LJUDSKA VRIJEDNOST
Prva asocijacija na ovozemaljsku vrijednost mi je novac, druga na zlato, a treća nedostatak osobne vrijednosti od mojih najbližih. Nijemo gledam u riječi koje sam napisala. Postoji li ikakva mogućnost da sagledam vrijednost s aspekta svog osobnog sadašnjeg poimanja općeprihvaćenog stava vrijednosti?
Gledam vrijednost ljudskog resursa. Kome je kako i zašto vrijedna ljudska rasa? Na ovo pitanje iz svijesti nema odgovora. Odlazim u najranije prisjećanje svog ovoživotnog bitka. Kome sam bila vrijedna u svojoj obitelji? Kao dijete osjećala sam se viškom u obitelji. Osjećala sam da sam teret, neko koga se „mora“ besplatno hraniti, školovati, uzdržavat, dakle, tu osobnu vrijednost nisam izgradila.
Idem dalje na svoju obitelj koju sam zasnovala. Jesam li bila vrijedna bračnom partneru? Bračni partner ni jednom riječi pohvale nije iskazao moju vrijednost. Vrijednost mi nije iskazala ni partnerova obitelj u širem smislu. Rijetko sam tu vrijednost čula od djece.
Idemo na društvenu vrijednost. Društvo mi je djelomično iskazalo vrijednost osobnim dohotkom.
Idemo na religijsku vrijednost. Upisana sam u knjige kao pripadnik religiozne skupine. Brine li religija o mom duhovnom prosperitetu? A Bogami miloga, što odgovoriti na ovo pitanje? Crkva mi je redovno otvorena, ali me ne privlači. Zašto? To što mi se nudi kao duhovni nauk ne ispunjava moje srce.
Da pogledam malo u planetarnu svijest. Osjećam li vrijednost koja iz nje prema meni dolazi? Iz planetarne svijesti dolazi odgovor vrijednosti novca i zlata, a meni ta energija zatvara vrata. Ma, vidi ti te spoznaje? Zapravo trenutno me ne privlači ni ta spoznaja, prihvaćam je samo kao informaciju koju mogu transformirati.
Hm...i dalje ostaje otvoreno pitanje moje ljudske vrijednosti.
Kako bih mogla sama izgraditi svoju vrijednost?
Jesam li ja lijena osoba?...nisam.
Jesam li ja radišna osoba?...jesam.
Ako sam radišna znači da sam vrijedna. Zašto onda postoji taj osjećaj osujećenosti-bezvrijednosti u opće prihvaćenom društvenom stavu pojedinca o svojoj vrijednosti? Nametnuti planetarni stav o opće prihvaćenoj vrijednosti, (novac, zlato) remeti moj stav i uvjerenje o mojoj vrijednosti. Sa novcem kojim raspolažem mogu preživjeti, a zlato mi niti ne treba. Svašta... pa ja sam vrijedna!
Nedostajala mi je samo potvrda moje vrijednosti od nekog, mene same, obitelji, okoline, društva, religije ili planetarne energije svijesti. Nema potrebe, da zadovoljim nikog drugog, osim sebe po pitanju ljudske vrijednosti.
Kad sam spoznala zbog čega te potvrde nije bilo od onih od kojih sam je očekivala i potvrdila samoj sebi, da sam vrijedna, sva bezvrijednost je pala u vodu na svim ostalim razinama bića. Eto!
Sad kad potvrđujem svoju ljudsku vrijednost provjeravam je u svom srcu i umu. Odgovor je mir, bonaca.
