SREĆO MOJA
E, srećo moja,
gdje li si bila
tolike godine?
Srećo moja,
ne budi samo moja,
daj, molim te, prošeći malo
posjeti i druge ljude
i sve žive oblike.
Uzmi sebe od mene
pa se pokloni
onom tko te nema.
Neka te ima majčica Zemlja
svako stablo,
travka i zrno pijeska
mrav, skakavac i zrikavac,
ptica u letu,
na cvijetu pčela,
riba u vodi,
pokloni se, srećo, i slobodi.
Srećo moja, sijaj iz zraka,
stvori svjetlo od mraka,
vodu obasjaj,
vatri daj sjaj,
Zemlji cio osjećaj svoj
o, srećo,
pokloni im i život moj.
Raj svakom, srećo, stvori
i nikom ne govori,
da sam te ja poslala
i da sam bez tebe
svojom voljom ostala.
Anđa Jotanović, 27-10-2015.
NADA
slika: digital artist
Ja kraljica sam vizije vaše,
svi pjesnici i poete o meni mnogo znaše,
dok misli tjeskobne siromahe proganjaju,
siromasi o meni sa sjetom sanjaju.
Vjeru svoju polažu u mene,
prije nego bilo koje djelo krene.
Kada nešto naume činiti,
najprije se naumu i djelu počnu diviti.
To divljenje i nastojanje moja su hrana,
dok ljudi često svom djelu nalaze mana.
Mislima mane oduzimaju mi snagu,
i ostavljaju me bespomoćnu, nagu.
Olakšanje njima sam najviše,
kad u mene svoje dobre misli položiše.
Dok im voćke u vrtu cvjetaju,
dobrom rodu oni se nadaju,
kada njivu plugom uzoru,
i pogledaju prema obzoru,
kada u brazdu posiju sjeme,
nadaju se urodu na vrijeme.
Mole se zemaljskom izvoru,
vršeći radom svoju pokoru,
plod da im dobro rodi,
od gladi da ih oslobodi.
Volim njihovoj mašti da ugodim,
i od briga da ih oslobodim,
sa ljubavlju im predano služim,
i rado se sa svima družim.
Naraštaji ljudski, prozvaše me Nada.
Svi žele da im djelo pretvorim u sada.
Trebali bi nešto više o meni znati,
žele li moju potporu i dalje imati.
Otkrivam im djelovanje svoje,
od kad god njihovi naumi postoje.
Moje djelo ne vidi se sada.
zato nosim svoje ime, Nada.
Sa prirodom dugo pregovaram,
dok vaše početno djelo u uspješno pretvaram.
Priroda je prevrtljivo biće.
Svakog dana noć pada, a jutro sviće.
Ponekad noć dugo traje,
tada usjev jedva da opstaje.
Živog ga u klici drži samo moje ime,
dok u prirodi traju dugačke zime.
Tek proljeće kada dođe,
posijano sjeme radosno klijati pođe.
Kišu molim, da ga zalijeva,
neka u svom rastu ono uživa.
Sunce zovem, da biljke grije,
i da se u plod i urod pretvore što prije.
Često ljudi na mene zaborave,
energiju da mi ponekad oporave.
Djelovanjem stalnim se umorim,
tada im tiho mislima prozborim.
Mislite na mene malo češće,
Uzvratiti ću vam upornim radom još žešće.
Misao vaša mene podržava,
i na životu stalno održava
I zato, ne čekajte vaše djelo odmah sada,
voli vas i podržava, vaša Nada.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
EGO
slika: digital artist
E', go, go! Ja sam pobijedio,
loptu sam ti u gol proslijedio.
Moja je lopta zadnja, moj šut je zadnji,
nalaziš li mane mojoj radnji?
Lopta je u tvojoj mreži,
bježi, bježi, ako te stid nije,
da ti se gledalište smije,
što do lopte nisi došao prije.
Ah, imam dobar vid,
ne, nije me gledališta stid.
Lopta je okrugla,
a igrač na golove ogugla.
I koga je u ravnopravnoj igri briga,
gdje je sve lopta stigla?
Igralište je veliko, a igrača dosta,
što me uopće košta?
Igram se samo, igrati mi se milo,
to se tebi samo snilo,
da se u meni zbog gola išta pobunilo.
I zato za; e'- go, mi je svejedno,
i tako je igralište jedno,
a gola dva, vremena za igru ima,
meni u igri sve štima.
Jedan gol gore, jedan gol dolje,
oba se, navodno, vole,
a stative kao žive, mrežu drže,
brže, brže, lopta stiže.
Od naše igre zavisi,
koja je strana naša,
korektna igra u zajedništva
svoju svrhu obnaša.
Tko bi gore, sad je dolje,
mreže, stative, golovi, igrači i sudci,
svi se vole,
ne mogu da si odole,
pa tako i dva ega, rivala dva,
igra se njihova od pamtivijeka zna.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
TOLERANCIJA
slika: digital artist
Zemaljska nacija,
zna što je tolerancija.
To je kad susjed susjeda ne dira,
kad nitko nikoga ne kontrolira,
kad svi žive ispravno,
kao što je nekada bilo, davno.
To je kad svatko ima izbora,
i kad nitko zbog ničega ne mora,
mijenjati stavove svoje,
kroz uvjerenja koja već postoje.
Tolerancija je kad se onom do sebe pomaže,
kad se sa njim besprijekorno slaže.
To je zaštitničko ponašanje,
u međusobne odnose nemiješanje,
to je stanje, kad ruka ruku mije,
a pošten obraz obje.
Tolerancija ima formu svoju,
ona poštuje ljude po soju,
prihvaća različitost vrsta,
uvažava komunikaciju sa prsta,
otvorenoj komunikaciji prednost daje,
nerazjašnjeno, ništa ne ostaje.
Tolerancija nije usputna energija neka,
to je odgovornost savjesnog čovjeka,
ona jasan stav uvjerenja ima,
kao poštenje u svemu štima.
Svatko ima pravo na toleranciju,
slobodu izbora za situaciju,
u kojoj se ponekad nađe,
da bi izbjegao neprilike i svađe.
Tolerantnim ljudima se biva,
gdje je komunikacija, harmonija živa,
bilo u mislima, riječima ili djelima
gdje se većina ljudi osjeća cijelima...
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
INSPIRACIJA
Svaki čovjek i svaka nacija
zna što je inspiracija.
To je poziv iz dubine bića,
koji zove na nova otkrića.
Inspiracija je idejno poslanje,
ona kreira srodno misaono znanje.
Ideju za kreiranje stvara,
s umom smisleno o njoj pregovara.
Poticaj je inspiracija svakom djelu,
svoju sposobnost ulaže cijelu.
Sa materijom djelo, da se složi,
a maleno u veliko umnoži.
Inspiracija je u svjetlu bijelom,
materiju obuhvaća mišlju cijelom.
Od misli emociju namjere stvara,
a tek onda riječima i djelom progovara.
Biće svoje ulažem cijelo,
ovako bih kreirala ovo djelo.
Oko da ga vidi i uho čuje,
moć duha neka posjeduje
i ostvari zamišljenu želju,
da provedem život u veselju.
Mnoge izglede inspiracija ima,
na zemlji mnoga mjesta zauzima,
djela joj zrače snagom i ljepotom,
povezana je sa mirom i dobrotom,
moć ljepote u zraku ima,
svjetlost je od mraka otima,
voda joj fontanu stvara,
a zemlja kreaciju održava.
Ne znam kako da dokučim,
tko je vlasnik inspiracije,
samo nijemo slutim,
na koji način ona nadahnjuje nacije.
Iz kojeg izvora dolazi energija ta?
Možda to jedino dragi Bog zna.
Odnekud je imam,
ovdje rekoh ono što o njoj znam.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
PUTOVANJE..
Tabanovića fijaker, prijevozno sredstvo sporo,
na put bi morao krenuti uskoro.
Putnik prijevozno sredstvo u mislima bira,
dok ga nemir u grudima zbog putovanja dira.
Autobusna stanica, željeznička postaja,
avionski terminal, ili auto svoj?
Prijevoznih sredstava veliki je broj,
putniče namjerniče, koji je izbor tvoj?
Na ovaj put, koji slijediš,
i pokušavaš saznati, koliko vrijediš,
samo te Bog uputiti može,
ili ćeš izaći iz vlastite kože...
Torba u ruci,
potegni, povuci!
Misao na početku puta,
nesvjesno rutom luta.
Noge teške od umora,
slušaju bez prijekora.
Žustro prema cilju koračaju,
kratkom se putu nadaju.
Kuda li ide putnik od ognjišta svoga?
Hoće li put izdržati njegova noga?
Misli mu snove poznate predu,
hoće li put proteći u redu?
Što ga nadahnjuje na daljine znane i neznane,
zbog čega rodnom ognjištu nalazi mane?
Ovih pitanja putnik svjestan nije,
dok nastoji na cilj stići čim prije.
Ponekad zna cilj prema kojemu ide,
njegove oči na trenutke vide
poznate životne staze,
i tad po putu lagano noge gaze.
Posjeta roditeljima, koji ga željno očekuju.
Dragim prijateljima, koji ga srdačno dočekuju.
Bolesnima, da im nadu pruži,
barem na kratko s njima da se druži.
Djetetu u zagrljaj hrli,
iskazujući osjećaj roditeljski vrli.
Ili žudnju za ljubavlju da ublaži,
dok ljubljenu pogledom traži.
Ovim stazama se lako korača,
i njihov se smjer lako shvaća.
Postoje staze, kojih putnik nije svjestan,
na kojima nastoji biti savjestan.
Dah suzdržan, nesvjesno ispušta,
suputnike ispred sebe umoran propušta.
Promišlja izravno,
je li posjete odradio ispravno?
Da li ga na povratku sa puta čeka
još obaveza neka?
Teške su one staze čiji se cilj ne vidi,
ili one gdje se putnik postidi,
svojega neznanja o putu,
a tad se podsjeti na 'minutu žutu',
gdje ljutnja ubire svoj danak,
kad se događa od puta rastanak.
Tad po bespuću putnik luta,
nemajući ni cilja, ni puta.
Tko poznaje putnikove želje?
Čeka li ga na putu veselje?
Ili ga čeka tuga na kraju puta,
kad proradi 'žuta minuta'?
Što mi je bilo na put da pođem?
Jedva čekam svom domu da dođem!
Dom mu nad glavom nesigurno stoji,
mnoge adrese na putu broji...
Putovi iz centra na sve strane vode,
ima li na njima za putnika slobode
ili opasnost putnika na putu vreba
zbog mnogih njegovih potreba?
Ne zna putnik za potrebe svoje,
dok mu nevidljive sile sudbinu kroje.
Podmeću mu nogu na svakom koraku,
ne daju mu svjetla pa hoda po mraku.
Ravnopravnosti nema, na čelu mu piše
Putovanje ne može izdržati više.
Ej, putniče namjerniče, suputniče moj!
Hajde, krenimo zajedno u boj!
Za mir u duši i znanje u umu,
dajmo prednost vlastitom razumu!
Otvorimo vrata zemaljskoga raja,
dovedimo sretno putovanje do kraja,
gdje se svi putovi vide savjesno,
i gdje nam u koži neće biti tijesno.
Mir nas čeka ispod zemaljskog svoda.
Na svakoj stazi caruje sloboda.
Sigurnost zrači na svakoj stazi.
Put se lako u bespuću nalazi.
Kud god da koji putnik prolazi,
svaki se cilj lako pronalazi.
Prtljaga na putu nije mu teška.
Ne prati ju nikakva greška,
samo znanje o putu na dohvat ruke stoji,
a putovanje se bez prijevoznih sredstava kroji.
Ovom stazom lako se korača
Ona dušu ispravnosti i Bogu vraća.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SREĆA
Ljudi, čujte, prati me sreća,
u mojem životu dosad najveća,
bezbrižno me u djetinjstvo vraća,
kad su se o meni brinuli roditelji, sestre i braća,
a ja sretna, sigurna i slobodna sam bila,
u igri i otkrivanju svijeta dane sam provodila.
Jedino mi je 'babaroga' ponekad zla bila,
dok nisam njihovu prijevaru otkrila.
Sada se prisjećam, kako je lijepo siguran biti,
i ljepotom cijeli život grliti.
Onda me od obitelji preuze društvo,
oblikovanje svoje započe žustro.
Odgovornost o znanju učitelju daše,
i počeše namjerno jedinicama da me plaše.
„Petica“, kažu, ako ne lažu, „odličan je broj
ona neka oslikava cijeli život tvoj.“
Kad odrastoh spoznah: jedinica je broj duha
ona bi mi trebala olakšati da lako dođem do kruha,
ali do kruha se teškom mukom dolazi,
svatko se za opstanak na svoj način snalazi,
snalazim se i ja, druge mi nema,
iako o životu imam mnogo dilema.
Dobro su oni odabrali za me.
Sada im u izboru ne nalazim mane.
Petica broj je, koji prema nauci vodi,
znanjem me otvara prema slobodi.
Moj je izbor pedagog svoj biti,
ocjene nikom drugom neću dijeliti.
Neka svatko sebe ocjenjuje,
ako hoće neka me procjenjuje.
Vrijednost moja brojem se ne piše,
ipak sam ja od tog broja više.
Ime moje putovnicu piše,
otvara mi znanje svetih slova,
anđeli me duhom nadahnuše,
osjećajem sreće ispuniše,
i dadoše znanje ponajviše.
Svakog dana sretna sam iznova.
Bez prekida moja sreća traje,
s nadahnućem daje mi spoznaje,
otkriva mi unutarnje znanje,
šapuće mi životno poslanje,
odabire najbolje za mene,
al' je lijepo kad ti sreća krene.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
HORIZONT
Horizont, gdje se nebo sa zemljom u vidokrugu spaja,
nepažljivom gledatelju izgleda kao dio kraja.
Pažljivi gledatelj dalje gleda,
lako se on prevariti ne da.
Koliko god horizont imao u sebi sjaja,
gledatelj vidi da je on tek početak velikog beskraja.
U daljini, zlaćani sjaj na putovanje poziva,
gledatelja milo proziva,
čežnjom unutarnjeg poriva.
Horizont je pažljivom gledatelju,
tu na neposrednom dohvatu;
poziva na unutarnji pogled,
usmjerava novom pothvatu.
Svoje dimenzije vješto otvara.
Svaki put nove vidove u životu stvara.
Kad god ga se pogleda, nešto novo ima,
bilo proljeće, ljeto, jesen ili zima,
on uvijek svoje mjesto svugdje zauzima.
Horizont je osvajač srca mojega,
oko ga prati, a slijedi noga.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
KOZMIČKA LJUBAV
Hej, čovječe!,
rasteš kao cvijeće.
Znaš li, da te bez savjesti,
nitko u Kozmosu neće?
Hej, čovječe!,
znaš li, tko zalijeva korijene tvoje,
dok oni nesvjesno i polusvjesno,
sate, dane i godine broje?
Hej, čovječe!,
uspinješ se i hodaš stazama bez mene,
znaš li, da sam psihički sa tobom,
kud god tvoja noga da krene?
Hej, čovječe!,
ljubavlju se i uspjehom hvališ.
Znaš li zdravlje i sreću,
kako da ostvariš?
Hej, čovječe!,
uspjeh pripisuješ sebi.
Znaš li, čovječe, da bez mene,
kozmičke ljubavi, postojao ne bi!
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
UDOBNOST
Udobnost kreveta, mekoća deke,
vraća me osjećajem u snove daleke.
Udoban život kad sam imala,
za bezbrižnost tada jedino sam znala.
Govorili su mi često da sam mala,
da bih životno iskustvo prepoznala,
a ja neprestano htjedoh biti velika,
za to sam imala bezbroj prilika.
Jedino me uzrast znao varati,
kad ću odgovornija iskustva imati
sa godinama osamnaest ljeta,
shvatih, od starijih mi mnogo prepreka smeta.
Odrasla sam, govorim svima,
pustite me na miru koliko god vas ima
ni slutila nisam, da ja nemir stvaram,
dok nastojim pametno da im odgovaram.
Shvatih ubrzo jednog dana,
život odraslih ima mnogo mana.
Htjedoh ponovo dijete biti,
i bezbrižno život grliti.
Deka mi meka,
a čežnja daleka.
Odrasla sam, druge mi nema,
život mi svakog trena, iskustvo novo sprema,
dok mi krevet, jastuk i deka meku udobnost stvaraju,
iz mene, samo snene nostalgije progovaraju.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
HRABROST
slika: digital artist
Iznenada sam hrabra postala
od iznenađenja sam zastala,
kako je to lijep osjećaj,
imati predosjećaj,
da mogu sve što hoću,
dok u biću osjećam čvrstoću.
Kako li se stječe hrabrost,
dok se pojavljuje naglost,
u uočavanju opasnog stanja,
o kojem nisam imala znanja?
Možda hrabrost samo bude,
da obavijesti ljude,
o njihovoj snazi,
dok situacija odlučujući stav traži.
Što god hrabrost bila,
na mene je snažan dojam ostavila.
Dok se zauzimam za sebe,
u situacijama osobne potrebe,
obrane svog integriteta,
kad mi nešto zbog nečeg zasmeta,
kod zauzimanja ispravnog stava,
u kojem ostajem poštena i prava,
hrabrost me štiti...
Hoće li uvijek sa mnom biti?
Voljela bih znati...
Ili će samo pokatkad
u neku situaciju da svrati?
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
PISMO MENI
slika: digital artist
Pismo meni
ili bilo kojoj zemaljskoj ženi.
Rodila sam se kao žena,
od prve svjesnosti potlačena.
Zabranjeno mi je da govorim,
smijem samo da slušam i dvorim.
Ni pitanja postavljati ne smijem,
sve što mislim moram da sakrijem.
Što mi se kaže, moram da zapamtim,
ili ću kaznom morati da platim.
Ne osjećam da sam ikome važna,
u svakoj situaciji moram biti snažna.
Neravnopravnost mi na čelu piše,
ne mogu ovako izdržati više.
„Što želiš, zemaljska ženo?“,
dok kroz život hodaš potlačeno.
Želim ravnopravnost u ljudskom rodu,
svakoj ženi dati slobodu.
Želim uspjeh u svakom djelu,
ljepotu duše i mudrost cijelu.
Želim da me intuicija vodi,
a svako biće koje se rodi,
želim da zaštićeno i sigurno bude,
želim razumjeti sebe i ljude.
Sigurnost za svoju djecu želim,
životu da se veselim.
U domu želim blagostanje,
i savršeno zdravstveno stanje.
Hoću da mi se samopouzdanje vrati,
i da mi se moje djelovanje pošteno plati.
Ravnopravnost u svakom pogledu hoću,
od partnera vjernost, odanost, urednost i čistoću.
Hoću da mi se vrijednost rada prizna,
i neka se zauvijek zna:
Žena je kraljica održavanja
životnog napretka i stvaranja!
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
