u sebi pozdravim svoje cvijeće ,pa brijem kako ću spavati u nekom drugom krevetu pa kako će se Suđeni snaći bez mene ,pa što ću ja bez njega i tako uvijek mahnem domu mahnem Zagrebu i put pod noge odnosno guzicu iznada kotača.
Nakon proljetnih radova i bolesti Babca fakat sam ove godine na Čarobni otok otišla bezvoljno i totalno iscrpljena.Zanjući da me i u našoj "kućici u cvijeću"čekaju opet radovi.Ove godine rješavali smo vodovod ,hidropak,kupovalji novi krevet,bojler i sto čuda .I onda se uvijek zaprepastim kad mi ljudi kažu :"Pa kaj hoćeš ti ljetuješ besplatno!???!!!"
Moš mislit brijačine a pri tom ne razmišljaju koliko vremena i love treba za održavanje kuće.No da ne ispadne kuknjava sve smo to porješavali u prvih deset dana doveli kuću u red.I..........naravno počelo je ljetovanje.
Kućica je fakat maliča pedeset kvadrata dvije spavaće sobe kuhinja i boravak zajedno mići kupaonica i ogromna terasa kojoj hladi rad trideset godina stari trs.Upravo ta terasa više je nego dnevni boravak pogled s terase pada na moj vrt prepun prkosa(cvijeća),gartruža ,pelargonija .Stražnju stranu kućerka a baš ispod kamenog zidića kojeg je davno gradio moj dida resi vrtić svojih 10 kvadrata .Opojni mirisi lavande ,ružmarina,metvice žalfije draže mi nosnice prije spavanja ,naime smješten je ispod prozora spavaće sobe.S terase pogled na more oteli nam borovi koji su u proteklih trideset godina zakrilili pogled.No neka more se i dalje čuje a borovi vbeskrajno mirišu.
Naravno čita se između redaka da već danas patim za "Kućicom u cvijeću",morem ekipom ludorijama ovog ljeta jer svako je ljeto priča za sebe neponovljivo i nepovratno no zato postoje uspomene i priče o ljetu o nekom davnom ljetu o ovom ljetu .Pričat ću ih naravno jednom ali ne sad .
Tugujem za nepovratnim ljetom 2006.