Prije nekoliko mjeseci u takozvanom „bijelom štrajku” su bili administratori, osoblje koje radi u pisarnici, znači nisu bili suci, oni su samo bili solidarni sa svojim osobljem jer bez njih suci ne mogu voditi rasprave, s obzirom da bi sami trebali i voditi i tipkati sami sve ono što su izgovorili tokom rasprave koju vode ili su vodili.
Administratori i ostalo osoblje nakon nekog vremena provedenog u „bijelom štrajku” dobili su dio svojih zatraženih prava tako da su sudovi počeli raditi „normalno”.

Što je u sudovima „normalno” to je pitanje jer dosta parnica se vodi dugi niz godina, a svakodnevno na sudove dolaze novi predmeti i učinkovitost suda je mala. S druge strane suci imaju normu koju moraju napraviti tokom godine i plaćeni su po učinku, s toga ovršne predmete rade po hitnom postupku, predmete gdje je dodijeljen odvjetnik po službenoj dužnost / to su odvjetnici koje plaća država, a oni u većini slučajeva rade u korist suca, da bi taj sudac popunio normu koja mu je zadana, rijetko koji odvjetnik po službenoj dužnosti obrani svoga dodijeljenog klijenta jer on dobije svoju dnevnicu, plaćene podneske i izlaske na ročište usprkos tome što njegov dodijeljeni klijent završi na izdržavanju kazne.

Naravno sada su u bijelom štrajku suci i sutkinje koji se nadaju da će dobit bolji koeficijent za svoj normirani rad, a oni znaju tko im je tu normu postavio. Znači normu ispunjavaju ovršnim predmetima i predmetima gdje je odvjetnik po službenoj dužnosti jer ti predmeti nisu dugotrajni i s toga imaju ispunjenu normu.
Neka štrajkaju koliko im paše, jer tokom jednog ljetnog mjeseca će brzim predmetima ispuniti svi suci zadanu im normu, pa ponovno ostale predmete mogu odugovlačiti koliko god treba jer im je plaćena i svaka odgođena ili održana rasprava.

(Za danas dosta, možda ili ne slijedi nastavak)

Nije davati djetetu sve što poželi isti tren jer to nije pravilan odgoj djeteta, niti je to dobro za djetetov mentalni razvoj, jer tako dobijemo djetetov egoizam koji u kasnijim godinama uzme maha.
Svako dijete ima svoju osobnost koja mu je data genetski od oba roditelja i drugačije se ponaša nego što smo se mi ponašali u njegovoj dobi, ali mi kao roditelj trebamo usmjeriti djetetovu osobnost u pozitivan smjer koliko god smo u mogućnosti to napraviti.

Kada dijete počne razumjeti treba s njim razgovarati i neprestano mu objašnjavati riječima da nismo u mogućnosti ispunjavati njegove želje i prohtjeve baš tog trenutka kada to dijete od nas traži, treba mu objasniti da ima ono što mu je potrebno za njegov uzrast, a isto tako ga treba učiti da može i mora izvršavati svoje obaveze koje mu se zadaju u skladu sa djetetovom dobi.

Sa djetetovih godinu dana ga učimo kada nešto dobije da kaže HVALA, kada nešto traži da kaže MOLIM, kada nešto ne želi NE HVALA, kada negdje ulazi DOBRO JUTRO, DOBAR DAN, DOBRO VEČER zavisi od dobu dana, te naravno DOVIĐENJA kada odlazi. Kada djetetu budu noge stabilnije uđemo s njim u javni prijevoz, stanemo pored štange i stavimo njegove ruke u visinu djetetovih ramena, a mi se stanemo tako da ga štitimo od pada sa svih strana i primimo se tako da mu zaštitimo nos i zubiće i na taj način ga učimo da bolesnima i starijima nikada ne zauzme mjesto za sjedenje.

Djetetu naravno treba dopustiti i pojedini nestašluk, ali isto tako mu objasniti da taj nestašluk nije dobar ni za njega ni za osobu prema kojoj je taj nestašluk napravljen.

Znam teško je danas biti roditelj jer svi živimo brzim tempom, želimo dokazati sebi i drugima da smo sposobni za sve zadatke zadane tokom dana i naravno umorni smo, ali za dijete svaki dan moramo odvojiti barem 60 minuta i pitati ga, pokazati mu nešto ako dijete to poželi, trebamo razgovarati s njim jer mi smo roditelji djetetu uvijek.

(Nastavak možda slijedi, a možda i ne)

Svaki Zakon ima svojih dobrih i loših strana, povremeno se dodaju neke nove izvedenice u pojedinim članu zakona, a neki se u potpunosti mijenjaju od prve do zadnje riječi, tako da su i osobe koje koriste Zakon povremeno zbunjene. U suštini okosnica Zakona uvijek je ista samo je u veći slučajeva svatko tko zna dobro pročitati Zakon, bolje napisati član tog zakona drugačije tumači i provodi.

OBITELJSKI ZAKON ima dosta pogrešaka i stalno ga treba mijenjati, a s druge strane taj Zakon ima i internu inačicu pa se kod pojedinih slučajeva koristi ta inačica a ne osnovni Zakon i već na taj način znamo da nismo pred Zakonom svi isti iako bi trebali biti.
Po ovom zakonu djeca su zaštićena od roditeljskog nasilja, od vršnjačkog nasilja, ali nitko djete ne štiti kada mu se oduzme odluka koja mu je po tom Zakonu omogućena sa njegovih 12 godina starosti.
Taj zakon ne brani toj djeci da odlučuju s kojim roditeljem žele živjeti ali djetetova odluka nije važeća ni na jednom Sudu jer svaki sud može koliko smo imali prilike vidjeti tu djetetovu odluku lako mogu poništiti, to je dokaz da taj članak zakona postoji samo kao figura.

Ni vrhunski pravnici, ni socijalni radnici u potpunosti ne razumiju taj zakon, pa s toga se Zakon sprovodi po internom Zakonu, a svaki interni zakon je drugačiji i donose se odluke kakve se donose jer drugačije nitko ne zna donjeti odluku koja će biti na strani oštećene stane to jest djeteta čija želja se ne poštuje, a trebala bi po ZAKONU.

Po jednoj knjižari u Zagrebu majka nije majka ako djetetu ne čita slikovnice svakodnevno, majka je po knjižari majka koja to radi svakodnevno.
Znači li po toj knjižari da cca 70 posto žena nisu majke i ne bi se smjele nazivati majkama jer nisu kupili ni jednu knjigu i pročitali djetetu prije spavanja.

To što knjižara misli sigurno nije točno, mnoge majke pričaju djetetu priču prije spavanja jer se sjećaju priča svog djetinjstva i zato im nije potrebna ni knjiga ni slikovnica kako bi proveli vrijeme sa svojim djetetom ili više njih.

Žalosno je što knjižara po broju prodanih slikovnica i knjiga za djecu zna tKo je prava majka a tko to nije.

Svako dijete treba imati svoje sretno djetinjstvo pa tako i sin naše pjevačice Severine ili bilo koje druge žene koja se rastala od supruga.
Ova presuda Vrhovnog suda je presedan jer majka nije nasilna, sklona da maltretira svoje dijete, i nije se poštovala želja djeteta.
Naravno presuda donesena u korist njenog bivšeg supruga nije po mom mišljenju adekvatna jer njemu pogoduje svaki sud ne razmišljajući o posljedicama koje će ostati tom djetetu jer sudski sporovi se vode od njegovog rođenja a to sve utječe na djetetovu psihu i razvoj.
Bila je udata za Kojića, rastala se jer djetetovom ocu nije pasalo da u djetetovom i Severininom životu osim njega bude netko drugi i nakon što se Kojić rastao od nje postali su najbolji prijatelji.
Severini i svim ženama koje imaju sličan problem treba potpora sviju jer potporom štitimo dijete, a ne samo ženu/majku.

fotografiju slikao Matej Jurčić

Popila sam cijeli sirup koji sam dobila od doktorice, kašalj se smanjio ali nos i dalje zaštopan iako imam kapi za nos, čini mi se da sam izgubila imunitet od kada već četiri godine ne idem vam (stalno sam doma). Ne idem vam jer mi smetaju ljudi, više volim biti sama posljednjih godina.

dobro je ovo pitanje
nadam se da je još uvijek morska voda slana i da ću si ove godine priuštiti odlazak u Zadar čuti glazbu morskih orgulja.

Ovo što rade djeca odraslim osobama postao je užas, jer sada tek vidimo nekulturu odgoja djece, s obzirom da roditeljima nije dozvoljeno kažnjavati neposluh.
Naravno da djeca ne smiju dobivati batina (po guzici) bez razloga ali povremeno zbog neposluha guzica može podnijeti udarac kako bih dijete shvatilo da je gadno pogriješilo.
Djeci je zakonom dopušteno sve što treba i što ne treba biti dopušteno jer oni su djeca koja odgajaju nas odrasle i sve je djeci dopušteno pa čak i tuči odraslu osobu koja je na svom radnom mjestu.

blogove suznih očiju. Još uvijek mi nije dobro, ne komentiram jer mi toliko nos curi da mi je sve po stolu mokro.
Mislim na Vas.
Šuši sretan rođendan sa zakašnjenjem, a svima koji slave Novu Godinu po Julijanskom kalendaru želim sve najbolje.

Započela glavoboljom jer su se sinusi začepili. Otvorili se za par dana i sada samo curi bez prestanka tako da sam morala tražiti sirup, kapi za nos i tablete za bolove.
Nadam se da to neće trajati cijelu godinu.

img host




lagano sam prepekla pileća krilca na malo ulja, dodala vode i sve začine, te sos od rajčice, kada je piletina bila mekana dodala sam tijesto i kuhala još desetak munuta.

po hladnoći pa me Kiki doveo doma i odrijemao sam u Andreinom krevetu jer mi je bilo toplo