slika: digital art

Kad bi čovjek znao koliko je bijedan njegov život bez duhovne svjesnosti, sve svoje snage bi upro da dođe do svjesnosti o svojim mislima, riječima i djelima. Pitam se da li ljudsko biće stvarno treba bolna iskustva ili ono može živjeti svoj život zdravo? Prošavši ova nevjerojatna iskustva duhovnog pada i uspona, nemam odgovor na to pitanje. Svako iskustvo ima svoju svrhu u cjelokupnom ljudskom življenju.

Samô prosvjetljenje ne događa se u trenu. Kad se dogode prvi uvidi u nepoznato i nespoznato, stekne se tek neka blijeda slika mogućeg života o rajskom stanju svijesti. Dug je put transformacije iz tame u svjetlo.

Prijevod na duhovne ravni je čudesno usklađenje sa prirodom u samom sebi. Dolazeći kući iz vrta, razmišljam o prethodnom iskustvu u kojem mi se obratio biljni svijet. Je li čovjeku uopće moguće komunicirati sa biljnim svijetom? Iako sam netom doživjela to iskustvo, svjesna sam da mi je bolje držati jezik za zubima. Pitam se zbog čega se to baš meni dogodilo? Ne znam što dalje slijedi po tom pitanju. Zatim se pitam postoji li itko sa kim bih mogla o tome pričati. Do sada nisam od nikoga čula za takva iskustva. Skrušeno se molim Bogu.

„Bože mili, pomozi mi da shvatim što mi se to događa“.

Čim sam došla iz vrta kući odmah sam išla leći. Nisam se osjećala sposobnom bilo što raditi. Šok koji sam doživjela bio je prevelik za mene.

Kad sam legla u meni se pojavio osjećaj, da će se nešto značajno sa mnom dogoditi. Što bi to moglo biti?, pitam se. Možda ću opet primiti ili odaslati neku poruku? Nekoliko puta do sada u viziji mi je dolazilo naređenje da šaljem mir, zdravlje, ispravnost i ljubav u neke dijelove svijeta bolesnima, slabima, ovisnicima o alkoholu, drogi, cigaretama ili zaraćenim stranama u svijetu. Nisam znala zbog čega se to od mene traži. Nekad bih poslušala poruku, a nekad i ne bih. Jednostavno mi nije bilo stalo što se događa izvan mog doma.

Dosta mi je bilo i mojih osobnih problema. U meni nije bilo ni mira, ni zdravlja, ni ljubavi, čak naprotiv, više je vladao nemir, bolest i nedostatak ljubavi.

Kad sam legla, odmah sam prirodno utonula u neko stanje između sna i jave. Budna sam, a kao da nisam. Istog trenutka na meni je počeo rad. Ne znam tko radi sa mnom. Iskreno se nadam, da ću to moći riječima opisati.

Slijedi uputa, da budem mirna te mi se govori da je sve u redu: „Mirna si, opusti se. Desnu šaku okreni prema gore, lijevu prema dolje, zategni sve mišiće od stopala, potkoljenice, natkoljenice, staržnjicu, leđa, prsa, ruke, vrat, lice i tjeme.”

Shvaćam da tjeme ne mogu stegnuti. “Propusti energije” slijedi uputa.

U međuvremenu se osjećam kao da me neka nevidljiva sila prikovala za krevet i da se ne mogu pomaknuti. Budna sam sa pritiskom iznutra na predjelu lica i čela. Slijedi uputa, da se povežem sa ljudima koji su sa mnom u trokutu. Bila sam zbunjena, kakvom trokutu?, a onda sam se sjetila: to su bili bioenergetičar i kiropraktičar. Kada sam počela raditi radiesteziju, sa viskom sam provjeravala svoje i njihove negativne i pozitivne energije u postocima ne znajući pri tom zašto to uopće radim. Na taj način sam stvorila nekakvo trojno djelovanje i njihove su energije zapravo bile te koje su me podigle na njihovu razinu duhovnosti. Ja sam nesvjesna što radim, koristila njihovu energiju. Krala sam im energiju, a nisam to znala. Njima nisam ništa o tome govorila, dok nisam doživjela ovo iskustvo.

Dok sam se mentalno povezivala sa njima, moje ruke su same vršile radnje nekakvog uvezivanja. Uvezivala sam se tako, da sam se sa njima spojila kanalima iza vrata i na trtici. U sebi sam mislila da je valjda to ta transmisija. Dok sam ruke držala, u mislima mi dolazi, da se povežem sa njihovim najpozitivnijim energijama. Obzirom kako nisam znala njihove najpozitivnije energije, samo sam mislila na ljubav. Dok se to događalo, cijelo vrijeme sam mentalno dobivala postotke kolika je njihova bioenergija, a tako sam vidjela i da moja energija raste te se izjednačava sa njihovom. Uopće nisam razumjela što se to događa. Želim otvoriti oči, a glas iznutra me umiruje blagim riječima: „Opusti se, zatvori oči“. Odjednom sam imala uvid u podatke u mom mozgu. Dobivala sam podatke, da mi se smanjuje nivo intelekta i koliko u postotku. U jednom trenutku sam osjetila žaljenje, a nisam mogla ništa učiniti, da to zaustavim. Dobila sam informaciju, da mi se nivo intelekta smanjuje na 25%, a to mi se nije sviđalo. Cijelo vrijeme sam dobivala poruke što se događa u mojim međuprostorima svijesti, a njih je bilo osam, devet ne mogu se točno sjetiti

Zatim sam imala jak pritisak na mozak, gotovo do nesvijesti, odvijao se između čela i zatiljka. Pritisak je bio intenzivniji na čelu. To je trajalo minutu, dvije. U tom periodu oči su mi se nekontrolirano micale i stiskale. Imala sam osjećaj kao da se odvrće neka spirala koja je naglo pukla. Zatim se sve smirilo. Dobila sam poruku unutarnjeg glasa, da je transmisija izvršena: „Možeš otvoriti oči“, slijedilo je uputa, ali ja ih ne otvaram. Uživam u datom trenutku, dok mi se daje na uvid nivo mog intelekta. On je sada u postotku 130 i izravnan je sa sviješću biljaka i životinja.

Čudno mi je da biljke i životinje imaju veći nivo intelekta od čovjeka. Dok to gledam unutarnjim okom, vidim da imam izravnu vezu sa Stvoriteljem. Nakon toga dobivam poruku, da primam sve znanje. Ta poruka stiže tri puta. Zatim se prenosi Božja poruka: „Narode, držite se reda i kozmičkog zakona. Svevišnja božanska osoba dolazi na zemlju 28.8.1999.” To je izgovoreno 25 puta. Meni stiže poziv, da taj dan također budem u crkvi Majke Božje Trsatske i u koje vrijeme. Zatim se čita molitva “Vjerujem u jednog Boga svedržitelja tvorca neba i Zemlje koji će doći sa slavom da sudi živima i mrtvima čijem carstvu neće biti kraja.“ Ta molitva ponovljena je 10 puta. Poslije toga slijedi ime Boga Krsna tri puta: „Narode, držite se reda i zakona. Sve što tražim od vas je međusobna ljubav, ispravno djelovanje, miroljubivost i život u istini.“, 15 puta. „Vjerujte u Boga“, 15 puta.

Odjednom vidim sebe ispred trona na kojem sjedi Svevišnja božanska osoba. Njegov tron blješti u zlatnoj boji, a njegova je ljepota riječima neopisiva. Blago me sa smiješkom gleda. Ja u sebi mislim, da je Bog žena. Klečim pred njom, a sa svake moje strane nalaze se moji pomagači, kiropraktičar i bioenergetičar. Bog mi dodjeljuje nekakvo priznanje i kaže mi, da Zemlju predaje meni na upravljanje. Ja osjećam kako sam ja ta Zemlja koju mi daje na upravljanje. Istodobno vidim planet Zemlju koji ulazi među druge nebeske civilizacije kao preporođen. Počinju čudesna vremena za planet i njegove stanovnike.

Gledam i ne znam što da mislim. Da li da vjerujem u ovo doživljeno i viđeno ili ne? Bilo kako bilo za mene više ništa nije bilo isto. Moj život dobio je jedan novi smisao? Ne, ne mogu da ne vjerujem. Prvi put u mom životu u meni je zaiskrila duhovna vjera i povjerenje, da iza svega postoji nadnaravno biće pa ma kako se ono zvalo. Svi smo mi njegovi djelići. Svatko od nas će prije ili kasnije doživjeti svoj uvid u spoznaju o tomu tko je on na ovoj zemaljskoj ravni.


tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"

slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

- nastavlja se -