PUSTI SNOVI
slika: digital art
Opustjelo vrijeme u mom gradu
gdje je nekoć ljubav igrala
svoj zanosni ples,
rijetki su osmijesi
na usnama zabrinutih ljudi
bez nade u bolje
i smislenije sutra.
Novac je zaigrao
svoj orgijaški ples
i vrti tamo
„gdje burgija neće“,
bilo da su puni
ili prazni džepovi,
u ljudima nema
ni mira ni sreće.
Opustjele ulice
nijemo zovu šetače
nitko se više ne osjeća
svoj na svome
preko noći postali smo stranci
na putu upitne budućnosti.
Malo je prilika
u kojim caruje nada,
a maksimum tuge
ubire svoj danak
u prijestolnici kulture,
„gradu koji teče“
u vremenu koje polako
curi kroz prste
i nepovratno bilježi
impresije svojih žitelja.
A gdje li se skrilo
ono prošlo vrijeme
kad se smijalo
i pjevalo u svakoj prilici
u kući i na radnom mjestu,
kada je uspjeh bio
svima zagarantiran,
a iskustva sretne duše
otvarala su sva vrata,
sva srca, sve zagrljaje?
Učenje iz iskustava
širom otvorenih očiju,
u nevjerici nesigurnog opstanka
što nam se svakodnevno događa
zatvorio je svijest za optimizam.
Pusti snovi ostali su
na margini prošlosti
u sjećanju na neke bolje dane.
Tužni su ljudi
i tužan je moj grad,
on teče obrnuto od sreće,
a ja…ja bih htjela,
da teče u blagostanju
i zadovoljstvu svojih sugrađana.
http://www.digitalne-knjige.com/zajedicasrba.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-271-3
Sva autorska prava pridržana.
