srijeda, 23.05.2007.

jednog dana nema me da nikada ne dođem..

*povodom prošlosubotnje svirke*

da me netko pita, stvarno nemam pojma kad je džoni ušetao u moj život.ili u playliste.počelo je s balkanom - bio i ostao moja najdraža pjesma.ljubav na prvo slušanje.baš kao i mnoge druge..
obilježile su puno toga.
sve čežnje.
'..ona vuče moje niti, ona čini moje sne..'
sve pokušaje.
'..krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom da materijaliziram nemoguće snagom poruke..'
sve frustracije.
'..grad bez ljubavi, sumrak ideja, loše vibracije, u mojoj glavi..'
sve želje.
'..uradi nešto to je tvoja dužnost, mnogo toga znaš..'
svu samoću.
'..zavirujem u gomilu,promatram svijet,netko me traži ali ne,ne znam gdje..'
ma..sve.
džoni uvijek ima odgovor na sve.revolucionarski buntovno nastrojen;baš kako volim.nosi u neka prošla vremena.u godine u kojima bi voljela živjeti.jer oni su živjeli.u pravom smislu te riječi.najdraži mi je od svih ovih rockerskih balkanaca.jednostavno drukčiji bez kompromisa.možda zato što bih voljela biti kao on?ne znam.nije stvar ni u slavi ni u tim svim prodanim pločama i napisanim knjigama.stvar je u njegovim pjesmama, odnosno u njemu samome.ima nešto bolno iskreno u tim riječima što me tjera na stalno razmišljanje o njima.na analiziranje, razmatranje.poput nekog velikog i neiscrpnog remek-djela.da, nije ga bilo tu prošlu subotu.samo stari genijalni leiner.i da, ništa se to ne može mjeriti s njim.ali ostaju nam pjesme..svi su ih znali.svaku riječ..
'ej džoni džoni'
vele da pripada nekom prošlom vremenu.da je star,debeo i propao tamo negdje u nekoj ravnoj zemlji,kao iz bajke.
vele,njegovo vrijeme je prošlo.a i on to kaže.ne želi da se vrati.nema ni je**nu putovnicu.
ostaju mi samo njegove pjesme.njegove priče o boljim i prošlim vremenima.i ostaje mi sanjarenje da će takvo vrijeme opet doći.da će takvi ljudi opet doći.

*sretan sam što osjećam da nisam kao drugi*

srijeda, 09.05.2007.

dosta mi te više.

vježba.uzmi selotejp i lijepi na pod da označiš osobni prostor. wtf?? al ajd dobro. lijepi guardian onako ko fol savršeni krug (zašto nije savršeen) srednje veličine i staje u centar tog kruga.
dolazi teta, viđena par puta u životu.onako sva iritantno samovoljna.obilazi oko kruga.staje na selotejp.(ajd sve ok)
ulazi u krug.pa opet izlazi.dolazi skroz blizu. uf. ruke se počinju lagano znojiti.osjeća čudnu potrebu da je izbaci iz kruga.
'možete li se pomaknuti?'
'ne.ne želim.što ćeš uraditi? izaći iz kruga?'
teta umalo izleti iz kruga, al u zadnjem trenutku ruke se čvrsto prekriše i stisnu.pobijele.
(što se dovraga dogodilo??)
'možete dijeliti sa mnom popola centar, ali ja se ne mičem.'
čudan osmijeh, poput nekog začuđenog klauna, lebdi teti na licu.povlači se van kruga.
kao da se ponovo vraća u stvarnost.ponovo je sama u centru svog prostora.
drugi izraz.gospodična 'ja vam fakat sve živo znam' počinje:
krug-težnja savršensvu.
centar-težnja za kontrolom.
pušta je da prilazi,do neke granice-'friendly' strana, do neke granice.
dalo bi se reći još nekih stvari,koje nisu taako preeekrasne, al teta sačuva svoju genijalnost za sebe.
da, nije lako kad vam netko otvoreno kaže loše osobine. ali je ponekad i više nego korisno. kao neku večer kada je guardianina Guardiana rekla da se glupo ponaša prema the njemu. malo se naživcirala.pa malo sagledala stvari. pa skontala.baš kao i večeras..
...
egoistična(ne, ne moraš biti prva u svemu!!)
ne zna uživati u malim stvarima(a da se opustiš jednom u životu??!?)
zaboravlja na najdraže ljude(nisu ti oni dio kućnog inventara)
pretvrdoglava(apsolutno nemoguće da uvijek budeš u pravu)
govori jedno,radi drugo-u savjetima(licemjerno)
preosjećajna(vidi pod pretvrdoglava i egoistična;usko su povezane)
i tako dalje(ima toga još..)

guardiane..mijenjaj se..

Tvoja Savijest

*mijenjam se, mijenjam se..nije da me boli ali...*

srijeda, 02.05.2007.

weak as I am..

praznici.divno vrijeme.sunce se uvlači u svaku poru života.pije se kava u prostranim baštama naših kafića.djeca se igraju u parku.život se čini smislenim bar za par sati ovog dana.
sutra..ustat ću rano.s kišnim oblacima.uputit ću se putem dobro utabanim mojim koracima.teškim.među onih par zidova moje tamnice.nabacit ću osmijeh na lice (ne,nije usiljen,ma pričinja ti se) i pričat ću o svom savršenom produženom vikendu u svom savršenom životu.iskreno ću se zainteresirati za priču o nekom davno umrlom književniku i njegovom slavnom djelu.ali to nikog više ne zanima.stare sveznalice zanimaju suhoparni podaci "koji će mi koristiti u životu".kao da se utapam u bezličnoj masi.ljudi koji me poznaju.koji me vole.koji me razumiju.slijepi ljudi.nazivam ih svojim prijateljima.no krasno.sad još i sama sebe lažem.mogu li bez njih?mogu li bez ikoga??oni su sebični.žele me uz sebe kad god se njima prohtije.ne razumiju moje želje za drugim prijateljstvima.ljute se.dure se na njih.što me još veže za njih.(ima li tko škare?!?!)
a ti??
trenutno stanje, reći ćeš.
proći će te.ne brini.izdrži još samo ovaj dan.
zašto nisi nazvao?ma nije ni bitno.trebaš li mi i ti?
skutrit ću se na maloj klupi i udisati sivilo.pritiskat će me u plućima.nestajat će mi zraka.ali samo još jedna cigareta.da bih izdržala tvoje poglede.da bi izdržala sva pitanja.(ma tko bi rekao da zlatno dijete ovog grada puši??ccc..)
jebite se.
ne želim ovisiti o vašem mišljenju,ne želim da me ono pogađa.moram skupiti snagu i reći vam da se gonite iz mog života.(kakvog takvog)
nije još vrijeme za to.još uvijek ne mogu.ne mogu bez njih.a ni bez tebe.da,to sam vam ja.slaba i bespomoćna..
neka čudna magla se spušta.čudno bijela i gusta.kao da će me ugušiti.pritišće me.sve jače i jače.

"Zeljeli su njezinu pamet, ali kao da nitko nije htio onaj dio nje koji je najvise zeljela podijeliti s nekim, njezinu sposobnost da voli."Susan Elizabeth Phillips, Samo moje dijete

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.