Marketing
jednog dana nema me da nikada ne dođem..
*povodom prošlosubotnje svirke*
da me netko pita, stvarno nemam pojma kad je džoni ušetao u moj život.ili u playliste.počelo je s balkanom - bio i ostao moja najdraža pjesma.ljubav na prvo slušanje.baš kao i mnoge druge..
obilježile su puno toga.
sve čežnje.
'..ona vuče moje niti, ona čini moje sne..'
sve pokušaje.
'..krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom da materijaliziram nemoguće snagom poruke..'
sve frustracije.
'..grad bez ljubavi, sumrak ideja, loše vibracije, u mojoj glavi..'
sve želje.
'..uradi nešto to je tvoja dužnost, mnogo toga znaš..'
svu samoću.
'..zavirujem u gomilu,promatram svijet,netko me traži ali ne,ne znam gdje..'
ma..sve.
džoni uvijek ima odgovor na sve.revolucionarski buntovno nastrojen;baš kako volim.nosi u neka prošla vremena.u godine u kojima bi voljela živjeti.jer oni su živjeli.u pravom smislu te riječi.najdraži mi je od svih ovih rockerskih balkanaca.jednostavno drukčiji bez kompromisa.možda zato što bih voljela biti kao on?ne znam.nije stvar ni u slavi ni u tim svim prodanim pločama i napisanim knjigama.stvar je u njegovim pjesmama, odnosno u njemu samome.ima nešto bolno iskreno u tim riječima što me tjera na stalno razmišljanje o njima.na analiziranje, razmatranje.poput nekog velikog i neiscrpnog remek-djela.da, nije ga bilo tu prošlu subotu.samo stari genijalni leiner.i da, ništa se to ne može mjeriti s njim.ali ostaju nam pjesme..svi su ih znali.svaku riječ..
'ej džoni džoni'
vele da pripada nekom prošlom vremenu.da je star,debeo i propao tamo negdje u nekoj ravnoj zemlji,kao iz bajke.
vele,njegovo vrijeme je prošlo.a i on to kaže.ne želi da se vrati.nema ni je**nu putovnicu.
ostaju mi samo njegove pjesme.njegove priče o boljim i prošlim vremenima.i ostaje mi sanjarenje da će takvo vrijeme opet doći.da će takvi ljudi opet doći.
*sretan sam što osjećam da nisam kao drugi*
Post je objavljen 23.05.2007. u 22:33 sati.