|
|
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dnevnik jedne dvanaestogodišnjakinje koja se osjeća kao da je zarobljena u paklu, a ona je anđeo, naviknite se!!!
LINKOVI
Kathyn blog
Anin blog
Petrin i Katarinin blog
Ivanin, Larin, Lucijin blog
Laurin blog
Ivanin blog
Net
Miniclip
hip hop glazbu
crnu boju
internet
sebe
Katarinu(kao prijateljicu)
svoju sobu
likovni
mobitele
nekoga zezati
odbojku
glumu
televiziju
plesanje
pjevanje
spavanje
roditelje
svoga psa
pse
konje
delfine
kornjače
telefoniranje
brbljanje
sladoled
čokoladu
sve slatko.....
kada netko zabada nos tamo gdje mu nije mjesto
kada netko istražuje moje privatne stvari
povrće
ogovaranje
cigarete
alkohol
bezobrazne ljude
ružnu odjeću
zmije
paukove
krv
pexa
doru
balavce(male)neodgojene
kišu
zimu
....
svašta ja mrzim ali se sada toga ne mogu sjetiti
UKRATKO
Ja se zovem Petra, svi me zovu Debela Shakira, Debela, Puhić, Pero, Puhetina (Puhetna)...
imam 12 godina, imam puno prijateljica, a najbolje su mi:
Ana
Katarina
Ivana
Lucija F.
Lucija L.
Nives
Sa svima sam si dobra!!!
Ah... ta dosada. Najbolje uzeti pištolj pa se ubiti, ili? Postoji li drugo riješenje? Možda... da... možda bolje dubiti na glavi, ili gaziti po blatu...
Nikada se nisam dosađivala kao danas. Dosada je čestapojava nedjeljom. Inače, nedjelja je neradni dan, pa, bolje onda ne raditi nego raditi. Možda je to samo nekakav znak, znak da trebamo biti bolji ili, jednostavnije: Ne dosađivati se. Da... ne dosađivati se možete jedino... ma... stvarn mi je ponestalo ideja, koa i smisla za humor. Dakle, jučer sam bila prespavati kod jedne od najboljih prijateljica.
Možda sam malo ljubomorna, ali, ta moja najbolja prijateljica, da ne govorim ime, kada je njezina druga najbolja prijateljica tamo, uvijek je uz nju više nego uz mene. Da, znam da sam malo pretjerala, možda je to samo plod moje mašte ili, ja baš tako i ne bih rekla. Uvijek je s njom, kada igramoo graničara, bira nju, ali, kao da zaboravlja da sam i ja tamo. Da nastavim, išla sam kod nje prepavati, tulumarile smo do 3:00 ujutro. Da se ispravim, one su se cijelo vrijeme kao da su napušene smijale, a ja sam... kao tele gledala i malo se nasmiješila "dobrim" napušenim forama. Ali, zapravo, najrađe bih se kilnula.
Počele smo gledati "Mrak film III" u Max videoteci (na max tv-u), ali nam se max tv ugasio, da citiram: "Film trenutno nije dostupan" Da samo nešto kažem: Max tv je pseći drekić, Digi tv je legenda. Da,ali meni je zapravo bilo taaaako dooosadno da se kilnem, ozbiljno!
Ujutro smo se probudile oko 7:00, te smo... ne želim u detalje, i ne, nije bilo ništa prosto.
Ujutro sam morala otići kući u 9 jer sam imala nešto prefino za doručak, dobro, priznajem, uvijek imam nešto fino, ali ovo ne baš i ne tako češto. Kada sam došla kući, najela sam se i gledala koliko imam prašine u sobi. Bome ima, negdje dve i pol moje visine kad se sve to skupi. Pomislila sam da bih stvarno trebala počistiti svinjac od sobge. Ali, onda sam se sjetila: "Pa nedjelja je! Pa da, jučer je bila subota, buuuuuuu!"
Brojala sam mrave po dvorištu, kvrcala po prozorima, tražila ni sama ne znam šta. Tako sam ja ubijala dosadu u nedjeljno poslijepodne, čak sam i smisao za humor izgubila.
Kad bih samo ubila zauvijek dosadu, ma, ni ne pomišljajte na to dok me niste dovoljno dobro upoznali!!!
Warning!¨Warning!- onda nemojte reći da vas nisam upozorila...
Pozz...
Kako ubiti dosadu?
Dosada kod pasa...
Odgovor na pitanje: Što činiti kada vam je dosadno...
P.S. Ostavite komentare!!!
Odlično!
Čini li vam se ikada da imate nekoliko najgorih dana u tjednu, ili bolje: životu? Ili.. možda...
Čini li vam se ikada da imate nekoga u obitelji tko uvijek dobije sve bolje, ili je u svemu bolji!?
Da... ja upravo imam takav problem. Dođe mi da likvidiram sve koji sudjeluju u tome da je ona u svemu bolja. Ja imam mlađu sestru koja je tupa, a ponekad i glupa. Nju naprosto roditelji obožavaju. Ali, da samo znate zapravo kakva je... uuuu... stavili bi je na top five svjetskih malih bezobraznika u svijetu. Mrzim je, ali isto toliko je i volim jer mi je sestra. Ali, kada smo same kod kuće, ona se pretvara u malu dugačku jezičinu koju bih joj ja rado odrezala. Da, kad bih barem mogla, kada joj nešto nije po volji, uh, onda kad god ja nešto progovorim a njoj se to ne sviđa: "Tata, Petra mi je rekla da..."
Mislim, takvu glupavu sestru kao što ja imam, možete samo poželjeti u snovima. Da nastavim, prije godinu dana, išli smo kupovati madrace za krevet. No, roditelji su mi kupili ,madrac, naravno, i sebi su ga kupili. Ali, nakon što smo se vratili kući, mojaa glupa sesra je ugledala madrace. Pitala je za koga je to, a mama je odgovorila: "za petru i za tatu i mene." Samo sam šutila i postrance gledala. Paula je rekla: "Ma da, sebi kupite sve, a meni? Ništa, jel? Pa, dobro, ja ću si ga sama kupit!" Onda je moja "pametna mamica spala na ideju: "Pa vidiš, kako se nismo sjetili, pa i Pauli treba novi madrac, joj srce, oprosti, pa mi smo zaboravili! Idemo joj kupiti madrac, ali, vidiš, mogli bismo joj i kupiti one daske, znaš! Jel bi ih htjela? Ha?" Naravno, što bi Paula drugo rekla nego DA! Bila sam tako ljuta, kipila sam. Glupa mala krava. Da, bilo je još mnogo događaj koji su bili slični ovome. No, imam jedan koji će tek uslijediti. Dakle, moja sestra ide u školu u prirodi, yay, neće je biti 6 dana, nema više male svinje debele. Ali, njezina glupa učiteljica je na papir napisala svakakve gluposti koje treba ponijeti na more (pa mislim, ima tako glupu učiteljicu, pa, te stvari koje je napisala na papir, pa ni mi ih ne nosimo na more)... No, treba ponijeti: sunčane naočale, kapu, društvene igre, možda neke rekvizite, kupaći kostim, cipele, patike, sandale, šlape ili japanke,... i ostala sranja. No, ja sam happy jer je neće biti 6 dana, ali, žao mi je one djece s kojima će biti. Mislim, kako će se uopće usuditi nositi badekostim preko onoga salastoga, debeloga trbuha koji joj ispadne svaki put kada nosi neku užu majicu. Znam da sam malo pretjerala, ali tako mi ide na živce, pa ja ne mogu podnijeti!!!
Kako bi se vi osjećali kada bi netko iz vaše obitelji u svemu bio bolji, svi bi njega pitali što hoće, a na vas bi zaboravili, ili bi samo rekli: Ma, gle, na nju/njega smo zaboravili, ma dobro, ona/on je već velika/velik.
Please kill me now or wait to I kill my self!!!! My sister is little cow-devil!
Help me!
Bit će mi slomljeno srce ako je tako!
Suze, pomaže li to?
Ah, mrzim opraštanja... sve je tako tužno, jadno...
Ali... oprostiti se od života? Otići na bolji svijet? Možda, ali...
Kako se osjećati kada mislite da vas nitko ne voli, samo se pretvaraju da vas vole, ali, zapravo? Nekad pomislim da je najlakše skratiti si muke... kada izgubite blisku osobu... ja sam imala samo 10 godina kada sam izgubila brata. Zvao se Matija. Nije li to lijepo ime? Pitajte Ivanu, nije znala što da radi. Potpuno sam se promjenila. Promjenila sam pogled na život, stilove... ali... sada... Je li vrijeme da se opet promjenim? Katkad pomislim da me svi mrze, da sam svima već dosadila. Ali... samo neka oni misle, nitko me još nije temeljito upoznao, nitko, pa čak ni roditelji, nitko ne zna gdej su mi granice, nitko ne zna do kuda mogu doći. Poludila sam, totalno, pukla sam... otkad sam ga izgubila. Dala bih sve da se to što se dogodilo nekako može promijeniti, pa makar se morala ohladiti i leći tamo kraj njega, zatvoriti se u taj mračan lijes, ako je to Bog morao učiniti, zašto to nije odmah i meni učinio? Mrzim ovaj svijet. Morati ću umrijeti kad-tad, smrt je tek početak novoga života. Ali, čini mi se da se to upravo događa i meni. Kraj stare, zabavne Petre, ali početak nove, ozbiljnije Petre. Dosta mi je, kao da sam zarobljena u prokletom svijetu. Pa... draži su mi mrtvaci nego živi ljudi. Čini se da ću se restartirati. Samo, prvo ću zatražiti mišljenje svojih frendova. Što oni misle o svemu ovome. Ako misle da mi je potrebna promjena, onda će se morati oprostiti od moga staroga života, početi ću novi, možda bolji, tko zna. Poludit ću ako moram brzo čekati odgovor. Zbogom, možda je ovo zadnje što ću napisati kao «stara» Petra. Bye!!!
Osjećate li se i vi nekada kao da ste izgubili dijelić sebe? Upravo se tako ja osjećam. Došla je u 4. razredu. Bila je najbolja prijateljica samo meni. Bile smo nerazdvojne! Nismo mogle jedna bez druge. Uvijek smo si međusobno pomagale. Svugdje smo išle zajedno. Provodile smo najbolje dane zajedno. Sada u 6. razredu... kao da je gubim. Ne znam što da radim. Ja to jednostavno ne želim! Nju ću izgubiti, ali zato sam za uzvrat stekla nove "najbolje prijateljice". Ja nju jednostavno ne mogu, ne želim i neću izgubiti. Kao da mi se srce lomi... Jednostavno... to je valjda sudbina. Osjećam se kao da sam joj nešto jako nažao učinila. Meni je prijateljstvo dragocjeno, ali ako izgubim najbolju prijateljicu... najrađe bi skočila s mosta i... Prijateljstvo nema granica. Ali... ipak... kada se dvije nerazdvojne prijateljice razdvoje...
Jedva da i pričamo. Kada bih barem to mogtla nekako promjeniti! Male svađe... uvijek smo se pomirile... ali sada kao da se ne poznajemo...
Kao da se promjenila i postala nova osoba! Želim je natrag!!! Kada kada se pogledamo... kao da vidim gnjev u njenim očima koji bi me mogao progutati.
Najbolje prijateljice, ali sada...
Kao da sam prešla zabranjenu granicu, i sada se više ne mogu vratiti. Molim za pomoć, ali mi nitko neće pomoći? Što je sa svima onima koji su mi nekada bili jako dragi? Kao da su svi ti ljudi nove osobe, osobe koje imaju stroge granice?
Kad god pomislim na nju, na naše sadašnje stanje, rasplačem se... izgubljeni dio prošlosti?
Imam puno prijatelja, ljudi koji su mi jako dragi, ali ona, ona mi je bila među najdražima... što se to događa s ovim svijeto punim ljubavi, sreće, prijateljstva!?
Ja je jednostavno volim bezgranično mnogo kao prijateljicu, ali ja ne čitam njene misli, ne znam što ona osjeća, pomalo se i bojim da više ništa ne osjeća. Kao da se jako promjenila! Ima drugačiji pogled na svijet, kao da je više i ne zanimaju cool stvari. Ja jednostavno ne znam što da radim!
Pokušala sam razgovarati, ali uvijeek nas nešto ili netko omete!
Ne želim je izgubiti! Ako je izgubim, moj pogled na svijet biti će nikakav, kao da želim izbrisati svaki trag da sam uopće postojala. Prijateljstvo je predragocjeno, nemojte da ga upropastite zbog gluposti, čuvajte ga, nemojte se svađati!
Svijet će biti puno bolji kada bi sve bilo super. Svi bi isto vrijedili, svi bi bili samouvjereni u svoje sposobnosti.
Nemojte napraviti iste greške kao i ja!!!
Ja kao da sam držala dragocjeni dijamant, ali ispao mi je pa se razbio, više ne postoji, valjda treba ići dalje ili?
Obično, strano, tmurno, najgore jutro. Utorak... jahanje, konji (na ovaj blog obavezno moraju doći Hana i Jelena!). Isto kao i kod Ane, več polako počinjem razmišljati kamo da idemo na more. Uvijek kada pitam tatu kamo ćemo ići, on odgovori da ne zna jer radimo sestrinu sobu i trošimo trenutno mnogo novaca. Uvijek tako kaže, a onda na kraju idemo na more. Čini se da ove godine neće biti tako. Čini se da ču Ani praviti društvo na bazenima. S njom se uvijek znam zabaviti, pa mi je zabava bez mora zajamčena. U subotu idem u Voćin! Yaaay!!! Da ne duljim, nastaviti ću s ovim danom.
Dakle, kao i obično, probudila sam se ujutro u 07:00. Spremila sam torbu za srijedu. Nisam bila nešto posebno uzbuđena, srijeda mi je bila kao i svaki drugi "dosadan" dan. Nisam se nadala ničemu posebnome. Došla sam u školu, bila sam ljutita jer Ivana nije došla po mene! Došla sam do nje kao ljuti ris. Prišla sam joj i pitala je zašto nije ujutro došla po mene. Ona je samo rekla da je danas imala nulti sat. Rekla je da se sjetim da ona srijedom ne dolazi po mene. Meni se sve činilo kao da je ponedjeljak. Zazvonilo je krenula sam na nastavu. Danas mi se prije tjelesnog dogodila mala nezgoda. Stajala sam vani. Matej Bubnjić je stajao iznad mene na zidiću, a Ančipokraj Mateja. Nešto su se nagurkivali i Matej je pao na mene, Anči ga je gurnula. Kako je pao na mene, nabila sam si tako jako koljeno, a i onako mi je već bilo "bolesno"! Nisam mogla vjerovati kakva je ona krava, kučka, je***a kuja!
Bila sam tako ljuta. Htjela sam je tako opaliti!
Krenula sam da ću je "udariti", ali me je u koljenu nešto presjeklo. Nisam više skoro mogla hodati, uz to sam si i ozljedila ruku.
Ta Anči, ona svima stvara probleme.
Došla sam iz škole, Ani sam dala bilježnicu iz matematike, da si prepiše nešto što smo pisali kada ona nije bila u školi.
Da mi se nekako oduži, pitala me je ako hoću da idem s njom i sa svojim psom da se idemo šetati (ona je povela i svog psa). Rekla sam joj da to neću propustiti.
Malo smo šetale pse, od 14:15 do 15:35. Bila je to duga šetnja.
Poslije šetnje sam se naručala i mrdala po kompu. Tako još uvijek mrdam!
Sada idem probati naći jel ima na internetu nešto o vremeplovima! ( Možda ima nade Ana, možda ima nade!)
Do tada pozz!
PUSS@!!!
http://img405.imageshack.us/img405/3694/oiwh2.jpg
