Svi mi imamo dvije strane, kao što sve ima dvije strane. Mi smo dobri, mi smo zlobni, ponekada smo sretni, ponekada tužni, ponekada bi se svađali, ponekada bi se mirili, ponekada ne razumijemo drugu stranu jer je nama dobro, ne razmišljamo da i nama može biti drugačije jer naša zloba je jača od naše dobrote.

Pokušajmo se samo nekoliko minuta zamisliti da smo osoba koju ne možemo podnijeti jer mislimo da osoba ima manjih kvaliteta od nas, ona je mentalno slabija od nas jer mi, da mi živimo super, pa nas zbog naše zlobe nije briga kako se osjeća i živi osoba koju smo zbog svoje zlobe povrijedili, a nismo ni svjesni, niti znamo uistinu kakve kvalitete ima osoba koju stalno napadamo, blatimo kod nekih koji dobro me poznaju ni nas, a ni sebe.

Pokušajmo svakodnevno stati pred ogledalo i pustimo našoj zlobi da gledajući nas izađe i ostane zatočena u ogledalu, pokušajmo mar jednom pokazati osobi koju ne podnosimo iz nama poznatih razloga pokazati našu dobru stranu jer svi smo mi različiti, ali smo isti 40% kao i osoba kojoj smo nanijeli zlobom neopisivu bol i patnju i ta patnja i bol gura nas naprijed i nismo ni svjesni da i mi jednom sasvim slučajno „obujemo cipele” osobe čiju blizinu, riječ, izgled nismo mogli podnijeti u našoj blizini jer našu zlobu koliko god se trudimo nikako ne možemo maknuti iz sebe.

Pokušajmo nekoliko puta biti sa osobom koju ne podnosimo iz nama poznatih razloga, upoznajmo je, pa kada odemo svojim putem sigurno nećemo biti zajedljivi jer smo shvatili da toj osobi možemo reći nešto svoje skriveno u nama. Dobrota pobjeđuje zlobu.

Pokušajmo jednom biti osoba prema kojoj smo zlobni i nadajmo se takvo što neće desiti nama jer ta osoba nije kriva što je naša zloba jača od naše dobrote a nju pokazujemo možda osobama koje našu dobrotu nisu ni zaslužili, ali ipak smo uvijek na njihovoj strani koji su zlobni prema osobi prema kojoj smo i mi jer zajedno ćemo uspjeti u svom naumu ne shvaćajući da zloba šteti uistinu nama samima.