OBITELJSKI OBRASCI
slika: digital art
O, kada bih mogla
obiteljske obrasce iscijeliti,
mogla bih iscjeliteljica
cijelog svijeta biti.
Naučila bih oprostiti
svakome tko me je povrijedio
i nije sa mnom iskren
i u dobrim odnosima bio.
Koliko je loših obrazaca
pohranjeno u meni,
oteli su se cijelom svijetu
rade, a spavaju u sjeni.
Boli me duša moja,
a često i cijelo tijelo
kada se ponekad prisjetim
na bolno obiteljsko djelo.
Malo tko mi je pomogao
kad sam povrede bolovala,
pomagala sam sama sebi
koliko i kako sam znala.
Iz neznanja povrijediše me
obitelj, ljudi i odnosi razni
koji su bili puni emotivnog bola
i od zdravih odnosa prazni.
Sve obiteljske obrasce
liječim zdravim odnosima sada
neka više u meni bolesti
ne bude nigdje i nikada..
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SAM SVOJ KREATOR (5) – Kreiram vjeru
slika: digital art
Kreativna energija vodi čovjeka do cjelovitosti unutarnjih vizija. Među njima vjera je sastavni dio, koji osigurava mudre izbore najboljeg ljudskog ponašanja. Od nevidljive kreativne energije zavisi kakav će čovjek biti u svojoj suštini. Iako je često nismo svjesni ona nas održava stabilnim ljudskim bićima. Iz nje zrači naša duhovnost, što je za čovjeka krajnji cilj i smisao života. Vjera u nekoga ili u nešto stvara uvjerenje koje je nesvjesni zakon za određenu vrstu ponašanja.
Poništavam sva do sadašnja ne vjerovanja i kreiram vjerovanja sad i ovdje za svoja buduća uvjerenja.
Vjerujem u sebe, svoju kreativnu i intelektualnu sposobnost.
Vjerujem da postoji nevidljiva sila koja koja mi pomaže u svim životnim situacijama.
Vjerujem u ljubav i istinsku podršku svoje obitelji.
Vjerujem u slobodu i ljudsko dostojanstvo.
Vjerujem da svako ljudsko biće može biti zadovoljno.
Vjerujem da sam sretna osoba i da oko sebe širim radost.
Vjerujem da moje zdravlje i snaga zavise od toga kako se odnosim prema sebi.
Vjerujem u svoje intuitivne spoznaje.
Vjerujem u mir u svijetu i mir u svojoj duši.
Proslijeđujem ova vjerovanja, snagom moje volje, višem „ja“ da ih prihvati za buduća stalna uvjerenja.
Kreiram vjeru
Odrasla sam u vjeri da postoji Bog,
kako su me učili cijelog života mog
nisam znala kako on izgleda,
ali su mi govorili, da me stalno gleda.
Tako sam iskreno počela vjerovati,
da na svoje ponašanje moram gledati,
kada sam odrasla, Boga sam spoznala
i vjera me je vodila, da bih ga upoznala.
Isus se zove, u mojoj duši se rodio,
po mom rođenju odmah me pohodio.
stalno mi pomaže da sa vjerom dišem
udasima sa njim svoju sudbinu pišem.
Vjera je nadahnuće koje duša stvara
kao i čovječanstvo toliko je stara,
iako je početak vjere bio davno
vjera zauzima mlado ime stalno.
Ljudski naraštaji je neprestano obnavljaju,
njeno ime svakodnevno u sebi ponavljaju,
danas mi je dobro vjerujem i sutra će biti
i ja ću svaki novi dan u vjeri dobroj živjeti.
Religija je uze za svoju vrlinu svetu
obnavljajući iznova s njom mir u svijetu,
u svačijem domu stvara povjerenje
bez nje vjerujem ne bi bilo ni mene.
I zato vjerujem sve će dobro biti,
vjera će se sveta za to pobrinuti,
a ja ću mirno u domu sa njom živjeti
i svojim naraštajima ću je u duhu prenijeti.
LJUDSKA VRIJEDNOST
Prva asocijacija na ovozemaljsku vrijednost mi je novac, druga na zlato, a treća nedostatak osobne vrijednosti od mojih najbližih. Nijemo gledam u riječi koje sam napisala. Postoji li ikakva mogućnost da sagledam vrijednost s aspekta svog osobnog sadašnjeg poimanja općeprihvaćenog stava vrijednosti?
Gledam vrijednost ljudskog resursa. Kome je kako i zašto vrijedna ljudska rasa? Na ovo pitanje iz svijesti nema odgovora. Odlazim u najranije prisjećanje svog ovoživotnog bitka. Kome sam bila vrijedna u svojoj obitelji? Kao dijete osjećala sam se viškom u obitelji. Osjećala sam da sam teret, neko koga se „mora“ besplatno hraniti, školovati, uzdržavat, dakle, tu osobnu vrijednost nisam izgradila.
Idem dalje na svoju obitelj koju sam zasnovala. Jesam li bila vrijedna bračnom partneru? Bračni partner ni jednom riječi pohvale nije iskazao moju vrijednost. Vrijednost mi nije iskazala ni partnerova obitelj u širem smislu. Rijetko sam tu vrijednost čula od djece.
Idemo na društvenu vrijednost. Društvo mi je djelomično iskazalo vrijednost osobnim dohotkom.
Idemo na religijsku vrijednost. Upisana sam u knjige kao pripadnik religiozne skupine. Brine li religija o mom duhovnom prosperitetu? A Bogami miloga, što odgovoriti na ovo pitanje? Crkva mi je redovno otvorena, ali me ne privlači. Zašto? To što mi se nudi kao duhovni nauk ne ispunjava moje srce.
Da pogledam malo u planetarnu svijest. Osjećam li vrijednost koja iz nje prema meni dolazi? Iz planetarne svijesti dolazi odgovor vrijednosti novca i zlata, a meni ta energija zatvara vrata. Ma, vidi ti te spoznaje? Zapravo trenutno me ne privlači ni ta spoznaja, prihvaćam je samo kao informaciju koju mogu transformirati.
Hm...i dalje ostaje otvoreno pitanje moje ljudske vrijednosti.
Kako bih mogla sama izgraditi svoju vrijednost?
Jesam li ja lijena osoba?...nisam.
Jesam li ja radišna osoba?...jesam.
Ako sam radišna znači da sam vrijedna. Zašto onda postoji taj osjećaj osujećenosti-bezvrijednosti u opće prihvaćenom društvenom stavu pojedinca o svojoj vrijednosti? Nametnuti planetarni stav o opće prihvaćenoj vrijednosti, (novac, zlato) remeti moj stav i uvjerenje o mojoj vrijednosti. Sa novcem kojim raspolažem mogu preživjeti, a zlato mi niti ne treba. Svašta... pa ja sam vrijedna!
Nedostajala mi je samo potvrda moje vrijednosti od nekog, mene same, obitelji, okoline, društva, religije ili planetarne energije svijesti. Nema potrebe, da zadovoljim nikog drugog, osim sebe po pitanju ljudske vrijednosti.
Kad sam spoznala zbog čega te potvrde nije bilo od onih od kojih sam je očekivala i potvrdila samoj sebi, da sam vrijedna, sva bezvrijednost je pala u vodu na svim ostalim razinama bića. Eto!
Sad kad potvrđujem svoju ljudsku vrijednost provjeravam je u svom srcu i umu. Odgovor je mir, bonaca.
usnulo jutro
slika: digital art
Usnulo jutro lijeno se budi,
izviruje iza horizonta,
skriva se iza oblaka
migoljeći se pred izlazećim suncem
i svjedoči o snovima.
Sanjalo je ljepotu dana
sjećajući se kroz stoljeća
i milenijska iskustva
spavanja, buđenja i ustajanja,
dok vrijeme nepovratno teče.
Rado bi se još
zvijezdama udvaralo
i društvo im pravilo,
i sa punim mjesecom
o tami raspravljalo,
s anđelima u zboru pjevalo,
ali ga dan u svoje pohode zove.
Probudi se jutro,
iz snova izađe
samo ga zraka sunca
u danu pronađe.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
POSLANIK SVJETLA
slika: digital art
Poslanik svjetla
svijetli u tami
kad tama svoje pipke
pruži u svjetlost,
da joj oduzme čar.
Postoje takva bića
ni sami ne znaju
tko su i što su
pa ako to i spoznaju,
svejedno im je.
Njih vodi Davidova zvijezda
i sjećanje na dom
svog nebeskog Oca
i majke prirode
od koje su skute primili.
Poslanik svjetla
je svatko od nas,
samo to mnoge duše
još nisu osvijestile,
nisu svoje svjetlo upoznale.
Doći će i taj dan
kada će tama
podviti svoje skute
i svjetlo će zauzeti mjesto
koje mu pripada.
Do tada neosviještene duše
voditi će svjetlo Boga
i poslanici će raditi
za dobrobit onih
koji to ni ne slute.
Poslanik svjetla
skromno živi svoj život
i energije svoje duše
usmjerava u tamu,
da osvijetli put onima
koji ne vide svjetlo
na kraju tunela.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
POSIJAT ĆU SJEME
slika: digital art
Posijat ću sjeme u zraku kojeg dišem
u vidu pozitivnosti koju udišem
pa neka na Zemlji sa svakim udahom
bude dobro čovjeku svakom.
Mnoge ljudske vrline
nicat će svakog dana i godine,
one će bit Božje sjeme
i djelovat će na ljude svo vrijeme.
Mudrost će stalno biti u umu i zraku
i pohoditi osobnost svaku,
da oko sebe miroljubivost širi
gdje god koja misao zaviri.
U svaki udah dozvat ću veselje,
da mi se lakše ostvare ove želje
koje ovo sjeme na rast potiču
i da sve vrline same u umovima niču.
Bit će to sjeme svakom na radost,
poticat će sve ljude na mladost
i svim ljudima milo će biti
kad počnu sa vrlinama život živjeti.
NEDODIRLJIVI
slika: digital art
Nedodirljivi su sebi uzeli za pravo,
da žive bolesno, a ne zdravo.
Vlast su u ruke, kao pošteno, uzeli
i mnoge nepoštene radnje poduzeli
kao da mogu što god hoće raditi
i lopovlucima se raznim sladiti,
u nepoštenju se podržavati,
oko imovnog stanja se svađati
i nitko im ništa ne može,
dok se pljačke dobara množe.
Dodirnut ću malo te ljude
neka im ispravnost krilatica bude
humanost prva riječ na djelu,
a mudrost ispuni osobnost cijelu
pa neka savjesni već postanu
i u tom stanju zauvijek ostanu.
Iskrenost neka im nit vodilja bude
kad susreću bilo koje ljude
i dobrota srcem da im vlada
u duši im bude više sklada.
Neka im moji savjesni dodiri
svijest i djela zdravo pomiri,
a svjesnost neka ih podsjeti,
da mogu biti i sveti,
miroljubivost neka ih prati
kad im agresivnost u pohode svrati,
a kad im oholost posjeti dušu
naka im vjetrovi poniznosti pušu.
Tako dodirujem ove nesvjesne ljude,
da nam svima dobro u životu bude,
da živimo svi ispravno i zdravo
na to stanje svi imamo pravo.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Predstavljamo vam pisce i književnike: Anđa Jotanović
''Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala
https://digitalne-knjige.com/
———–
Anđa Jotanović
Bilješka o autorici:
Anđa Jotanović (djevojačko Mitrović), rođena je 15. travnja 1957. u Tesliću (BiH). Sa svojim suprugom nedugo nakon udaje dolazi živjeti u Rijeku gdje osniva obitelj, majka je dvoje odrasle djece.
Od 1990. godine uočava određene promjene u komunikaciji sa članovima obitelji i šire pa počinje tražiti uzroke i rješenja za nova stanja, koja su joj se učinila izvanmaterijalnima i nestvarnima. Ostvaruje prve kontakte sa praktikantima i učiteljima Paralelnih znanja tako, da i sama postaje učenicom, praktikanticom i na kraju, ovlaštenom učiteljicom Učenja vatre.
Suutemeljiteljica je riječke Udruge “Božanska ljubav bez granica.” U Udruzi u početku volontira, a kasnije obavlja poslove tajnice do gašenja Udruge 2003. godine.
Krajem 2002. godine počinje volonterski rad u Udruzi “Zdrav život Rijeka” , u kojoj utemeljuje radionicu “Učenje vatre” , u sklopu koje drži predavanja, meditaciju i vodi tečaj “Plesa vatre i meditacije”. Mnogi sljedbenici na području duhovnosti i osobnog razvoja i danas dolaze na radionice “Učenja vatre” , a broj im se neprestano povećava.
2011 osniva Udrugu za samorazvoj, obranu I liječenje “Pozitiva” koja djeluje u Rijeci Braće Bačića 39.
Kritike:
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE “KAD DUŠA PROGOVORI” HRVATSKE PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ
Duhovnost je ono Božansko, ona Tišina, taj bezvremeni osjećaj, kojeg uvijek mnogi ljudi dožvljavaju zatvorenih očiju, a nešto odavno potopljeno u duši, izranja i obavija ih kao najfinija svila.
Iz cvijeta života Autorica je otrgnula jednu laticu i bacila je prema zlatnoj zori.
Mnogi ljudi otkidaju te latice života, bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja.
Mnogi ljudi, kao bezglave kreature, gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog i nematerijalnog bogatstva, zaboravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života – ne može disati.
I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor.
Samo tišina, nijema, ta svečana tišina.
A kad iz srca izroni čarobna nit, kad se miris ružinog cvijeta prolije prema njenom srcu, znam da je Duša Autorice uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i njene unutarnje duhovne vatre.
Tad zatvara oči i pušta toj karavani, da je odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri – unutrašnjost živi.
Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti.
I tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još.
Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.
Čitajući njene stihove, osjećam da je Autorica odavno shvatila kako su neka kriva nasljeđa određena naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, a i odavno je shvatila, da mir dolazi iz nje, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora.
Ono što leži u svakom čovjeku čeka samo pravi trenutak, da povede nečiji život onim smjerom za kojeg je ta duša rođena.
Ljudi se traže godinama, a pronađu se u sekundama.
To su trenuci kad se sastavlja kaleidoskop Života i srce zabljesne u vatri spoznaje.
Prepoznaje se iskreno lice, čisto srce, blistava duša.
Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući neke svoje nagrđene maske, pokazujući laž umjesto istine, dajući zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi.
I tako im život prolazi …polako.
Evo, i nova jesen dolazi, a Autorica u sebi slaže svoje vrijeme, zaviruje u svoje malo srce i pušta Bogu, da je vodi samo njoj namijenjenim putem.
Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 29.8.2015.
—————
PREDGOVOR KNJIGE SAM SVOJ KREATOR
Drevni mitovi i legende, bajke, raznorazni rituali… Ma koliko sva ova ljudska mudrost i iskustvo bili preneseni potomstvu na ovaj ili onaj način, i bez obzira što su nastajali na potpuno različitim točkicama svijeta i u potpuno različitim kulturološkim postavkama, vrlo je lako uočiti jedinstvenu poveznicu – svi oni imaju neke svoje magične riječi.
Sjetimo se samo Aladina i špilje s basnoslovnim blagom. Sjetimo se kako su američki Indijanci dozivali kišu – ratnici izvode određene pokrete uz određenu glazbu i ritam, a onda se, ako je vjerovati režiserima westerna, pojavi plemenski vrač i izgovara molitvu za kišu.
I na našim prostorima religija ima zapise koji, vjerujemo, tjeraju zlo, skidaju uroke i pomažu nam živjeti bolje, ljepše, bez dijela težine. Zašto je to važno? Zato što je suvremeno društvo kojemu svi mi pripadamo u svojoj žurbi da se postigne bolje, više i brže, zaboravilo na bitan sastojak ljudskog života – na sreću. Prečesto se događa da svoj život ulažemo u više, a kada željeno dobijemo, shvatimo da smo i dalje nezadovoljni, da nam nešto nedostaje.
Upravo to prošla je, spoznala i definirala autorica ove knjige, u čije ćemo misli i život na narednim stranicama zaviriti. Na jednoj točki svog životnog puta ona je zastala i zapitala se: Ako imam i postigla sam sve “normalne” stvari koje društvo definira kao uspjeh, zašto sam nesretna? Što mi nedostaje?
Potraga za odgovorom dovela ju je vrlo brzo do spoznaje da je najveći dio svoga života proživjela “napamet” – po diktatu unaprijed zadanih smjernica iz svoje bliže i daljnje okoline, nikad ne propitujući postavke koje su joj dnevno “servirane” kao istina, kao postulati po kojima se živi dobar život. Vrlo je brzo shvatila da u svemu tome nije nikada upoznala najvažniju osobu u svom životu – samu sebe. A potom je uslijedila i zapanjujuća spoznaja da ona – koja je sve odradila “kako treba”, po pravilima – nije tako dobra osoba kao što je oduvijek mislila.
Ova neugodna spoznaja od koje bi većina prosječnih ljudi najradije pobjegla, za našu je autoricu bila tek možda prvi pravi duhovni izazov u životu. Ona je hrabro krenula naprijed – u propitivanje sebe i svojih postupaka, u propitivanje društva oko sebe.
Danas ona je sretna osoba čije oči svaki dan blistaju, koja živi na način koji ju ispunjava i koja ima snage i ljubavi za sebe i svoje bližnje, ali i za sve ostale ljude koje susreće u svom životu. Rado daruje, rado pomaže, sretna je.
U međuvremenu dogodilo joj se ono što su spoznavali ljudi svih vremena i svih civilizacija – dogodile su joj se magične riječi. Ne, nije ona pronašla čarobni štapić koji u priči o Pepeljugi mijenja bundevu u kočiju, niti neki tajanstveni ritual. Ali spoznala je snagu riječi. Riječima oblikujemo misli, misli spoznaju svijet i vode nas u djela. Spoznala je jednostavnu činjenicu da je cijelo naše društvo usmjereno ka traženju i izražavanju nezadovoljstva u pojedinačnom životu. Spoznala je i činjenicu da svakodnevno baratamo s jako malo pozitivnih riječi u svojoj svijesti.
Zanimljivo je vidjeti kako se ljudi iznenade prazninom papira kada im ona kaže da sjednu i u sljedećih pet minuta napišu sve pozitivne pojmove kojih se mogu sjetiti. Iznenađujuće ih je malo. Ona nije iznenađena jer tako je bilo i na početku njezine spoznaje o samoj sebi.
Njezina osobna preobrazba počela je učenjem pozitivnih pojmova – napamet. A onda ih je počela svjesno koristiti u svakodnevnim životnim situacijama. Slijedilo je razmišljanje o raznim segmentima života kojima je do tada bila nezadovoljna. Pozitivne riječi, dakle pozitivno razmišljanje odvelo ju je u potragu za pozitivnim afirmacijama za svaki pojedini segment. Na sve moguće načine ugrađivala je pozitivne pojmove u svoj život, pa su se tako pojavili i stihovi čija pretenzija nije da budu prepoznati kao lirika već da igrom u stihu dodatno osvijeste pojedine pojmove.
Danas popis pozitivnih pojmova koje je osvijestila čini dugačku listu, a ona sve te lijepe riječi i osjećaje koji ih prate ugrađuje u svoju svakodnevicu. Promijenila je svoje postupke, obogatila svoj život, a to čini i sa životima ljudi oko sebe. Magične riječi promijenile su njezin svijet, a ova je knjiga najdobronamjerniji pokušaj da i drugima ukaže na moguću promjenu.
Jadranka Bota, prof.
——
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present''
https://digitalne-knjige.com/?p=5437&fbclid=IwAR34p3NA5RE7Yio97scHWYkXjmtjcH7x-uemhgb6K6YxYcnwpnCjxKiDH68
OBJAVLJENE KNJIGE
SAMORAZVOJ I ILUZIJA, 2009.
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-0-9
SAMORAZVOJ I SNOVI, 2012.
Cip – Katalogizacija u publikaciji Rijeka
Sveučilišna knjižnica Rijeka
UDK 159.923.32:2
SAM SVOJ KREATOR, 2014.
ISBN kod NSK RH 978-953-5601-2-33
KAD DUŠA PROGOVORI
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
reizdanje: SAM SVOJ KREATOR
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php
ISBN 978-953-8100-05-5
MUDROST I MOĆ DUŠE
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
PRIRUČNIK ZA REKONSTRUKCIJU PODSVIJESTI
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic4.php
ISBN 978-953-8100-36-9
MOJE VRLINE
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic5.php
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-78-9
BISERI DUŠE
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php
ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4
UNIVERZALNA LJUBAV
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php
ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5
SVJETLOST DUHA
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php
ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7
KAPI ROSE - Zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
ISBN: 978-953-354-062-7
NA BRANIKU ŽIVOTA
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php
ISBN kod NSK 978-953-354-066-5
BOJE MOGA NEBA
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php
ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6
SAMORAZVOJ I VIZIJE
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php
ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2
PROZOR U SVIJET
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic12.php
ISBN kod NSK RH 978-953-354-124-2
PRINCEZA EMA
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic13.php
ISBN kod NSK RH ISBN 978-953-56061-1-6
U OBLACIMA PIŠE
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0
VOLIM OVAJ ŽIVOT
slika: digital art
Volim ovaj život,
više ga ne psujem
i nikom neću više
ništa da popujem.
Neka svatko živi
kako god hoće
voli svoj život
ili stvara čistoće.
Ja ću živjeti
po svojoj volji,
jer ovaj moj život
sve mi je bolji i bolji.
Baš iskreno volim
kad ovako živim
sama sebi udovoljavam
i svemu se divim.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
JASENOVAC
Gledam jučer i danas komemoraciju u Jasenovcu. Jednom sam bila na stratištu ljudskih duša u Jasenovcu, prošle godine i ne znam da li bih ikad više tamo mogla otići. Ovo sam napisala po povratku kući.
Stojim ukočena, nijema i daleka,
k'o vječnost od postanka svijeta.
Sva stradanja ljudskih naraštaja
u sjećanju mi nadiru u dušu
u zaustavljeno vrijeme
i samo teška tuga i bol
ostavljaju trag u suzama
na obrazu srama
ljudskih naraštaja
kao moj sram
kojeg nisam bila svjesna.
U grudima osjećam tjeskobu
kao da me samo ništavilo drži
za bolne grudi koje nisu moje,
već nekog stranca nevidljivog i nepoznatog
koji je živio i stradao
za mene i zbog mene
i koji me je za vijeke vjekova
zadužio za kajanje i življenje.
O, dušmani, o neprijatelji,
o, rodbino i prijatelji,
o, prvi i zadnji čovječe,
o, svjedočanstvo i zaboravu,
daj mi da me nema,
daj mi da ne osjećam,
daj mi da ne vidim,
daj mi da ne čujem,
daj mi da zaboravim
i uzmi ovu bol,
ovu prazninu,
da ih nikad više ne osjetim
ni blizu ni daleko.
Uzmi zaborav i sjećanje
neka nestanu u ništavilu
prošlosti i budućnosti
u meni koja nisam
i u meni koja jesam.
Neka samo sada svjedoči,
da se nikad i nigdje
ovakva podla kukavička djela
više neće događati
u ljudskom rodu i porodu.
MOJIH PET MINUTA
slika: digital art
Mojih pet minuta
svako jutro traje pola sata
buđenja u novi dan
i uživanje u njegovim počecima
moje dnevne budnosti.
Savršene minute buđenja
u toplini mekog ležaja,
u toplini doma,
na toplini dvosjeda,
na toplini dekice
sa kojom se ušuškam
još tih pola sata
ostavljaju u meni savršen osjećaj
mira, zadovoljstva i sreće.
Sve minute i sati
nadolazećeg dana
protkani su tim vremenom
moga unutarnjeg mira,
dok kreiram u mislima
kako ću provesti ovaj dan.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ŽIVJELA SAM
slika: digital art
Živjela sam, a da nisam znala
koliko sam velika i koliko mala,
zar je važna veličina moja,
ako mi duša nema mira i spokoja?
Život je neka čudna biljka
ne znam kako je na Zemlji nikla
ne znam gdje je posijan i rođen
i je li Božjom energijom vođen.
U kojim sferama raste ljudska duša,
gdje i kako ona život kuša,
život mi je nepoznanica velika,
nekad je misao, a nekad vidljiva slika?
Ponekad je život nesuvislo djelo
u kojem se ne osjećam cijelo,
a nekad ga živim polovično,
mnogim drugim ljudima slično.
Živjela sam i sada živim,
nekad se volim, a nekada krivim,
voljela bih znati kakav život živim
pa da mu se veselim i u srcu divim.
Ne želim biti ni mala ni velika,
želim životom biti Božja slika
pa da se Bog sa mnom ponosi
kad u ljudskom tijelu svoju dušu nosi.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
OPROSTIT ĆU TI
slika: digital art
Oprostit ću ti sve uspone i padove,
sve laži i prijevare,
ravnodušnost i lažne osmijehe,
jer me oprost oslobađa
samoće u duši i bola u srcu.
Opraštam ti zbog svog mira
i tuđih nemira u zraku,
zbog mirisa cvijeta u polju
i pjeva ptica posle kiše
i ljudi koji oprostiti ne mogu.
Moj oprost ti je dar,
da ga staviš na oltar istine
i pohraniš u gnijezdo emocija
pa da tkaš priču mednim riječima
u koje ću moći vjerovati.
Vjerujem da će ti se oprost objaviti
kao moć iskrene namjere
mog samilosnog srca
koje voli bez obzira na tvoje osjećaje.
Praštam tebi
i svima koji su povrijedili
moja duševna nadanja
svjesna slobode
koju mi daruje moja duša.
SMIJEH
slika: digital art
Kad se usne u osmijeh razvuku,
a srce kap veselja kapne,
duša razvuče svoje strune
i tijelo treperi od sreće,
to smijeh najavljuje svoj dolazak,
da razveseli svaku stanicu,
a tijelo zavibrira osjećajem
koji se opisati ne može.
Ljudi taj osjećaj zovu sreća,
bezbrižnost životnih izazova,
veselje u društvu jednakih
i ljekovitošću za bolesne
svaki atom im šapće o životnosti
i ljepoti življenja u skladu
svih ljudi i svih naraštaja.
Smijeh je lijek za dušu,
radost za tužno srce
i postojana sreća za tijelo.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ŽENA ANĐEO
slika: digital art
Ženu, anđela bez krila,
Bog na Zemlju posla,
da bi sluškinja bila
i svojom voljom ovdje je došla.
Bog je posla kao spasioca
i dade joj esenciju života,
da joj radost daju djeca
i u svemu joj budu ljepota.
Sluša žena Boga
i čovjeku dušu daje,
raj stvara od života moga i tvoga
i svakim danom bolja postaje.
Prijestolje joj teško nije
nju Božja ljubav vodi
i vjerno joj dušu grije
kad potomstvo svoje rodi.
Bog je sa neba milo gleda
i njenom se djelu divi,
svoj blagoslov On joj preda,
da što ljepše život živi.
Nigdje nema takvog stvora
kao što je dobra žena,
sve radi i ako ne mora
i sveta je misija njena.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ČAROLIJA BIVANJA
slika: digital art
Dok mi pluća čarobno udišu
čisti zrak iz moje okoline
dodirujući svaku stanicu u tijelu,
u meni vladaju čarobni trenuci
života u njegovoj unutarnjoj biti.
Prožima me sreća
što mogu udahnuti
i misliti po vlastitoj volji,
govoriti kad god poželim,
osjećati iz dubine duše
i djelovati po potrebi.
Čarobno je biti svjestan
trenutaka koji život znače,
dok samostalno sudjelujem
u stvaranju boljeg danas
s iskustvima od jučer
i inspiracijom od sutra.
Volim ovu životnu čaroliju
što mi život bajkovitim čini,
a ja uživam u svakom trenutku
u isprepletenim nitima mene i tebe..
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
PJEVAJ, SVIJETE!
slika: digital art
Pjevaj mi, vrli svijete,
pjesmom nebeskih sfera
u kojima anđeli pletu mrežu
najplemenitijih ljudskih riječi
koje cjelovitom mudrošću zrače
o dobroti ljudskih bića.
Otvori moj Um za humanost,
pravednost, hrabrost, umjerenost,
kreativnost, velikodušnost, poštenje,
moralnost, skromnost i milosrđe
pa neka odjekuju mojom dušom
i maze cijelo ljudsko biće.
Pjevaj, svijete zemaljski,
pjesmom inteligencije ljudskih naraštaja
koji svojim životima svjedoče
stvarajući ravnotežu
u svim sferama ljudskog življenja,
u kojima ispravnost i pomaganje
zauzimaju sveto mjesto
i svojim iskustvima zrače
prijateljstvom prema cijeloj prirodi
i ljudskim dušama.
Pjevaj mi, svijete ljudski,
svojom najiskrenijom čovječnošću
u svim sferama života
gdje ljepota življenja prosipa sebe
u zdravlju, sigurnosti,
radosti, zahvalnosti i opraštanju
stvarajući mirne suodnose
sa samim sobom, obitelji
i ostatkom velebnog svijeta
gdje harmonija vlada
u okolini, društvu i religiji.
Neka tvoja ljubav oboji svijet,
da svaki čovjek bude dostojan
kraljevskog osjećaja u svom srcu
u kojem ispravnost popuje,
miroljubivost i istina caruju,
a ljepota i mudrost svjedoče
o onom najsvetijem u meni.
ZALJUBI SE
slika: digital art
zaljubi se u ljetni pljusak
i lokve vode na putu
pa neka ti ljubav odnese
svaku „minutu žutu“
zaljubi se u oblak bijeli
i sunce što iza njega viri
neka ljubav u tebi
cijeli svijet pomiri
zaljubi se u mutnu rijeku
što mulj svoj nosi
i neka tvoja zaljubljenost
svemu što ljubav nije prkosi
zaljubi se u dva bistra oka
što te gledaju milo
i zaboravi sve loše
što je u životu bilo
zaljubi se u osmijeh
tajanstven i blag
pa neka ti zbog zaljubljenosti
svaki čovjek bude drag
zaljubi se
u svoju ljubav svetu
i pokaži je
cijelom svijetu
RIJEČI
slika: digital art
Riječi medene, oštre,
grube, nježne, pažljive,
iskrene, istinite, lažne,
prelaze preko usana
tako lako i nepromišljeno
kao da su one vlasnice mene,
a ne ja njih.
Orgijaju sa ljutnjom i tugom,
spajaju mudrost i ljepotu,
dok se neispravnost kočoperi,
a ispravnost i poštenje se čude
kakve sve riječi spajaju ljude.
Htjela bih nekim riječima uzde staviti
i pozitivan stav proslaviti,
uvjerenju svom prednost dati,
da me u tuđa uvjerenja
prošlost ne vrati.
Smislih da riječi slažem
po nekom svom redu,
neka budu lijepe
u svakom pogledu,
mile duši i srcu tvome
i pozitivne u umu mome.
slika knjige: Anđa Jotanović
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
