PROSJAK
slika: digital artist
Prazna srca, bez nade u umu,
bez svjesnosti u svome razumu,
sam na svijetu, bez krova nad glavom
potlačen sa samilosnim pravom,
na ulici sjedi čovjek,
a dvadeset i prvi je vijek.
Čovjeka zovu prosjakom,
u trenutku svakom,
od njega ljudi okreću glavu,
dok svojem obilju pripisuju slavu.
Ispred prosjaka je zdjelica mala,
a on na milostinju bogatih odgovara,
spuštenim pogledom i nijemim hvala!
Hvala za milostinju, za sitni novčić ili dva.
Pitam te Bože: „Što ovdje radim ja?“
Gledam čovjeka sebi ravna
te razmišljam: „Jesam li sa njim ravnopravna?“
Dok on hrabro ispred sebe zdjelicu drži,
mene savjest iz dna duše prži.
Moj kukavičluk savjest ne čuje,
dok u suosjećanju površno sudjeluje.
Prosjakova hrabrost nadmašuje moju,
dok on gleda hoće li dobiti novčanicu još koju,
bolan uzdah grudi mi para,
opet se pitam: „Imam li kakvog milodara?“
Drhtavom rukom novčanik otvaram,
sama sa sobom o darovnoj svoti pregovaram,
dok sitan novac pod rukom osjećam,
svog se jada i neimaštine prisjećam.
Mislim da bih rado prosjaku bogatstvo dala,
kad bih ga kojim slučajem imala.
Prijetvorna misao vara me i samu,
dok gledam ljudsku patnju, manu i tamu.
Najradije bih prosjaku pružila ruku,
da nikad više ne osjeti nikakvu muku.
Zašto to ne činim odgovora nemam,
dok svoj novčanik sigurno u torbu spremam.
Na odlasku se pitam: „Zašto li prosi,
i kakvu misao on o sebi nosi?“
Je li to mene Svevišnji iskušava,
kad moje suosjećanje i savjest na kušnju stavlja,
što me u naumu da mu pomognem sputava,
da li se prosjak ikad oporavlja?
Pomislih na Oče naš, Zdravo Mariju i Simbol vjere
mnoge prevare, izdaje, nevjere...
Samo na trenutak sa molitvama ostadoh,
stojeći tako i ja prosjakinjom postadoh.
Molim te, Bože! Daj bogatstvo svakom živom biću.
Ne dozvoli nikad više, da netko moli za nevrijednu siću.
Neka svakom u životu dobro bude,
neka vrlina oplemeni sve ljude,
neka svakom sunce sreće i blagostanja sije,
onda ćemo, Bože, biti ravnopravni i Ti i On i Ja.
A ovako, ja ne poduzimam ništa
i sama sam beskućnica bez svojeg ognjišta.
Sve što imam tebi pripada,
a meni ostaje samo nada
da ću jednog dana biti bogata,
kad mi ti otvoriš svoja rajska vrata.
Pored prosjaka samilosno prolazim,
dok za svoje bogatstvo opravdanje nalazim...
Bogatstvo je krov nad glavom,
vladanje sa sobom sa punim pravom.
Je li prosjak siromašan stvarno
ili me Bog iskušava stalno...?
Dok s molitvom kroz život prolazim
za preživljavanje se stalno snalazim.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
