Marketing
Gladna nacija
U srijedu navečer Babcu je došao liječnik u kućnu posjetu.Ima teški bronhitis.Naravno pojavio se poslije 20 h pa je krenula jurnjava s receptom u ruci.Gdje je prva apoteka koja radi?
Sjurili smo se u auto skontali da moramo i na benzinsku,zrihtani za popizdit.Stare trenirke i majce jer čišćenje je pri kraju.Usput Babac nas podsjeti da je Tjelovo i da danas ne rade dućani pa da obavimo i nabavku.Ma gdje ljudi moji već je 20.30.
Upalili mi naš ferari i moj Sena nagazio gas.U prvi trgovinski centar stigli smo u 20.55.Apoteka ne radi.Niti kolica nisam uspjela dohvatiti pa sa košaricom jurim ko sumanuta povrće ,voće ,kruh ,mlijeko ,mesina pravac blagajna.
Shvatim u jednom trenutku da kupujem ko da će smak svijeta .Čemu ?
Nije da u frižideru nema klope i u škrinji mesa pa čal i ribe ali ne....klasika za svetke na stol ide pečenje i nema veze što je u kuhinji plus 40 i nema veze što ne znam čega ću se prvog primiti.Ručak za svetak mora biti tip top.Babac je takva naučena je tako cijeli život a ja poštujem njene navike.
Tako stojim ja na blagajni natovarena spomenutom klopom kad odjednom dreka:
"Van pizda ti materina ,rekao sam ti van?"
Nisam mogla ne skrenuti pogled jer je galam a bila zastrašujuća.kad tamo nekakav zaštitar gura nekog dedicu i viče ,urla ,pjeni se ko da mu je ženu povalio.Toliko ga je brutalno naguravao i galamio na njega jadan čovijek nije se niti snašao a ovaj će opet:
"Van majmune ,zatvoreni smo!
Dedica će na to."Pa samo sam htio ?!!!
Snagator zaurla: "Ma nećeš ti ništa vam dok te ne razbijem"
Ne trpim nasilje ,odmah mi se od nervoze zaznoje dlanovi sva se smotam,smušena sam i stvarno me pogađa takvo ponašanje divljaka.
Zašto divljaka?Zato jer je iz reda na blagajni kada je vidio scenu izišao ljubazan mesar koji me je maloprije posluživao a sada je kupovao cigarete ,uhvatio jadnog dedicu pod ruku i sa dvije rečenice koje nismo ni čuli starac je mirno izašao van.
Dakle nasilje stvarno nije bilo potrebno.
U toj istoj prodavaonici u 21 h ljudi su kupovali abnormalno prepuna kolica ,frižideri su se zatvarali a ono jurnjava da se uhvati još komad picekovine,svi trče bacaju u kolica ko sumanuti.Nevjerojatno!
Dolaskom u auto pitam ja Suđenog :"Čuj kakvi smo mi to ljudi,svi tamo uključuijući i mene bacili smo se na kupovinu hrane ko da je sutra neće biti a svi kao nemamo love i sve nam je skupo?Jesu li to tragovi komunizima kada se stajalo u redu za kavu,ulje i sl. ili mi svi skupa jednostavno kad nam je masu toga nedostupno pružamo si taj užitak uživanja u klopi i cugi ?"
Priču o stajanju u redu za namirnice vidjela sam kao klinka.U životu hvala Bogu gladna nisam bila ali svejedno nemogu shvatiti kakvo smo mi društvo u kojem se kolica za nabavku natovaruju preko svih granica a kao nemamo love .Odkud ta potreba i taj strah možda je pitanje za psihologe i sociologe, ja odgovor nisam pronašla.
Post je objavljen 15.06.2006. u 23:07 sati.