ovo je moja baklava




ove kolače napravila je moja teta, hvala joj

Oznake: autor fotografije ja

Počeo je lijep produženi vikend, a ja bih samo spavala i ništa radila ne bih jer nemam volje. Voljela bih putovati ali gdje i kako ne znam.
Sretan Vam vikend.

Ovo što sada radi oporba po potezu predsjednika Milanovića je dobro, ali to su po mom mišljenju trebali napraviti prije četiri godine i tada se izboriti da oni budu vladajući.
Voljela bih da na svim listama budu neka nova lica, naravno biti će na svakoj izbornoj jedinici možda dvoje.
Bilo bi dobro da nam svi oni koji se bore za ulazak u Sabor i saborsku plaću i sva ostala davanja, nama laicima na izbornim skupovima objasne kako će riješiti ekonomsku politiku, jer jedino sa dobrom ekonomskom politikom se može popuniti proračun i imati sredstva za sve stavke koje se odvajaju iz proračuna.

Proizvodnja je prva stavka ekonomske dobiti, raspodjela druga, potrošnja treća,

a ni ne proizvodimo ništa, pa tako ništa ne možemo izvesti, a trošimo ono što uvezemo (naravno to uvezeno je slabije kvalitete i visokih cijena jer imamo veliki porez i sve trgovine gdje kupujemo imaju visoku maržu pa je s toga roba u našim trgovinama skuplja od iste robe u Sloveniji, Italiji ili negdje drugdje.

Turizam je izvor prihoda koji puni proračun ali to nije dovoljno i to svi političari znaju ali nitko od njih ništa ne poduzima da bi poboljšali poljoprivredu koja bi bila korisna nama i ne bi morali plaćati uvoz hrane koja je koliko u zadnje vrijeme saznajemo hrana koju bez računa možemo vratiti tamo gdje smo je kupili zato što je neispravna.

Moramo izaći na izbore, ali kome dati glas još uvijek ne znam.

potrudila sam se danas napraviti noklice od griza

Sjedim i čekam da zakipi voda za prvu jutarnju kavu i razmišljam što kasnije da radim jer mi sina neće biti kod kuće do navečer iza osam s obzirom da je otišao u igraonicu sa prijateljem na turnir yugi yo pa mi se neda raditi ni ručak, rekao je da će za večeru jesti kekse s mlijekom.
Znam na netu pogledati neke serije nove sezone, ali ni to mi se danas neda, generalno čišćenje je napravljeno jučer i jednostavno ne znam kako da provedem dan, a neda mi se nigdje van iako se pojavilo sunce koje mami izlazak bar malo.

Pokušavam shvatiti nešto ali ne znam imali smisla o tome napisati tekst i javno ga prikazati kako bih mogla dobiti odgovor od pametnijih od sebe. Tim tekstom bih imam osjećaj napravila pomutnju i ispala osoba koja „potpirujem vatru”, a to nikako ne bih željela isto kao što ne želim nikoga blokirati u komentarima jer svi imamo pravo ispisati svoje mišljenje na napisani tekst i naravno kritiku prihvatiti ili ne.

Prvo da zahvalim Šuški što je sa srcem u ime blogera na posljednji počinak blogera kojeg sam čitala poslala divan buket, te svima koji su ga poznavali, kao i njegovoj obitelji još jednom iskrena sućut, njegovoj duši mir i spokoj.

evo sada i ručka kojeg sam kuhala kada me Ana pitala dali kuham

Trebali bi se barem jednom tjedno pogledati u kupaonsko ogledalo i sami sebe pitati „tko sam uistinu ja, jesam li ja osoba koja imam poštovanja prema drugima ili samo glumim da bih se osjećala vrijednija naspram drugih, kolike su uistinu moje vrijednosti, hoću li biti čangrizava ili dobre volje?”

Naravno, da naravno nećemo istog trenutka doznati odgovore, ali jednom, da jednom ćemo shvatiti da griješimo jer uistinu nemamo poštovanja prema samima sebi. Shvatiti ćemo da griješimo prema drugima, da griješimo sami prema sebi i da je normalno griješiti, te svoje greške pokušati ispraviti ne zbog drugih nego zbog nas.
Ponekada nismo ni svjesni da prikazivanje svoje istine drugima jednostavno nama samima donosi donosi problem jer istina mora ostati samo naša. Kada nam je teško nemojmo tražiti ničiju pomoć jer traženje pomoći može nas sustavno uništavati a mi toga nismo svjesni do određenog trenutka kada nam netko želi nametnuti svoju volju jer smatra da nismo sposobni razdvojiti nešto sami od sebe.

da će se ova politička zavrzlama razmrsiti nakon izbora u četvrtom mjesecu.

Bilo bi poželjno da napravimo natječaj na blogu i da svak od blogera (tko želi) u svom editoru napiše tekst o osobama koje podnosi i koje ne podnosi, te da se tako u njihovim komentarima potegne vrijeđanje osoba i podbadanje.

Meni ako se netko ne dopada sa svojim načinom pisanja ili nečim drugim ja njegov tekst pročitam ali ne ostavljam ni uvredljiv komentar vezan za osobu čiji tekst sam pročitala ili za osobu koju niti nisam, a niti ću ikada sresti.
Pisanim tekstom pokazujemo svoju osobnost i izražavamo se onako kako se izražavamo jer tako smo se naučili izražavati tokom života.
Nazivati nekoga pogrdnim nazivima nimalo nije kulturno, jer nemojmo zaboraviti da i životinje imaju svoju inteligenciju. Napisati nekome u komentarima da nije pametan ili nešto još gore je uvredljivo i za tu osobu i za osobu koja je ostavila takav komentar.

Ne, ne želim i neću nikog blokirati jer svi smo mi tu da bi napisali tekst koji nam se mota po mislima znajući da će nas bar nekoliko razumjeti što smo tim tekstom željeli poručiti drugima, a i sebi samima, te ga prikazati javno.
Naše pametne ili manje pametne tekstove ne čitaju samo blogeri koji blog pišu, čitaju nas i drugi, pa kada pročitaju komentare ispod teksta koji ih interesira zgroze se od naše ne kulture dijaloga.
Ne, nemojte sada pomisliti da se morate ulizivati bilo kome, da morate svakome podilaziti, ne ne morate, ali se suzdržite od vrijeđanja osoba koje vama nisu po volji jer svi smo mi ovdje sa svojim manama i vrlinama i da naravno imamo svoj ego ali pokušamo biti kulturni jedni prema drugima, jer vrijeđanje bilo koga nikuda ne vodi.

Nije mi jasno zašto od jednostavno postavljenog pitanja komunikacija u komentarima ispod teksta krene u krivom smjeru.
Znam da se nitko ne sviđa svakome i da je u stvarnom i virtualnom je isto ali isto tako znam da mora postojati kultura dijaloga.
Ne nitko se od nas ne mora dopasti svima, niti se moraju svi dopasti nama, ali vrijeđati nekoga zbog njegovih drugačijih stavova od naših nije ni lijepo ni kulturno.

Možda griješim ali neka osnovna kultura dijaloga postoji i javno i virtualno.

Koga bi voljeli osobno upoznati od blogera

a) urednika bloga hr

b) šušku

c) NF

d) ostalo

Oznake: ANKETNO PITANJE

Mi se svi volimo družiti, ali nije nas jednostavno skupiti na jedno mjesto s obzirom da većina nas nema vlastiti prijevoz, neki nemaju vremena zbog posla ni da se susret organizira za vikend jer neki rade i vikendom. Nekima je dovoljno što se vide sa osobama u svojoj blizini, nekima je dovoljna pismena komunikacija, nekima preko mobitela.
Otuđili smo se puno jedni od drugih jer svi imamo svoj način života, način komunikacije i teško je prihvatiti poziv za veće lijepo druženje u prirodi uz jelo i piće jer ne želimo se pokazivati i razgovarati s osobama s kojima ne komuniciramo ni elektronički jer želimo imati pored sebe samo skupinu istomišljenika.

Volimo se družiti samo sa odabranima, a takva druženja su zatvorenog tipa jer se bojimo kako će netko koga nismo nikada vidjeli reagirati na našu blizinu pored sebe, jer zaboravili smo se družiti sa svima koji nisu isti kao što smo mi.

Još nekoliko mjeseci i kreću izbori za saziv novog Parlamenta, ali kome dati glas, kome vjerovati da će biti bolje ako budu oni na vlasti jer svi su oni slatkorječivi u predizbornoj kampanji da bi na svoju stranu privukli biračko tijelo.
Ako ostanu isti, sve će ostati isto, možda će samo staviti koju drugu osobu za ministra ili će u klupe sjesti neko novo lice koje će biti potrebno za kvorum.
Ako budu drugi, pokušat će nešto ispraviti a svjesni su da ispraviti neće moći jer sve je zamršeno godinama, mi, da mi moramo im vjerovati i moramo se nadati da će konačno krenuti sve na bolje za nas koji smo im svojim glasom dali to dobro plaćeno radno mjesto.

Da, bilo bi zanimljivo okupljanje blogera i druženje istih naravno svih koji su se voljni družiti i koji mogu doći vlastitim ili drugim prijevozom ako imaju mogućnosti.
Znam sada ćete reći „družimo se i ovako komentiranjem, ne želim da se nekome moram predstavljati imenom i prezimenom, ovako mi je druženje super jer sam osobno anonimna osoba pa mogu pisati kako hoću i mogu komentirati koga hoću nekoga ugodno, nekoga neugodno.”
Naravno osobno se družim sa blogerima koji su u mojoj blizini i koji su približno slični meni pa mi nije potrebno da se spajam i sa drugim blogerima koji nisu po meni dovoljno mentalno slični meni. Za druženje sa drugim blogerima treba imati prvo volje, želje, vremena, ali i ako volja i želja postoje vremena za druženje uz jelo, piće, glazbu, smijeh nema jer zašto bi nas netko želio upoznati drugačije no ovako na neviđeno, kako bi nekome u lice mogli priznati da ga ne podnosimo čitati jer ne zna pisati kao što nama odgovara, kako nekome reći da smo uistinu kvalitetniji od njega jer to bi se sigurno na tom druženju desilo pa bi nam trebali tjelohranitelji.

Moramo prvo shvatiti da smo ljudi i da svi mi drugačije pišemo, da svi mi nađemo ovako pišući i čitajući osobe približno slične nama, a možda bih i drženjem negdje drugdje prihvatili nekoga koga nismo prihvatili čitajući njegov tekst. Na takvom druženju možemo se predstaviti svojim nikom, nikome na druženju nismo dužni pokazivati svoje osobne dokumente niti mu reći koji broj garderobe i obuće nosimo. Našli smo se da provedemo nekoliko sati u smijehu, pjesmi, jelu i piću, te ugodnom razgovoru sa svima jer možemo sa svima progovorit nekoliko riječi i rečenica bez napetosti i prepucavanja.

Svi mi imamo dvije strane, kao što sve ima dvije strane. Mi smo dobri, mi smo zlobni, ponekada smo sretni, ponekada tužni, ponekada bi se svađali, ponekada bi se mirili, ponekada ne razumijemo drugu stranu jer je nama dobro, ne razmišljamo da i nama može biti drugačije jer naša zloba je jača od naše dobrote.

Pokušajmo se samo nekoliko minuta zamisliti da smo osoba koju ne možemo podnijeti jer mislimo da osoba ima manjih kvaliteta od nas, ona je mentalno slabija od nas jer mi, da mi živimo super, pa nas zbog naše zlobe nije briga kako se osjeća i živi osoba koju smo zbog svoje zlobe povrijedili, a nismo ni svjesni, niti znamo uistinu kakve kvalitete ima osoba koju stalno napadamo, blatimo kod nekih koji dobro me poznaju ni nas, a ni sebe.

Pokušajmo svakodnevno stati pred ogledalo i pustimo našoj zlobi da gledajući nas izađe i ostane zatočena u ogledalu, pokušajmo mar jednom pokazati osobi koju ne podnosimo iz nama poznatih razloga pokazati našu dobru stranu jer svi smo mi različiti, ali smo isti 40% kao i osoba kojoj smo nanijeli zlobom neopisivu bol i patnju i ta patnja i bol gura nas naprijed i nismo ni svjesni da i mi jednom sasvim slučajno „obujemo cipele” osobe čiju blizinu, riječ, izgled nismo mogli podnijeti u našoj blizini jer našu zlobu koliko god se trudimo nikako ne možemo maknuti iz sebe.

Pokušajmo nekoliko puta biti sa osobom koju ne podnosimo iz nama poznatih razloga, upoznajmo je, pa kada odemo svojim putem sigurno nećemo biti zajedljivi jer smo shvatili da toj osobi možemo reći nešto svoje skriveno u nama. Dobrota pobjeđuje zlobu.

Pokušajmo jednom biti osoba prema kojoj smo zlobni i nadajmo se takvo što neće desiti nama jer ta osoba nije kriva što je naša zloba jača od naše dobrote a nju pokazujemo možda osobama koje našu dobrotu nisu ni zaslužili, ali ipak smo uvijek na njihovoj strani koji su zlobni prema osobi prema kojoj smo i mi jer zajedno ćemo uspjeti u svom naumu ne shvaćajući da zloba šteti uistinu nama samima.

Danas sam sretna jer sam bila u dobrom društvu, meni je bilo lijepo i ugodno upoznati osobno osobu koju sam i čitajući njene tekstove osjećala da ima nešto što me k njoj privlači poput magneta.
Grlim te i hvala ti što si mi uljepšala današnji dan.



neka se žene danas zabave

Ribafish je jednom organizirao druženje na Bundeku i došlo nas je nekoliko, bilo je super zabavno uz roštilj i razgovor.
Sjedokosi i nekolicina blogera napravili su blogersku knjigu i dva druženja, dvije promocije, naravno došao je tko je htio i tko je mogao, te nitko nikome nije morao dati svoje puno ime i prezime, upoznavali smo se i znamo se po niku.

Ovih nekoliko redaka sam napisala vezano uz anketno pitanje, a i ovako se ako želimo držimo sa blogerima ako su u blizini, ako imaju volje i želje da nas upoznaju osobno a ne samo preko pisanih redaka.

od kako je živa u mom srcu, u mojim mislima u mojoj duši
nisam imala volje ništa pa sam se danas morala oporaviti juhom

mir i spokoj tvojoj duši voljena majko