slika: internet

Kuće moga bića su kuće kroz koje sam se ja kretala u ovom životu.

Prva kuća bila je gdje sam se rodila. Za ovu kuću poželjno je odrediti energiju koja ju prati. Ja sam odabrala da to bude blagoslov i sigurnost mojih roditelja.

Drugu kuća koju su moji roditelji napravili obilježila sam energijom poštenje i radišnost.

Zatim je došla kuća udaje koju sam obilježila energijom prihvaćanja i ravnopravnosti.

Kuću u kojoj smo živjeli ja i suprug obilježila sam energijom podrške i razumijevanja.

Moje kuće po kojima sam se kretala, u mojem biću označavaju moje najveće energetske centre kao planete, žlijezde s unutarnjim izlučivanjem i unutrnje organe. Nijemo gledam munjeviti preobražaj svijesti i kako ću ga provesti na duhovnoj, psihičkoj, emotivnoj i fizičkoj razini. Nepoznanice su dobile svoj epilog, zbroj svega u jednoj točki koja se zove svjesnost.

Ošamućena od spoznaje, da je ipak moguće sve to što sam vidjela i živjela promijeniti, u meni se stvara euforija ushita. Mogu i hoću pronalaze svoj put djelovanja. Dubok uzdah oslobađa moja pluća, da dišu punim sjajem, a srce preuzima vodstvo svojim samilosnim osjećajem opraštanja svih proživljenih životnih povreda. Strah je isčezao, a hrabrost je zauzela njegovo mjesto. Majka svijeta, opet mi se pojavljuje u svijesti. Da, sada mogu i hoću biti majka svijeta, sposobna sam i znam kako.

Od tada je krenuo moj preobražaj koji sam opisla u svojim knjigama. Majka svijeta, te misli me još ponekad podsjete na obećanje dato samoj sebi, mogu i hoću, da majčinska ljubav žene i njene intuitivne spoznaje ljudske istine, može preobraziti svijet. Moj život dobio je čudesan preobražaj.

Dok traje moje disanje, koračat ću tim putom i dijeliti svoje spoznaje sa vama, dragi čitatelji. Ima puno snova i vizija koje nisam opisala i koje još ne znam odgonetnuti o ljudima i bićima koji nastanjuju ovaj zemaljski svijet, koji je zasijano sjeme u kozmičkoj njivi, a Bog je gospodar koji nam određuje smjer kretanja i djelovanja.

Koji mu je naum sa mojom dušom, to samo on zna, a ja sam sve više voljna da slijedim njegove upute i prenosim spoznaje svoje duše potrebitima.


Tako sam postala građaninom svijeta,
neprestano sam gledala kako mi nešto smeta,
a što je to, najčešće nisam znala
pa sam se u potragu o svojoj osobnosti dala.

Da bih nekako razbila brigu,
o toj potrazi napisala sam knjigu,
naslov je: „Samorazvoj i iluzija“,
ma, to vam je samo moja konfuzija.

Tu odgovor nisam našla
i prije, nego sam se snašla,
novu temu za istraživanje sam pronašla.

Ova tema se zvala: „Samorazvoj i snovi“,
tu sam nazočila duhovnoj obnovi,
hm, mislila sam da će mi sad lakše biti
na životno pitanje, to sam ja, odgovoriti.

Ne, ne i ne...treba mi nova postava,
zaključujem: san sam proteklih iskustava,
„Sam svoj kreator“, otvara mi vrata,
da izgradim put od zlata i dijamanata,
tu sam posložila svoju svijest
i naučila um koju će hranu jest.

Slijedi: „Kad duša provovori“, neke vizije,
ma, gle ti te moje Duše fantazije,
otvara mi neke nepoznate transmisije,
kaže, to je prijevod na duhovne ravni
koje potvrđuju moj život davni.

O Duši uopće neću pisati,
neću sa njom posla imati,
ona mi kaže, da sam obična nula,
neka posuda, puna organa i formula.

Ma, kako se samo usuđuje,
da moju malenkost ovako prosuđuje?

Da bi nekako moju ljutnju smirila
i sa mnom se kao pomirila,
kaže da sam malena iskrica u vatri,
uporno hoće da moja osobnost pati.

Ma, sram je može biti iskre i nule
i sve i jedne postojeće formule,
htjedne li me još jednom u tom stanju gledati,
mogla bi se pitati tko je njena transmisijska mati?

Još mi se Duša pravda, kako je nula
idealna životna formula,
nema ni slova ni broja
niti ikakvog drugog kroja,
stalno stoji u postojećem krugu
i samo se vrti od druga drugu.

Okreće se sama oko sebe
ni za čim nema potrebe,
sve me tako Duša tješi
i tvrdi mi da ne griješi.
Samo tako, nasuprot mog vjerovanja stoji
pa vi sad skužite, ljudi moji,
a ja od uvrijeđenog ponosa
ne vidim dalje od svog nosa.

U meni bjesni agresija,
a smiješi mi se progresija,
e, ovo ću prvo djelom dokazati
pa ću onda biti zamaljska mati,
ova će knjiga na svjetlo dana
kad se riješim svih naučenih mana.

„Mudrost i moć duše“, sljedeća je knjiga
koja je htjela da me oslobodi briga,
ali ni nju osobno nisam prihvatila
i njena sam uputstva malo shvatila.

Ponudi mi duša „Priručnik za rekonstrukciju svijesti“,
da naučim koju hranu mozak treba jesti
kako bih došla do svoje lijepe pameti
kada me na životna iskustva podsjeti.

Tu sam dušu konačno shvatila
i potpuno se vrlinama vratila,
naučila sam ih koliko ih treba,
da bi se pozitivnost spustila sa neba.

„Mojim vrlinama“, konačno sam se vratila
i svoj život sa njima pozlatila,
pjesmom sam ih kratkom opjevala,
trebala sam ih naučiti, dok sam bila još mala.

Tada sam „Univerzalnu ljubav“ shvatila
i na ispravan životni put se vratila,
sljedeća knjiga bila je „Biseri duše“,
a ti biseri mudrost pred mene prosuše,
da se vratim „Svjetlosti duha“
i sretno se smijem od uha do uha.

Onda dođe zajedništvo i „Kapi rose“
i konačno, moje noge bose
stadoše „Na braniku života“
postade mi živjeti divota
i shvatih koliko je nula,
stvarno idealna formula.

Tada mi duša predstavi „Boje moga neba“
i smijući se pokaza mi kako živjeti treba
pa da mi ništa više duša ne pokaže,
moje tijelo će se sa njom da slaže,
tek sada ispravnim životom živim
i svemu se i svakome divim.


Ne znam kuda i kojim stazama će se u budućnosti kretati moj život. Prošlost je daleko ostala iza mene, gotovo zaboravljena sa svim porazima i pobjedama, budućnost ne znam kakva će biti, ali znam da na nju mogu utjecati.

Živim sada i kreiram svoja iskustva svjesna moći ljudskog bića i probuđene „iskre ljubavi“ koja je krajnji cilj svakog živog bića.

Samospoznaja, samorazvoj i samoobrana, sve u jednoj nultoj točki uravnoteženog uma, osviještenog duha i prilično zdravog tijela, igraju se skrivenog i pronađenog znanja i uljepšavaju mi svakodnevnicu. Družim se sa prekrasnim dušama ovog veličanstvenog planeta koje još uvijek traže rajsko stanje svoje svijesti i uče se kako postići sreću. Svojim iskustvom potičem ih na igru pozitivnim mislima, riječima i djelima, svjesna da svaki plod znanja zrije svojim jedinstvenim tokom.

Bilo da je noć ili dan, ostvarujem svoj životni san!

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: internet

Slijedi preispitivanje svoje ljubavi na način kako sam to vidjela u svom umu. To se čini tako što se kaže: ja volim sebe i potom se napišu prve misli koje se pojave u umu. Na ovaj način se čisti podsvijest od uvjerenja o nedostatku ljubavi prema sebi za koja mi niti ne znamo da postoje. Slijedi uputstvo, vaši odgovori neće biti isti kao moji, jer vi u svojoj podsvijesti imate drugačija uvjerenja, iako se može većina ljudi prepoznati i u ovim odgovorima moje podsvijesti. Ma kakav odgovor da vam dođe, napišite ga! Ovo je samo primjer kako ćete osvijestiti uvjerenja koja su vam zauzela mjesto u svijesti pa vaš um nema protočnost za ispravne informacije.

Ja volim sebe – ja ne volim sebe
Ja volim sebe – kako se voli sebe?
Ja volim sebe – mene nitko ne voli
Ja volim sebe – ja volim svoju djecu
Ja volim sebe – ja ne znam kako se voli
Ja volim sebe – mene moj muž ne voli
Ja volim sebe – mene moji roditelji nisu naučili voljenje
Ja volim sebe – ja tražim tko će mene voljeti
Ja volim sebe – moja ljubav je ovisnost
Ja volim sebe – ja volim služiti ljudima
Ja volim sebe – moje voljenje je došlo u krizu
Ja volim sebe – ja ne volim nikoga
Ja volim sebe – ja ću naučiti voljeti sebe
Ja volim sebe – mene nikad nitko nije volio
Ja volim sebe – jebe mi se više za bilo kakvu ljubav
Ja volim sebe – više od nikoga ne očekujem ljubav
Ja volim sebe
Ja volim sebe
Ja volim sebe

Ja volim svoju majku – moja majka je usamljena žena
Ja volim svoju majku – moja majka je ogorčena žena
Ja volim svoju majku – moja majka ne želi živjeti život koji živi
Ja volim svoju majku - moja majka je umorna žena
Ja volim svoju majku – moja majka ne voli nikoga
Ja volim svoju majku – moja majka je iznevjerena žena
Ja volim moju majku – moja majka je dobra žena
Ja volim moju majku – moja majka je napuštena žena
Ja volim moju majku – moja majka je maltretirana žena
Ja volim moju majku – moja majka je umrla
Ja volim moju majku – ja nemam majke
Ja volim moju mjaku – moja majka mi pomaže sa drugog svijeta
Ja volim moju majku
Ja volim moju majku
Ja volim moju majku

Ja volim majčinu obitelj – majčina obitelj glumi da me voli
Ja volim majčinu obitelj – majčina obitelj je daleko od mene
Ja volim majčinu obitelj – majčina obitelj nema vremena za mene
Ja volim majčinu obitelj – mene voli tetka Krista
Ja volim majčinu obitelj

Ja volim majčinu obitelj
Ja volim majčinu obitelj

Ja volim svog oca – ja se bojim svog oca
Ja volim svog oca – moj otac je agresivan
Ja volim svog oca – moj otac se ne brine za svoju djecu
Ja volim svog oca – moj otac voli piti
Ja volim svog oca – moj otac je zločest
Ja volim svog oca – moj otac je prijetvoran čovjek
Ja volim svog oca – moj otac voli uživati u životu bez obveze
Ja volim svog oca
Ja volim svog oca
Ja volim svog oca

Ja volim očevu obitelj – očeva obitelj mene ne voli
Ja volim očevu obitelj – očeva obitelj mrzi moju majku
Ja volim očevu obitelj – očeva obitelj laže
Ja volim očevu obitelj – očeva obitelj ne brine o meni
Ja volim očevu obitelj – očeva obitelj je ljubomorna
Ja volim očevu obitelj – ta obitelj nije nikad ništa dobro za mene učinila
Ja volim očevu obitelj
Ja volim očevu obitelj
Ja volim očevu obitelj

Ja volim sebe

Ja volim svog partnera – o, Bože, koliko sam voljela svog partnera
Ja volim svog partnera – moj partner je mene volio dvije godine
Ja volim svog partnera – moj partner mi nije vjeran
Ja volim svog partnera – moj partner me maltretira
Ja volim svog partnera – moj partner je agresivan
Ja volim svog partnera – moj partner mene ne podnosti
Ja volim svog partnera – moj partner hoće živjeti sa drugom ženom
Ja volim svog partnera – moj partner nikad nije kući
Ja volim svog partnera – ja više ne volim svog partnera
Ja volim partnera – ja želim drugog čovjeka
Ja volim svog partnera – moja ljubav prema partneru je nestala
Ja volim svog partnera – ne želim više živjeti sa ovim čovjekom
Ja volim svog partnera
Ja volim svog partnera
Ja volim svog partnera

Isti ovaj test možete napraviti i prema svom partneru, djeci, prijateljima i neprijateljima, a potom i o bilo kojem pojmu...recimo o zdravlju, snazi, sigurnosti, radosti ili nečemu što vam opsjeda svijest kao što je zaljubljenost prema nekoj osobi ili mržnja i ljutnja.

Ja volim (ime osobe) i zatim slijedite odgovore iz podsvijesti ili ja mrzim sestru, a zatim slijedite svoje misli, dok na kraju ne dobijete tri tvrdnje, a da iz podsvijesti ne dolaze nikakve misli. To je početak svjesnog preispitivanja svoje podsvijesti koji otvara put ka čistoći misli.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: internet

Prije, nego se počne raditi sa viskom, obvezno se mora provjeriti odgovara li visak svom originalu. Postotak koji to određuje je na dijagramu od 90 do 100% posto, ako je ispod tog mjerila visak nije za upotrebu.

Za početak ćemo provjeriti kakvo je naše duhovno stanje. Stanje Duha podrazumijeva ljudske vrijednosti kroz vrline, ispravan način promišljanja dovodi nas do pozitivnih emotivnih obrazaca, a ti obrasci održavaju zdravlje fizičkog tijela. Da bismo došli do svjesnosti svog zdravstvenog stanja, potrebno je osvijestiti kako do bolesti dolazi.

Da bi čovjek nadvladao svoje slabosti potrebno ih je osvijestiti, a potom napraviti balans svake od njih. Naša osviještenost daje nam sposobnost, da se suočimo sami sa sobom. Druge osobe su samo naše vlastito ogledalo. Kako balansirati određene dvojnosti?

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: internet

Kad bih se pobunila i molila Boga, da me oslobodi ovog učešća, poruka bi stigla u obliku misaonog obrasca: „Budi mirna i znaj da ja jesam Bog.“

Toliko puta bih mu postavila pitanje, kako da u ovo što mi se događa, vjerujem? Žalila bih se, da ja nemam spoznaje ili zemaljsko školsko znanje koje bi mi pomoglo, da ovo svoje stanje i stanje zemlje razumijem. Osjetila bih samo širenje topline u svom srcu i nekakav neobjašnjiv unutarnji mir kao potvrdu, da je čuo moje pitanje, a odgovor bi uslijedio: „A da imaš zemaljsko znanje, bi li u ovo što doživljavaš vjerovala?“ Nisam znala što bih odgovorila na ovo njegovo protupitanje, a zar sada vjerujem? U međuvremenu upoznala sam po meni jednog mudrog čovjeka kojem sam se požalila, da mi se događaju neobjašnjiva iskustva. Bila sam u njegovoj kući na terapiji kiropraktike. On se smiješeći počeša po bradi ode do stola i dade mi list papira na kojem je bila napisana ova molitva:

„Oče, sama ne mogu stišati svoj um niti mogu prekinuti ulaženje misli u moj um iz područja svijeta, ali Ti u svojoj svjetlosti imaš moć utišati moj um u svome miru. Predajem sav svoj Duh tijelo um i osjećaje Tvojoj tišini. Ti možeš učiniti sve u Kristovoj Svjetlosti i ja vjerujem u tebe.“

Često sam čitala tu molitvu u nadi, da će poruke koje dobivam prestati ili da će barem biti povoljnije. Zamolila sam tog čovjeka, da mi pomogne rastumačiti poruke koje stižu. Zagonetno se nasmijao i rekao usput: „Ti ih bolje razumiješ, ali ako ti treba netko sa kim bi pričala o njima, možeš me slobodno nazvati.“

Ne mogu ovdje dovoljno objasniti olakšanje koje sam osjetila. Imam nekoga sa kim mogu podijeliti svoje uvide. Sve do tog trenutka sam mislila, da se to nikome drugom ne događa, da nitko o tome ništa ne zna i da sam ja sasvim sigurno opsjednuta nekom nepoznatom silom.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: internet

Nalazim se u svojoj svijesti u 1996. godini i prvi put postavljam sebi ozbiljno pitanje: otkad sam zapravo počela primati nekakve vizije koje su se ostvarivale, jesam li ih ja kreirala?

Sjećanje me vrati na 1987.godinu: vidim sebe u firmi kako pišem nekakav dijagram slova u kojem dobivam poruku da 'ODEM DOMA'. Jasno znam, da se poruka odnosi na povratak u Božije obitavalište. Pratim svoje sjećanje i ostajem zapanjena, to je preblaga riječ. Postajem prvi put uistinu svjesna poruka koje sam primala. Prisjetih se zvijezde repatice i černobilske nuklearne katastrofe. Zašto sam imala uvid, da je ta zvijezda svojim repom skrivila tu katastrofu? I tada sam imala viziju tog događaja.

Kakvo je to i čije je znanje koje povremeno osvještavam? Poruke dobivam najčešće pred buđenje, one dolaze i tijekom dana, kada sam sama sa sobom usredotočena na svoj misaoni tok. Kakve su to i čije informacije koje primam? Bezbroj puta stizala je poruka prije buđenja, da pišem snove, a koju sam ja svaki puta zanemarila. Poslije ove spoznaje prošlo je još nekoliko godina prije, nego sam počela pisati snove i uglavnom sam bilježila one koji su mi se činili interesantni. Obzirom, da sam kroz te snove dobivala znanje kako da iscijelim sebe, neke od njih sam doista i slijedila.

Kada sam počela primati poruke koje se odnose na planet Zemlju i kozmička zbivanja, uplašila sam se i nisam ih više htjela pisati. Uzalud. Snovi su postali java. Vidjela sam ono što nisam čula da vide i drugi ljudi, ali nisam znala sebi objasniti kako ja to vidim i da li tome što vidim u svojoj svijesti trebam vjerovati, trebam li to viđenje slijediti i što mi je za činiti? Prava mora. Imala sam i imam spoznaju, da sam ja kriva za sve što se događa na planeti Zemlji. Odgovorna sam isto kao i predsjednik najveće zemaljske sile. Planeta Zemlja i sav njen život nalazio se u opasnosti, a ja sam to trebala spriječiti. Osjećala sam se tog trenutka najjadnijim stvorenjem na planeti Zemlji. Prihvatiti, da sam jednako kriva kao i oni ljudi koji uistinu agresivno oružanom, ekonomskom i vjerskom silom, ugrožavaju ovaj planet, nikako nisam mogla.

Trebalo je ujediniti i balansirati planetarnu svijest kroz elemente zraka, zemlje, vode i vatre u pozitivnom smislu. Spriječiti da se ne dogodi promjena nekakve morske struje na zapadu između dvije Amerike. Uspostaviti kontakt sa mineralnim, biljnim i životinjskim carstvom. Obratiti pozornost na tektonske ploče (za koje nisam do tad ni čula). Nadgledati erupcije vulkana. Naravno, da sam rekla odmah: neka propadne sav svijet i ja zajedno s njim. Gotovo! Neću u tome sudjelovati, bila je moja čvrsta odluka. Ljutito sam postavila pitanje sa kime ja to komuniciram i tko me to zafrkava? Dobivam odgovor: Bog i nekakvo planetarno vijeće. Neću i točka! Gdje ste do sad bili, dok sam ja proživljavala svoje bolne agonije? Njihov odgovor: „Tu smo sve vrijeme. Ti nas ne slušaš.“ Ne slušam! Kao da prvi put uistinu postajem svjesna svog sluha na jedan potpuno drugačiji, suptilan način. Ja čujem i vidim.


iz moje knjige SAMORAZVOJ I VIZIJE

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: digital art

Najupečatljivije mi je sjećanje negativnih misli u zračnoj masi oko planete Zemlje u kojim sam i ja dobrim dijelom sudjelovala i zračenje iznad zemaljskog prostora putem raznih satelita sa različitim informacijama u kojima su svoje učešće velikim dijelom imale vojne i ekonomske sile različitih zemalja po kontinentima.

Prvo na što sam pomislila je opasnost po moj život od raznih obavještajnih službi koje štite tajne različitih beskrupuloznih djelovanja prema životu na Zemlji, a onda sam se gotovo nasmijala na situaciju i svoju sebičnost. Pomislila sam, da je život i tako toliko ugrožen svakog od nas, da moj strah više nema nikakvog smisla. Zemlja je bure baruta sa upaljenim fitiljom. Kako da ga ugasim? Ničega se u životu nisam tako postidjela kao neznanja o samoj sebi, svoje nesposobnosti i svojih misli koje sam odaslala u zemaljsku atmosferu sa kojima sam i ne znajući negativno uticala na ljude i njihovo zdravstveno stanje tijela i Duše, ali zrak nije zagađen samo ljudskim mislima.

Otrovni plinovi odbijaju se o fotonski pojas i zagrijavaju površinu Zemlje, bojni otrovi, kemijski otrovi, farmaceutski otrovi, industrijski otrovi: užas pred mojim raširenim zjenicama. Nema nam spasa ni nama ni planeti na kojoj živimo. Bolest moje i svekolike ljudske svijesti podržava bolest zemaljske savjesti. To je razarajući GMO gen na planeti Zemlji. GMO u hrani blijeda je slika ovog koji nam se kao negativna informacija vraća odbijen od fotonskog pojasa.

Skrušeno i pokajnički molim oprost od svakog poznatog i nepoznatog čovjeka, životinjskog, biljnog i mineralnog carstva koji su ga udahnuli u sebe.

Kada sam gledala planetu Zemlju i moje blato koje ona pročišćava, osjećala sam se posramljeno. Blato iz svinjca mnogo je čišće, nego ono koje sam ja svojim smećem stvorila, a stvorila sam ga još u prethodnim životima sa svom mojom obitelji. Naročito puno blata nalazi se u mojoj predzadnjoj inkarnaciji. Upitala sam se što ja dajem ovoj prekrasnoj planeti? Ništa! Samo ga beskrupulozno iskorištavam. Upitala sam se što bih joj mogla dati? Pred mojim očima zaiskrila je vizija čistog vodenog toka, mladi nasadi drveća, zelene nepokošene livade, ljudskom rukom netaknuta priroda.

Gledajući element vatre, ugledah raskopanu zemljinu utrobu i osjetih razdiruću bol i prazninu majke Zemlje. Ruda koja je iz njene utrobe izvađena, oduzela joj je energiju topline i ravnoteže, njeni polovi su ugroženi podzemnim vojnim eksperimentima, a na kopnu pogrešnom upotrebom vatre kroz ratna previranja. Shvatih u trenutku kobnu istinu, to nije svrha vatre, vatra se upotrebljava na drugačiji način, ona grije postojano, skladno i blago iznutra i izvana, njen bioritam je poremećen iznutra i izvana ljudskom rukom.

Zemlja još drži ravnotežu vatre poslednjim udahom svog bioritma šalje mi poruku o svojoj agoniji. Njeni polovi mijenjaju alfu i omegu. Što bi gori, sad je doli. Užasnuta sam spoznajom i ne znam što mi je za činiti, imam osjećaj da je za spas kasno.

iz moje knjige SAMORAZVOJ I VIZIJE

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: digital art

Mrtvi kanal. Tako se zove mjesto u gradu na Rječini na kojem sam si postavila to pitanje. Postala sam svjesna sebe, pitanja koje sam postavila i spoznaje, da nisam sretna. Koje li simbolike? Doista se osjećam umrtvljeno, ustanovih svoje stanje.

Usput sam vidjela slastičarnicu, vratih se i kupih sladoled malenoj djevojčici iz svog sjećanja. Osmijeh mi zatitra na licu što ću je usrećiti. Hladnoća sladoleda podsjeti me na hladnoću proživljenog života. Slatkoća sladoleda otvori mi viziju slatkoće života koji će nastupiti nakon ove spoznaje. Prljavština ustajale vode u Mrtvom kanalu podsjeti me, da bih se mogla otići okupati. Podsmijeh. Trgnuh se. Imam li dovoljno hrane u frižideru za djecu? Što će mi reći muž kada vidi, da na štednjaku nema skuhanog obroka?

Suza bola zaiskri mi u oku na strah koji sam proživjela u bračnom odnosu. Jesam li ja rob muževih htijenja, obiteljskih nadanja, društvenih očekivanja i svojih želja? Jesam li ikada bila sretna u tim međuodnosima? Prisjećam se prve razmirice sa mužem. Bila sam samo nekoliko mjeseci u sretnom braku. Muž se pijan vraća iz gostionice skida hlače baca ih na pod i ljutito kaže: digni ih. Smijem se njegovom pijanstvu, baš je simpatičan zaključih. Odgovaram sa smiješkom na usnama: digni si ih sam. Zašto si ih bacio, upitah?

I ne čekajući odgovor okrenuh se, da mu stavim večeru na stol. Snažan mužev grubi zahvat u mojoj bujnoj kosi prouzroči mi neopisivu bol. Tek što je postadoh svjesna, šamar na licu gotovo me onesvijesti, a čin koji se dogodio poslije toga ostavi neizbrisivi trag straha, nevjerice i proživljenog bola za ostatak života u mome ranjenom biću.

Moram se okupati, da me ta prljavština bolnih sjećanja u bračnom odnosu ne uguši. Otvorih torbu, da spremim novčanik i napipah vrećicu u njoj. Pod prstima osjetih materijal kupaćeg kostima. Imam pravo biti sretna i ne brinuti se za druge barem jedan dan.

Tko se za mene skrbi? Pitanje ostade bez odgovora u zraku kao nedorečeno. Zar se netko treba brinuti za mene? Nisam li ja samostalna? Osvijestih, da nikad nisam bila samostalna. Vratih se na autobusnu stanicu. Uđoh u bus broj jedan i odoh na kupanje. Mnogo je blata koje moram oprati sa sebe. Dok nijemo gledam u prozorsko staklo autobusa, ništa ne vidim. Drvoredi i zgrade velegrada promiču mi u magli suza koje se slijevaju niz ukočeno zamaskirano lice. Osvijestih, da sam na javnom mjestu i krišom ih obrisah. Namještam svoju masku u znak ozbiljnosti i postojanosti. Maska?

Dosta mi je životne maske! Što je istina o mom životu?

iz moje knjige SAMORAZVOJ I VIZIJE

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: digital art


Danas odlučujem kreirati svoju sposobnost. Ovdje i sada otpuštam sva protekla kreiranja u kojima sam se osjećala nesposobnom izaći na kraj sa pojedinim životnim situacijama. Sada odlučujem prihvatiti opciju sposobnost i živjeti novi sustav kreiranja. Sada sam sposobna odgovorno kreirati procese u svom fizičkom tijelu. Odmah naređujem svojim sustavima za tjelesnu težinu, da istu dovedu na optimalno stanje težine u skladu sa mojom željom (navesti težinu tijela koju želite postići).

Sposobna sam održavati zdravstveno stanje svoga tijela, emocija i uma na optimalnoj razini njihove uzajamne pozitivne svijesti.

Sposobna sam razumno vidjeti u svakom trenutku u kojem se smjeru kreću moji životni odabiri.

Sposobna sam usmjeriti svoju snagu u poslove koji će mi donijeti zadovoljstvo i blagostanje.

Sposobna sam održavati svoj dom čistim i ugodnim mjestom za život.

Sposobna sam istinski voljeti svog partnera priznajući mu njegove pune vrijednosti.

Sposobna sam privući uspjeh u svaki svoj poduhvat.

Sposobna sam prepoznati umno stanje svijesti i pretočiti ga u ispravne riječi i iskrene osjećaje.

Sposobna sam svojoj djeci biti idealna majka, prijateljica i učiteljica.

Sposobna sam istinski voljeti svim svojim bićem. Ovu sposobnost potvrđujem svojom svetom kreativnom riječi izgovorenom na glas tri puta.

Sposobna sam transformirati sve ove kreacije.

Sposobna sam transformirati sve ove kreacije.

Sposobna sam transformirati sve ove kreacije.

Dajem nalog mom trećem oku organu izvančulnog opažanja, da ovu sposobnost prihvati i proslijedi u djelovanje odmah i sada!


SPOSOBNOST

Svaki čovjek sposobnost ima
sva iskustva može sam da uštima,
u prvom redu da pozorno sluša,
dok ga život kroz misaona iskustva kuša.

Može ispravno koristiti svoje čulo vida,
da ga poslije djela ne zaskoče od stida,
osjetiti ljubavlju može
kako je gledati iz vlastite kože.

Dodir mu služi
materiju opipom da skuži,
mirisom osjeta prepoznaje zabranu
kakvu tijelu da proslijedi hranu.

I tako može kreirati ispravne stvari,
dok mu sugovornik njegovo poslanje kvari,
može odmah sebi reći: ispravno je ovako,
dok govornika sluša odabrati što hoće lako.

Za to je potrebno budan biti
i o priči jasno misliti,
birati svjesno ovo neću, a ovo hoću
i u svijesti stalno držati čistoću.

Kad u svijesti čistoću stvori,
onda može jasno da govori
o emocijama koje zrače ljepotu
i zadovoljno se prepustiti životu.

Uvijek će znati koje riječi mu uspjeh nose
i kojim djelima doprinose.
na ovaj način lako se djela kreiraju
i svakom biću rajsko stanje svijesti stvaraju.

Zato odlučujem, kreator ću svoj biti
i uvijek znati što ću kome dopustiti,
da kao znanje unese u moje biće,
dok riječi pored mene ne svjesno sriče.

Poniznost je prepoznavanje, da sve u životu treba poštovati kao ono što će vas gurati naprijed. Ponekad će to biti nešto malo, ali u malim stvarima i situacijama često se skriva veličina.

U poniznosti nema briga, jer osoba osjeća, da je dijete Boga i stoga postoji povjerenje kako će sve što joj treba, doći u ispravno vrijeme.

Poniznost je jednostavno stanje duše iz kojeg se stvara. U njemu nema očekivanja izvrsnosti i prema tome, sve se obavlja prirodno bez brige što će drugi reći ili misliti. Svi vole biti u društvu ponizne osobe, jer se pored nje svatko osjeća vrijedan. Budući, ponizne osobe sebe poštuju, ništa ih ne može uvrijediti. Poniznost je posebna, a ipak ponekad se čini običnom.

Ponizna osoba nije zaokupljena svojom pozicijom, već dopušta da je se koristi na bilo koji način koji je potreban i u bilo kojem zadatku koji se treba obaviti.

Poniznost je rijetka vrlina, mogu je imati samo oni koji nemaju želja, jer, ako imate poniznosti, ionako dobivate sve.