SAMOSVIJEST

30.04.2018.



slika: digital art

Samosvijest hitno treba instalirati
i svoje misli i riječi odgovorno birati,
odmaknuti se od negativne kolektivne svijesti,
odrediti pozitivnu hranu koju će mozak jesti.

Ovo je sada jako, jako hitno
i za svakog čovjeka izuzetno bitno,
svoju svijest svakodnevno nadgledati
i nikom drugom je na raspolaganje ne dati.

Poželjne su dnevne pozitivne osobine
koje izražavaju samo ljudske vrline,
mane potpuno treba otpustiti
i svoju negativnost nadmudriti.

Tako će se samosvijest stvoriti
i naučiti ispravno govoriti
misli, riječi i djela u u ravnoteži će biti
i svaki čovjek će svoj život lako živjeti.

Kada se pozitivna svijest instalira,
svaki čovjek će mudro da bira
iskustva koja mu nose blagostanje,
a u duši će biti mirno harmonično stanje.

Glasam za samosvijest duše i tijela
neka mi samosvijest određuje djela,
a ne da sa mnom netko drugi vlada
i moju dušu odmiče od sklada..



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

BITI ČOVJEK

29.04.2018.



slika: digital art

Biti čovjek,
da mi je znati kako ću to postići
i svojoj lijepoj pameti prići
koja će biti skroz čovječna
kroz ljudska vremena vječna?

Biti čovjek,
sve me kopka nešto
htjela bih to postići trajno i vješto
pa da čovječnost sama od sebe teče,
jer od toga mi sada nema ništa preče.

Biti čovjek,
nekako me savjest čovječnosti zove,
da mi se sve moždane vijuge obnove
i djeluju za sveopće dobro svijeta
kada je živjeti savjesno vrlina sveta.

Biti čovjek,
ma, postići ću ja čovječnost,
za sva vremena i vječnost
pa ću primjer biti cijelom ljudskom rodu,
da čovječnost ipak na Zemlji drži vodu.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

KORAK NAPRIJED

28.04.2018.



slika: digital art

Jedan korak naprijed, jedan korak nazad,
to je moje življenje sad,
a htjela bih da mi koraci ne zastaju na putu
i ne vraćaju se na već pređenu rutu.

Zašto se nazad vraćam ne znam reći
i htjela bih zauvijek od prošlosti pobjeći
ni budućnosti ne bih prednost dala,
rado bih u sadašnjosti stalno ostala?

Kako ću to postići, da mi je znati
i da me prošlost u stopu ne prati
ni budućnost, da me ne vuče sebi,
htjela bih doskočiti sadašnjoj potrebi.

Sada bih htjela živjeti u raju
i da mi se sve pogodnosti daju
koje me vode u tom smjeru
i u ova nadanja imam punu vjeru.

Nadam se tada, da će mi koraci skladni biti
i da ću svoj život harmonično živjeti,
da ću moći udovoljiti sebi
u svakoj životnoj potrebi.

Živim u nadi da je to moguće ostvariti
i smjelo koracima životni put gaziti
pa neka mi skladno bude hodanje
i ostvari moje životno nadanje.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ŠTO ZNAČI SAMORAZVOJ?

27.04.2018.


slika: digital art

Samorazvoj je polazište od ideje, da sve što radimo, radimo tako da taj rad otvara naše srce i približava ljudima, usmjerava nas prema mogućim događajima koji će nam približiti zajednički cilj za opće dobro. Naš prvi životni razvoj u fizičkom obliku počinje u obitelji, ona je naš stup koji nam otkriva prve životne spoznaje i njegove realnosti, naše opće dobro tako ovisi ponajprije od obiteljskog odgoja. Ma koliko nam obiteljski odgoj pomogao u prvim spoznajama, on nije dostatan da bismo proširili svoje znanje, bez obzira na tu nedostatnost, ostatak života ćemo živjeti najviše po njegovim spoznajama.

Na sljedećem razvojnom stupnju suočavamo se sa školskim odgojem i njegovim zakonitostima. Kada usvojimo znanje kroz školski odgoj, spremni smo ga izraziti u praksi i tu smo sada suočeni sa vizijama koje slijede. Sve znanje, koje smo usvojili u obitelji i školskoj naobrazbi, stoji nam na raspolaganju, da se mi izrazimo po vlastitoj volji. Postajemo ravnopravni sustvaratelji u obitelji i društvu. Ravnopravni? Ova riječ ostaje pod znakom upitnika ostatak našeg života kojeg provedemo u potrazi za samorazvojem. Ta spoznaja uništava viziju pojedinačnog napretka. Negdje u našoj svijesti podsjeća nas, da u njoj nema cjelovite istine. Ravnopravni, potiče me na razmišljanje kako da tu ravnopravnost ostvarim.

Jesam li uistinu ikad bila ravnopravna u svojoj obitelji, školi i sada u društvu? Odgovor za mene je vrlo brz i čist kao suza. Nikad nisam osjećala ravnopravnost. Zašto? Zbog tog „ravnopravni i zašto nismo ravnopravni“ pitanja bez odgovora nastaju vizije i potrage za nedostižom srećom. One se ispoljavaju za poslom koji će me usrećiti, partnerom koji će me voljeti, djecom koja će mi pružiti radost, religijom koja će mi pokazati put kako da je ostvarim. Sreća i put ka njoj vraća me na istinu moga postojanja.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

RADIESTEZIJA (iz knjige “Samorazvoj i vizije”, Anđe Jotanović)

26.04.2018.



Ne znam objasniti zašto me je visak privukao. Možda zbog pitanja koja nisam dugo postavljala ni sebi ni ikome oko sebe. Jednostavno sam šutjala i radila prilagođavajući se poslovima koje sam prihvatila kao svoju obvezu, a i kome bih mogla postavljati pitanja? Muž mi nije dozvoljavao, da ga išta pitam, šefa nisam imala što pitati znala sam po rasporedu rada, što mi je posao i gdje ću raditi, djeca su mi i tako ispričala sve što su htjela, a što nisu, intuitivno sam znala kad ne govore istinu pa sam poduzela korake, da im dam do znanja kako nije pametno ne govoriti istinu. Istina kad-tad dođe na vidjelo. Da, sad zasigurno znam kako sam ovo znanje odabrala, da se naučim postavljati pitanja i tražiti na njih odgovore.

Prva pitanja koja sam postavila visku bila su vezana za moje zdravstveno stanje i emotivne obrasce. Postavila bih pitanje u kojem postotku moj neki organ radi i koja emocija najviše utječa na njegov rad, a onda bih tražila od viska, da to stanje dovede u balans.

Obzirom da o ovom znanju nisam ništa znala, pustila bih visak da radi sam koliko hoće i da se kreće kuda hoće, ja sam ga samo držala na uzici iznad diagrama i tako je to trajalo neko vrijeme. Uopće nije bilo loše, čak sam neke stvari o toj radiesteziji počela i razumijevati, bilo mi je čak i zabavno. Ne’š ti vraga, kad meni visak poče zapovijedati. Poslao mi je poruku, da promijenim boju uzice koja je bila crna i stavim pola bijelu, a pola crvenu boju konca. Gledam ja u tu malenu spravicu i kažem: „ E, vala mi je puna kapa kojekakvih zapovijedanja! Još ćeš mi i ti zapovijedati!” pa ga ja lijepo bacim u smeće i odmah odnesem u baju.

Sama sebi po povratku kažem: „Anđo, budi pametna i mani se svega toga, kako možeš razgovarati sa tim komadićem drveta?”

Lijepo protrljam ruke sretna, da sam se svega toga riješila. Vraga sam se riješila! Tko se tog viska riješio ni danas ne znam? Tek upute slijede, da ovaj visak nije bio za mene, on nosi energiju druge osobe. Poruka je, trebam nabaviti svoj visak, ako hoću i dalje raditi sa viskom. Prisjetih se, da je taj visak napravio svojim rukama gospodin koji mi ga je posudio i još mi je rekao, da ga čuvam i da mu ga vratim. To sam bila potpuno zaboravila. Što ću sad reći čovjeku gdje mu je visak? A što ću? Reći ću mu istinu, da sam ga bacila i čovjeku kupiti drugi visak.

O, Bože, koje uvrede, kad sam mu rekla što se dogodilo sa njegovim viskom! Tek nekoliko godina kasnije sam mu donijela kristalni visak i zamolila ga, da mi oprosti, ako ikako može. Ni danas ne znam je li mi stvarno oprostio, ali ono što je mene više mučilo je moje neznanje gdje da nabavim drugi visak.

Baš sam se lijepo zabavljala. Ni igra „čovječe ne ljuti se” nije mi bila draža i bolja. Odlučim ja da idem nabaviti drugi visak. Odem u željezariju i tražim visak kad prodavačica meni donese veliki zidarski visak hahahaha. U neprilici kažem,, da to nije taj koji tražim. Žena me ljubazno uputi u kojoj trgovini mogu nabaviti visak koji tražim.

Prvi dan nisam znala naći trgovinu, drugi dan dobila sam upute, ne znam od koga, došle su putem misli. Prije nego uzmem visak ne smijem sa rukom kojom ću držati visak u radu ništa dodirnuti. U autobusu nema držanja. Otići pred pravoslavnu crkvu Svetog oca Nikole i zamoliti ga da mi bude zaštitnik u radu. Kada uzmem visak, prvo pitanje koje mu trebam postaviti je, da li želi komunicirati sa mnom. Drugo pitanje je: u kojem postotku visak odgovara svome originalu. Treba odgovarati najmanje 90% do 100%, ako nije tako, visak nije za upotrebu, može donijeti više štete, nego dobra.

Sva sretna, da sam našla visak koji sam tražila kupim još i tablice od Borisa Farkaša i prvu literaturu o znanju za koje sam odlučila da mi pravi društvo, ali to nije sve. Dok sam ovo kupovala, javlja mi se Bog i kaže: „Kupi onaj zeleni prsten.” Tražim po polici i konačno ugledam prsten. Sve kupljeno sam stavila u torbu. Samo prsten nosim u ruci i polako zamišljeno koračam riječkim korzom. Osluškujem Boga i njegovo naukovanje o prstenu. Pobroji rupice s obadvije strane prstena. Na jednoj strani je trinaest, a na dugoj petnaest. Trinaest su Bog i apostoli, a četrnaesti i petnaesti ste ti i sin moj. Stavljam ti ovaj prsten na ruku, od danas si moja žena.

I tako je počela moja naobrazba u ovom i inim znanjima. Naravno, da sam na visak stavila bijelo crvenu uzicu. Mnogo vremena kasnije shvatila sam značenje prstena i ove dvije boje. Prvi put u životu počela sam vjerovati u znanje ili sam prvi put počela vjerovati u svoje znanje. Taman sam ja sve to posložila i sretna došla na posao. Nailazi jedan kolega iz firme i pita me kao usput: „Kako tvoj visak?” Gledam ga razrogačenim očima. Sigurna sam, da on niti itko u firmi nema nikakvog pojma o mojim viskovima i dok se ja povratih od šoka, ugledah ga kako odlazi svojim putem ne čekajući odgovor. Jedva sam dočekala, da ga pitam otkud on zna za to moje zanimanje. Nije mi rekao, samo se nasmiješio svojim tajanstvenim osmijehom, ali me je zato naučio kako se upotrebljava visak, kako mu se postavljaju pitanja i kako se čitaju odgovori. Pri tom je bio još toliko velikodušan i dao mi je skriptu koju je sam o tom znanju napisao. Pokazao mi je kako izgleda kozmički visak, a dao mi je dijagram koji je zaštićen i čuda su se počela ostvarivati i potvrđivati. Sumnja je počela polako gubiti snagu pred nadolazećom istinom. Nisam sama u tim otkrićima duhovnih komunikacijskih zbivanja. Znanja svi dobivamo na različite načine, a ona su i u svima nama. Netko na njih nekad obrati pozornost, a netko nikad.

Od tada sam počela redovito čitati literaturu koja mi je na čudesan način pristizala različitim kanalima. Prva literatura koju sam pročitala bila je:

„Krsna, izvor sveg zadovoljstva”

„Krsna, izvor sveg zadovoljstva” Ovu knjigu sam kupila kad i tablice od Borisa Farkaša. Zašto sam kupila ovu knjigu? U prvoj Božijoj objavi koju sam doživjela kad sam imala samo 8-9 godina, Bog mi se predstavio kao Krsna. Dugo vremena pokušavala sam majci govoriti o tom predivnom svijetu kojeg sam doživjela nakon iskustva „tik do smrti”. Nitko me nije slušao, nego mi je zabranjeno o tome pričati. Prestala sam pričati, ali u svojim intimnim trenutcima kao dijete, često sam u praznim listovima bilježnica pisala ovo ime. Tada nisam znala ni za kakvog Boga, znala sam samo nekoliko molitvi iz pravoslavnog kalendara.

Druga knjiga je bila „Nauka o jastvu” od Swami Prabhupada, a zatim mi je kolega sa posla posudio nekoliko knjiga koje su mi bili putokazi na mom duhovnom putu. Među jima je bila i knjiga „Put u Shambalu”. O jednoj od njih želim nešto više reći. Pisac joj je Kalil Girban. Iz te knjige uzela sam prva uputstva po kojim sam poželjela živjeti. Knjigu sam pročitala u jednom dahu, ona je bila taj okidač mog istinskog mijenjanja u osobu kakva sam željela postati.

Čitajući je, ovo sam si iz te knjige zapisala kao putokaz:

Doslovno sam prepisala tih sedam duhovnih zakona, čitala ih kad god sam stigla i razmišljala kako da ih primijenim na djelu. Ne znam, smijem li ih iskoristiti u svojoj knjizi, samo želim da kao čitatelj imate uvid u taj okidač koji mi je pomogao da se mijenjam. On svakako nije jedini i nije prvi, ali je jako bitan. Čitajući ovu knjigu, prvi put sam imala osjećaj da bih mogla uspjeti u svojoj preobrazbi…




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.

https://digitalne-knjige.com/?p=1022

INTIMA

25.04.2018.



slika: digital art

Mozak mi je stao i ne znam u što gleda
kao da mojoj intimi prići mi ne da
i kao stroga majka koja o intimi ne govori,
o intimi su zabranjeni razgovori.

Intima me na spolnost asocira,
na osjećaj pun sumnji i nemira,
na tabu temu ovoga svijeta,
intima mnogim ljudima u riječima smeta.

Baš poželjeh s intimom popričati
i sa njom dodira smislenog imati,
a ona me na ljudsku povijest uputi
gdje su njeni izgubljeni puti.

Što s intimom povijest ima,
da mi je znati,
hoću o intimi sa sobom popričati,
zašto mi je intima tabu tema
i zašto o njoj smislenog govora nema?

O, kako je lijep dodir prstom
sa vjerom u život čvrstom,
kad se dvije ruke isprepletu
pa roge pokažu cijelom svijetu,
kad se ruka stavi oko vrata
uz otvorenu ljubav, vrijedniju od sveg’ zlata,
poljubac meki osjeti na usnama
namijenjen samo i samo nama,
gola tijela u ljubavnoj ekstazi
i topla ruka koja grudi mazi,
osjećaji ljepši od najljepšeg cvijeta,
a ljepota u svakom atomu cvjeta,
fućka mi se za ostatak svijeta
kad mi intima svoju mrežu plete,
jer iz nje se javljaju umjetnici i poete.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

OBRAZ KAO ĐON

24.04.2018.



slika: digital art

Kada se sa nekim pozdravljam,
sebe u veliku dilemu stavljam
ne pitam se je li pošten on
ili mu je obraz kao poderan đon.

A možda bih se trebala upitati
sa kim ću se stvarno pozdravljati,
sa kim ću graditi svoje međuodnose
i kakvu mi energiju oni donose?

Tko kakav obraz ima, mene više ne zanima
pa se jednako pozdravljam sa svima
i neka to tko god hoće i kako prihvati,
ako će se sa mnom rukovati i pozdravljati.

Velika je tajna kod upoznavanja ljudi
i više me ništa kod nikog ne čudi,
sve je to iskustvo za žive ljude,
ipak neka moj pozdrav iskren bude.

Moj obraz je ogledalo moje,
a neka ljudi svoje pozdrave kroje,
kako god im je milo
za obraz kao đon,
meni se samo pričinilo.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

NA BRANIKU ŽIVOTA

23.04.2018.



slika: digital art

Na braniku života prkosno stojim
i više se nikoga i ničeg ne bojim,
hrabrost se prpošno nadmeće
s energijama nesreće i sreće.

Otkud mi takva snaga, da mi je znati
koja u moje življenje nenajavljeno svrati
pa me nepoznatim putovima usmjerava
u moju svetu moć uvjerava?

To se inat u meni probudio
koji poništava sve ono što je bio
pa svoj život iznova stvara
sa svemirom o drugačijem pregovara.

Neće više u korak s ostatkom svijeta,
dosta mu je gledati ono što mu smeta,
sada drugačije sebe i svijet shvaća
i na početak života se vraća.

Prihvatljiva stanja na sve strane gleda
i nikakvom smetanju prići više ne da
koji mu ravnotežu narušiti može
samo dobre energije kod njega se množe.

Tako moj prkos život brani
i stoji sa smiješkom po strani
pa kroji sam za svijet i sebe
za ispravan opstanak potrebe.

Pomalo se svom prkosu divim,
priznajem, sa njegovim kreiranjem bolje živim
pa ga kao iskrenog prijatelja gledam,
ma, nikomu ga i ni za što ne dam!



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

GOLUBICA MIRA

21.04.2018.



slika: digital art

Golubica mira
sletjela mi je na dlan
pa mi guguće o ljubavi
sve i jedan dan.

Hrani se mrvicama
sa moga dlana
bijela, vesela i čista
i vrlinama bez mana.

Pobijedila je golubica
strahove svoje
koji kod svakog
živog stvora postoje.

Spustila je na dlan
svoja laka krila
još dok je u zraku
i slobodnom letu bila.

Hrabro je sletjela
na ruku kod mene
pobijedila je sve
prividne sjene.

Nježno mazim vrat
i krila golubice
te nježne i plahe
miroljubive ptice.

Njena hrabrost
nadu mi daje,
da ni jedna emocija
dovijeka ne traje.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

RANJENA DUŠA

20.04.2018.



slika: digital art

Na izdisaju i udahu
zadnjeg atoma zraka,
ranjena ljudska duša
promašaje života broji,
sama sa sobom
pred Božjim vratima stoji,
neostvarena, nevoljena i neshvaćena
vraća se neobavljena posla
pred prijestolje Božje.

Nije spoznala sebe
niti razloge svog življenja,
sve je mogla drugačije,
pametnije živjeti,
da je sebe slušala
iz dubine bića,
ali nije znala sebe slušati,
htjela je svijetu udovoljiti
i na usluzi svakomu,
osim sebi biti.

Sada ranjena
pred vratima raja stoji
više se ni Boga
ni vraga ne boji,
samo se moli,
da ova bol prođe
i da u svoje polazno
utočište dođe.

Rane će u fizičkom tijelu ostati
i ona će u Božje liječilište da se vrati,
nijemo se pita,
je li bilo vrijedno živjeti,
je li vrijedilo bar pokušati
i svu snagu od sebe dati,
da se ljudski život unaprijedi,
a ipak, duša shvaća,
ljudski život živjeti vrijedi.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ULJEPŠAVANJE STVARNOSTI

19.04.2018.



slika: digital art

Uljepšavanje ljudske stvarnosti
miče se od neznanja i pakosti,
mijenja negativu ljudske svijesti
i bira hranu koju će mozak jesti.

I do sad se stvarnost mijenjala
pa nepotrebno negativnost stvarala,
a tako je lako, ako se hoće
od trulog birati zdravo voće.

I ja hoću stvarnost uljepšati
te svoj doprinos jestivom voću dati,
neka bude za svakog ukusno,
a ne trulo, loše i bolesno.

Uljepšavam svjesno svoju stvarnost
i u svojoj svijesti stvaram most
za one informacije koje vrijede
i koje moj napredak i volju slijede.

A neka tko god hoće
jede koje mu se sviđa voće,
ja ću jesti voće koje valja
i moj metabolizam zdravim ostavlja.

Volim lijepo izgledati
i uljepšanu stvarnost gledati
pa ću ljepotu što god više mogu
predstaviti svijetu i dragome Bogu.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

KEMIJSKO NAORUŽANJE

18.04.2018.



slika: digital art

Tužno gledam kemijsko naoružanje
i shvaćam da je u svijetu kaotično stanje
koje svoj danak otrovom uzima,
a u srcu mi nekako jako zima.

Za ozbiljno razmišljanje mi ostade
pitanje puno strepnje i nade,
sigurnost na Zemlji za sve ljude,
jer svaki čovjek bi mogao otrovan da bude.

Zar toliko neprijatelja na Zemlji ima
kad se s ovim otrovom prijeti svima,
gdje god da se taj otrov upotrijebi
pomor mnogim životima slijedi?

Ni oni koji su u mišje rupe skriveni
ovim otrovom neće biti pošteđeni,
formula novootkrivenog otrova je tako jaka,
da će uginuti jedinka svaka.

Eto, konačno smo oružje proizveli
kojim se može uništiti svijet cijeli,
nikakav novac ne može ga otkupiti
ni u zemlji ni u zraku zaštićen nitko neće biti.

Nema nikoga tko ovaj otrov sačuvati može
pomozi nam, svemogući Bože,
ali ni Bog nam više na pomoći ne može biti,
jer otrov se ničim ne može uništiti.

Uzalud ovu pjesmu pišem
svjesna sam da na kapaljku dišem,
već sam odavno otrovana
pa udišem otrov sa svih strana.

Kemijsko naoružanje uzelo je svoj danak
i uskoro nam dolazi rastanak,
došao je red i na mene,
da se putom bez povratka krene.

Pitam se, mogu li išta učiniti
i protuotrov u svom tijelu napraviti,
ako mogu utjecati na neke formule,
onda i ovaj otrov mogu dovesti do nule?

E, neću svoju kožu tako lako dati,
sa mnom ćete mnogo posla, vi moćnici, imati,
vaš otrov meni ništa ne može,
ja vam nikako ne dam svoje kože.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

LAŽNI I ISTINSKI MEĐULJUDSKI ODNOSI

17.04.2018.



slika: digital art

Ma, baš me briga za međuljudske odnose,
ljudi samo jedni drugim namjerno prkose,
jedni drugima noge podmeću
i ne daju jedan drugome postići sreću.

To su moja ljudska opažanja
koja kod mene proizvode zgražanja,
neću i ne mogu više takva biti
i hoću svoje međuodnose drugačije živjeti.

Naći ću način kako to postići
i svojim međuodnosima na poželjniji način prići,
bit ću im kao melem na otvorenu ranu
pa neka svi u čudu svoga bola stanu.

Neka izliječe, ako hoće, svoje bolne postupke,
konačno ponekad naprave i neke ustupke
koji će bolne situacije izliječiti
i bolnima zdravlje duše i tijela vratiti.

Ma, baš hoću da mi bude stalo
još ovo mog ljudskog života malo,
da se dobrote igram na sve strane
i sa ljudskih duša maknem sve mane.

Nitko me u tome ne može spriječiti
i cijelu planetu ću dobrotom izliječiti,
a tko god hoće, neka mi pomogne bar malo,
ako mu je do njegovog mira u duši stalo.

Meni je stalo pa ću maknuti svoj odnos lažni,
a vi, ako hoćete i dalje se pravite važni,
istinski međuodnos je vrline živjeti
njih ću u ostatak svog života ponijeti.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

MOGU SVE DA OSTAVIM

16.04.2018.



slika: digital art

Mogu sve da ostavim
i da potpuno zaboravim
tko sam, što sam,
otkud sam i zašto sam.

Ta, to u ovom životu nisam ni znala
i zašto bih to pamćenje imala,
ostavljam prošlost, ostavljam budućnost
i sve i jednu nadolazeću mogućnost?

Od toga mi uopće ne treba ništa
i tako ovdje nemam zauvijek ognjišta,
život me i tako vodi kuda on hoće
ja sam za njega samo nedozrelo voće.

Mogu tren i život da ostavim
i njega mirno mogu da zaboravim
ne znam uopće zašto bih ga pamtila
i tako ga nisam realno shvatila?

I moranje i trebanje također ostavljam,
od njihovog hira život proslavljam,
ono što me ne podržava sa mirom ostavit ću,
harmoniju ću uspostaviti u svom tijelu i biću.



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SVJEDOČIM

14.04.2018.


slika: digital art

Svjedočim nekom čudnom vremenu
ljudske civilizacije na Zemlji u 21. vijeku,
sve mislim da se ne snalazim najbolje
u ovom sadašnjem vremenu
i opet, kristalno mi je jasno,
da se savršeno dobro snalazim.

Izazovi koji stoje ispred mene
velikodušno mi daju vjetar u leđa,
da sudjelujem svim svojim bićem,
u transformaciji ljudskih duša
izražavam se svojim iskustvima
najveličanstvenije što mogu i znam.

Osjećam se savršeno dobro,
dok balansiram između sna i jave
pa snove u stvarnost pretačem,
a stvarnost kao da duboko sanjam
mijenjajući iskustva kako god hoću,
dok čistim smeće ispred svojih vrata.

Smijem se uvjetovanjima koja stežu dušu
pa nasmijana duša punim plućima diše
iščekujući razne događaje koje mijenjam,
stvarajući od sebe bolje ljudsko biće
koje spretno balansira životom
i čini ga sve pristupačnijim za življenje.

Osjećam cijelim svojim srcem
mudrost i spretnost ljudskog bića
sposobnog da balansira i preživljava
u bilo kojem vremenu postojanja
prilagođavajući se nastalim situacijama
virtuozno upravljajući njihovim kretanjem.

Svjedočim simfoniji kozmičkih sfera
i ljudskoj prijemljivosti njegovih nota
koji se slapom spuštaju u ljudske umove,
harmonijom krijepe ljudske osjećaje,
svojom ljepotom i iscjeljujućom snagom
liječe Zemlju gdje god je to potrebno.

Sviđa mi se ovo življenje i svjedočenje,
dok sklad protječe cijelim mojim bićem,
sretna iskustva iz prikrajka se smiješe,
da ih što prije iskusim snom i javom
svjesna da je sve upravo onako
kako i treba biti u ovom 21. vijeku.
... svjedočim ...


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

PRONAĐOH SEBE

13.04.2018.



slika: digital art

Pronađoh sebe na dohvat ruke
i uopće mi nisu jasne sve one muke
u kojima sam od sebe bila daleko,
a uvijek mi je bio preči drugi netko.

Bila sam si tako blizu
često sam u životu osjećala krizu,
a na sebe sam skoro zaboravila
i kod nekog drugog sam se tražila.

Pronađoh se ispod svoda plava
od mene me je sakrila moja glava,
oči su me tražile u daljini
navikle su se na ono u blizini
i uši su o daljinama slušale,
dok su životna iskustva kušale.

Nađoh sebe kod sebe,
a obišla sam cijelu planetu
svu svoju pažnju
poklanjala sam vanjskom svijetu,
iznenađeno sam shvatila
kad sam se sebi vratila,
da od mene sve potiče
ono što se rađa
i što u utrobi zemlje niče.

Pronađoh sebe ispod zemaljskog svoda,
ja sam zrak, zemlja, vatra i voda
i kada pođem bilo kuda
ovi elementi prisutni su svuda,
sve što postoji od njih je sastavljeno,
a moje srce bilo je ranjeno
osjećala sam se napuštena, ostavljena
u ovom sam svijetu jako povrijeđena
i ma što da sam činila
kao da sam sam život skrivila.

Zbog krivice sebe nisam vidjela
i svoje osobnosti sam se stidjela
pa sam zato od sebe bježala
uvijek sam se osjećala jadna i mala.

Konačno sam se uspjela pronaći
i u najdublje kutke duše zaći,
da bih sebe samu upoznala
i tako o sebi tajnu spoznala,
sada tu tajnu sa vama dijelim
povezana sam sa svijetom cijelim.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

TKO MI JE NAJBLIŽI?

12.04.2018.



slika: digital art

Hm...najbliži??
Bliskost je upitnog karaktera
šeće se od duše do duše
kao ptica od jata do gnijezda
kad izleže svoje ptiće
novom jatu leti,
a gnijezdo svije gdje joj se svidi.

Bliskost bude pa ispari
kao zemlja poslije kiše
osuši se i ispuni pukotinama,
a kiša u paru ishlapi
pa se opet u kapljice skupi
i u rodnu kišu pretvori.

Bliskost... bliska sam
samo s udahom zraka
da, sa zrakom sam najbliskija,
jer bliskost sa ljudskim bićima
upitnog je karaktera.

Bliska sam sa srcem,
s iskrom svog duha,
s energijom empatije
koja mi suosjećanje održava,
a nemam znanje zašto se
blisko osjećam u poljupcu mekom.

To priroda ljudska
bliskost određuje,
dok o najbližem
u svojoj samoći sanja,
a moja bliskost je samo slijedi,
da osjeti koliko bliskost vrijedi.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SVJETLOST DUHA

11.04.2018.



slika: digital art

Svijetli duh nad djelima mojim,
obasjava me svjetlom svojim
moj kukavičluk i hrabrost važe
i hoće da mi dvije, tri riječi kaže.

Šapuće mi tajne koje samo on zna
na koji način živi svijet i ja
pa mi za život daje upute
k'o kapi rose na cvijeću prosute.

Njegovo svjetlo put mi osvjetljava
o mojim djelima mudro raspravlja,
pod nos mi stavlja sve crno i bijelo
ne izostavlja mi ni jedno djelo.

O meni i svijetu poveznice mi šalje,
o onom blizu i mnogo dalje
sve na jednu hrpu stavlja
pa o cijelom životu raspravlja.

Prosipa mi svoje znanje i mudrost,
vješto mi oduzima svu moju ludost,
usmjerava me u ispravnom smjeru
u svemu važe i održava mjeru.

Gledam duha i njegovo svjetlo
i kako me usmjerava spretno
pa mu se tiho u sebi zahvalim
svaku njegovu uputu slavim.

Ovako mi još nikad nije lijepo bilo
ni u najljepšem snu mi se nije snilo,
da život ovako lijep biti može,
dok se iskustva jedno za drugim množe.

Hvala ti, duše, za svjetlo tvoje
i sve tajne otkrivene moje,
hvala ti za sva ispravna djela,
hvala ti što se osjećam cijela.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ZOV DALJINA I BLIZINE

10.04.2018.



slika: digital art

Velebne daljine
u blizinu se stopiše
privučene osjećajem duše
sve samoće poklopiše.

Sada mi nježno blizina
šapuće tajne svoje
o svemu lijepom
gdje ljubavni osjećaji postoje.

Rajsko stanje neko
posjeti mi dušu
u njoj je sada bonaca
i vjetrovi više ne pušu.

Sve blizine i daljine
stopiše se u raj
pa ih vidim ondje
gdje im je početak i kraj.

Ne mame me
nikakve daljine više,
moja duša ovdje
samo o njima piše.


PROLJEĆE U ZRAKU

09.04.2018.



slika: digital art

Blagi povjetarac
nosnice mi golica
mirisima iz prirode
proljeće najavljuje.

Sunce stidljivo
iza oblaka viri
lice mi miluje
i smiješi se sretno,
a ja oči zatvaram,
da ga dušom upijem
u svaku poru
cijelog svog bića.

Grudi mi veselo udišu
milinu miomirisa zemlje
i dok mi korak smjelo hodi,
uho osluškuje cvrkut ptica.

Dobrodošlo, proljeće,
u obnovu zemaljskog raja,
dok cvjetovi mirišu
i pčele pelud skupljaju,
moja duša uživa
u proljetnom raju.


PITANJE BOGU

08.04.2018.



slika: digital art

Što mi to život, Bože, poručuje,
dok kroz mene na Zemlji djeluje,
jako bih, Bože, htjela znati,
voljela bih sa životom dogovor imati
o iskustvima koja živim svakodnevno
pa da ja i život budemo kao jedno?

U interakciju život me stavi
pa se prema meni k'o maćeha postavi,
ako nisam poslušna, vrijedna i mila
kao da ništa nisam dobro učinila,
a ja sve radim najbolje što znam
kako sa životom sporazum da imam.

I ma što, Bože, da činim na djelu
život me nikako ne vidi cijelu,
kako životu udovoljiti mogu,
obraćam se Tebi kao sveznajućem Bogu,
da mi odgovor na ovo pitanje daš
ti najbolje veze sa životom imaš.

Hoću, Bože, da me tvoje znanje nauči
kako moje biće ispravno da razluči
koja iskustva su najmilija životu,
da bi moja djela gledao kao divotu,
mogu li životu ikako udovoljiti,
da bi me život mogao voljeti?

Molim te, odgovori mi, Bože,
da moje biće konačno može
poruku života razumjeti
i uvijek zadovoljno učinjenim biti,
pa neka se život samnom ponosi
kad mi iskustva pod nos donosi.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

NE DIJELIM PAMET

06.04.2018.



slika: digital art

Nemam više volje
pamet da dijelim,
nisam ja pametnija,
samo volim komunicirati.

Volim velikodušno dijeliti
svoja životna iskustva,
radovati se bistrini tvojih očiju
i osmijehu na usnama.

Nisam ja od nikog pametnija,
samo pričam da tišinu razbijem
u tišini se ne želim susresti
s onim što neću da vidim.

Neću da mi nečujno šapuće
i nevidljivo mi se pokazuje,
hoću tajanstvo otkrivati
iz tvojih zjena i svojih opsjena.

Ne dijelim ja nikome pamet,
igram se samo s onim što znam,
potičem sebe i tebe na igru,
da nam život u otkrivanju protječe.

ZA TEBE, SREĆO

05.04.2018.



slika: digital art

Za tebe, srećo, što ovo čitaš
i za mene ne znaš niti pitaš,
pjesme pjevam da me se sjetiš,
ako jednog dana u moj život sletiš.

Za tebe, srećo, što su ti misli daleke
prelijećem pjesmom brda i rijeke,
da se jednom sjetiš ljubavi ove
kad ti je put donese u snove.

Za tebe, srećo, što misliš da me znaš,
a o meni blagog pojma nemaš
pišem stihove ove pjesme
neka ti radost toči k'o vodu iz česme.

Za tebe, srećo, pišem ove sjete
kada te misli na mene podsjete,
neka ti duša zapjeva pjesmu
i otvori tvoju ljubavnu česmu.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SANJAM TE

04.04.2018.



slika: digital art

U praskozorje rano
snovima me golicaš,
na krilima anđela
otkrivaš mi svjetlost
izlazećeg sunca,
u ljubavnoj ekstazi dva bića
gdje sve svjetlom blješti.

Nosiš mi pozdrav
nadolazećeg trenutka
okićenog Božjim blagoslovom,
beskrajnom čistoćom duše
najavljuješ još jedan dan
najljepšeg ljudskog bivanja
kada je dvoje... jedno.

Ljepota tvoje duše
sneni mi osmijeh mami
i nježni dodir usana,
iz sna me budi,
da utažim žudnju
u naručju tvog tijela
trepereći k'o list na povjetarcu.

San postaje java
i ja, sasvim budna,
primam te u naručje,
sva ti se predajem
ćuteći istinsku ljubav,
privijam te uz sebe
sa željom da zauvijek ostaneš.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.