Osjećate li se i vi nekada kao da ste izgubili dijelić sebe? Upravo se tako ja osjećam. Došla je u 4. razredu. Bila je najbolja prijateljica samo meni. Bile smo nerazdvojne! Nismo mogle jedna bez druge. Uvijek smo si međusobno pomagale. Svugdje smo išle zajedno. Provodile smo najbolje dane zajedno. Sada u 6. razredu... kao da je gubim. Ne znam što da radim. Ja to jednostavno ne želim! Nju ću izgubiti, ali zato sam za uzvrat stekla nove "najbolje prijateljice". Ja nju jednostavno ne mogu, ne želim i neću izgubiti. Kao da mi se srce lomi... Jednostavno... to je valjda sudbina. Osjećam se kao da sam joj nešto jako nažao učinila. Meni je prijateljstvo dragocjeno, ali ako izgubim najbolju prijateljicu... najrađe bi skočila s mosta i... Prijateljstvo nema granica. Ali... ipak... kada se dvije nerazdvojne prijateljice razdvoje...
Jedva da i pričamo. Kada bih barem to mogtla nekako promjeniti! Male svađe... uvijek smo se pomirile... ali sada kao da se ne poznajemo...
Kao da se promjenila i postala nova osoba! Želim je natrag!!! Kada kada se pogledamo... kao da vidim gnjev u njenim očima koji bi me mogao progutati.
Najbolje prijateljice, ali sada...
Kao da sam prešla zabranjenu granicu, i sada se više ne mogu vratiti. Molim za pomoć, ali mi nitko neće pomoći? Što je sa svima onima koji su mi nekada bili jako dragi? Kao da su svi ti ljudi nove osobe, osobe koje imaju stroge granice?
Kad god pomislim na nju, na naše sadašnje stanje, rasplačem se... izgubljeni dio prošlosti?
Imam puno prijatelja, ljudi koji su mi jako dragi, ali ona, ona mi je bila među najdražima... što se to događa s ovim svijeto punim ljubavi, sreće, prijateljstva!?
Ja je jednostavno volim bezgranično mnogo kao prijateljicu, ali ja ne čitam njene misli, ne znam što ona osjeća, pomalo se i bojim da više ništa ne osjeća. Kao da se jako promjenila! Ima drugačiji pogled na svijet, kao da je više i ne zanimaju cool stvari. Ja jednostavno ne znam što da radim!
Pokušala sam razgovarati, ali uvijeek nas nešto ili netko omete!
Ne želim je izgubiti! Ako je izgubim, moj pogled na svijet biti će nikakav, kao da želim izbrisati svaki trag da sam uopće postojala. Prijateljstvo je predragocjeno, nemojte da ga upropastite zbog gluposti, čuvajte ga, nemojte se svađati!
Svijet će biti puno bolji kada bi sve bilo super. Svi bi isto vrijedili, svi bi bili samouvjereni u svoje sposobnosti.
Nemojte napraviti iste greške kao i ja!!!
Ja kao da sam držala dragocjeni dijamant, ali ispao mi je pa se razbio, više ne postoji, valjda treba ići dalje ili?
Post je objavljen 03.05.2007. u 14:08 sati.