|
|
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dnevnik jedne dvanaestogodišnjakinje koja se osjeća kao da je zarobljena u paklu, a ona je anđeo, naviknite se!!!
LINKOVI
Kathyn blog
Anin blog
Petrin i Katarinin blog
Ivanin, Larin, Lucijin blog
Laurin blog
Ivanin blog
Net
Miniclip
hip hop glazbu
crnu boju
internet
sebe
Katarinu(kao prijateljicu)
svoju sobu
likovni
mobitele
nekoga zezati
odbojku
glumu
televiziju
plesanje
pjevanje
spavanje
roditelje
svoga psa
pse
konje
delfine
kornjače
telefoniranje
brbljanje
sladoled
čokoladu
sve slatko.....
kada netko zabada nos tamo gdje mu nije mjesto
kada netko istražuje moje privatne stvari
povrće
ogovaranje
cigarete
alkohol
bezobrazne ljude
ružnu odjeću
zmije
paukove
krv
pexa
doru
balavce(male)neodgojene
kišu
zimu
....
svašta ja mrzim ali se sada toga ne mogu sjetiti
UKRATKO
Ja se zovem Petra, svi me zovu Debela Shakira, Debela, Puhić, Pero, Puhetina (Puhetna)...
imam 12 godina, imam puno prijateljica, a najbolje su mi:
Ana
Katarina
Ivana
Lucija F.
Lucija L.
Nives
Sa svima sam si dobra!!!
Ah, mrzim opraštanja... sve je tako tužno, jadno...
Ali... oprostiti se od života? Otići na bolji svijet? Možda, ali...
Kako se osjećati kada mislite da vas nitko ne voli, samo se pretvaraju da vas vole, ali, zapravo? Nekad pomislim da je najlakše skratiti si muke... kada izgubite blisku osobu... ja sam imala samo 10 godina kada sam izgubila brata. Zvao se Matija. Nije li to lijepo ime? Pitajte Ivanu, nije znala što da radi. Potpuno sam se promjenila. Promjenila sam pogled na život, stilove... ali... sada... Je li vrijeme da se opet promjenim? Katkad pomislim da me svi mrze, da sam svima već dosadila. Ali... samo neka oni misle, nitko me još nije temeljito upoznao, nitko, pa čak ni roditelji, nitko ne zna gdej su mi granice, nitko ne zna do kuda mogu doći. Poludila sam, totalno, pukla sam... otkad sam ga izgubila. Dala bih sve da se to što se dogodilo nekako može promijeniti, pa makar se morala ohladiti i leći tamo kraj njega, zatvoriti se u taj mračan lijes, ako je to Bog morao učiniti, zašto to nije odmah i meni učinio? Mrzim ovaj svijet. Morati ću umrijeti kad-tad, smrt je tek početak novoga života. Ali, čini mi se da se to upravo događa i meni. Kraj stare, zabavne Petre, ali početak nove, ozbiljnije Petre. Dosta mi je, kao da sam zarobljena u prokletom svijetu. Pa... draži su mi mrtvaci nego živi ljudi. Čini se da ću se restartirati. Samo, prvo ću zatražiti mišljenje svojih frendova. Što oni misle o svemu ovome. Ako misle da mi je potrebna promjena, onda će se morati oprostiti od moga staroga života, početi ću novi, možda bolji, tko zna. Poludit ću ako moram brzo čekati odgovor. Zbogom, možda je ovo zadnje što ću napisati kao «stara» Petra. Bye!!!
