U 81 godini života zaklopio je svoje oči Dubravački slavuj, gospar Jusić, neka mu je put u zvijezde posut divnim stihovima a Dubrovačkim skalinama uvijek će se ćuti njegov divan glas, njegovoj obitelji, prijateljima iskrena sućut.

Oznake: slika posuđena s neta

Oznake: svi ste dragi

Najveće iznenađenje na EU izborima je gospodin Kolakušić što je po mom mišljenju bilo i za očekivati jer biračima je dosta lažnih obećanja, dolaskom Kolakušića na političku scenu pojavio se novi val osoba koje će pokušati ispraviti "krivu Drinu" i nadam se da će uspjeti dokazati i napraviti ono za što se zalagao i za što se zalaže. HDZ je stranka koja bi trebala krenuti voditi bolji smjer jer dozvoliti da brodogradnja propadne nije nešto na što mogu biti ponosni, a isto tako ne mogu biti ponosni što svakodnevno desetak obitelji odlazi zbog bolje egzistencije u drugoj državi. Jednostavno bi trebali smanjiti administraciju, te ne toliko pomagati tuđe zdravstvo a svoje gledati kako se u pojedinim bolnicama sve raspada jer nisu ni kune uložili u obnovu bolničkih zgrada.
Bero i SDP pokazali su da se mogu izboriti za bolji rejting, bravo.
Amsterdamska koalicija može potisnuti Most i biti treća opcija na parlamentarnim izborima a ako budu imali sreće mogu ojačati i biti bolji i od HDZ.a i od SDP-a jer promjena na našoj uzdrmanoj političkoj sceni mora biti i moramo stvoriti nova radna mjesta a ne gledati da nam cijele obitelji odlaze te se ponositi kako je nezaposlenost pala a s druge strane kvotama dozvoljavati da uvozimo radnu snagu jer svoje nemamo dovoljno.

Razmišljam sada o subotnjem hodu kroz centar grada, neka hodaju ako ih to veseli ali vračati nas time unazad jer svaka žena ima pravo odlučivati sama. Čini mi se da bi po hodu i silovane žene ako kojim slučajem ostanu trudne od strane silovatelja roditi to dijete i uz jednu traumu imati pored sebe dijete koje nisu željele nego su seksualno brutalno uništene od strane kretena koji ne zna i ne može drugačije stupiti u intimne odnose, Zar bi žene kod kojih je na ultrazvučnom pregledu ustanovljeno da je dijete bolesno trebala to dijete roditi i priuštiti takvom djetetu patnju za cijeli život jer jedino doktori mogu da se brinu o tako bolesnom djetetu.
Skupini koja je kontra hoda brani se iznijeti mišljenje iako normalno rezoniraju i znaju da o svom tijelu odlučuju same. Postoje sredstva koja se mogu nabaviti da se spriječi trudnoća /ne željena/ pa kada bi i djevojke i mladići bili pravovaljano educirani tada ne bi trebalo hodati za život, ne bi trebao postojati priziv savjesti jer bi bilo malo ne željenih trudnoća.
Zanima me samo koliko će djece roditi ona dvadeset godišnjakinja koja je na bini zagovarala zakon o ukidanju abortusa jer ona još nije rodila ni jedno dijete a bori se za prava da silovane žene rode dijete koje ne žele jer uz jednu traumu to dijete je druga.
Hod za život trebao bi biti zaštita za djecu koja su iskorištavana seksualno od strane svećenika jer takva djeca trebaju zaštitu više no plod u ženinoj utrobi,


Trebalo bi se organizirati i napraviti kontra hod jer ima nas koji smo glavama van srednjeg vijeka kada je crkva o svemu odlučivala.

Čekanje da nešto u životu krene na bolje sastavni je dio ali isto tako je sastavni dio i strpljenje kojeg polako ali sigurno gubimo čekajući da nešto u našem životu bude bolje i ljepše no prije. Od nas samih ovisi koliko imamo volje čekati koliko imamo snage biti strpljivi ali zbog čekanja i strpljenja mi ne krećemo dalje ne zato što to ne bi htjeli nego jednostavno ne možemo napraviti sljedeći korak. Polako tako čekajući gubimo nadu u sve što nam je dato u životu jer vidimo da nam se ni naš trud nije isplatio.

Odlučila sam da danas ne radim ništa osim poslagivanja misli, jer treba nešto staviti u zaborav kako bi se moglo drugo prihvatiti. Naravno meni je teško poslagati misli jer sve što želim zaboraviti i potisnuti ja ponovno analiziram i pronalazim način da mi to ostane u mislima do sljedećeg poslagivanja misli. I najsitniji detalj koji bi trebao biti osnova za čišćenje misli tjera me da ponovno sve u misli uredno složim (skoro pa abecednim redom) ali danas, da baš danas neke misli uredno složene moraju biti maknute jer dolazi novo da nešto novo što će zaokupiti moje misli.

U pojedinim gradovima plešu, peku palačinke, samo ovdje jedna gimnazija sakuplja pomoć a ostali luduju i uništavaju imovinu jer se ponašaju kao da ta imovina nikada neće niti je bila dio njih. Žalosno je što samo mali broj njih izađe s pravim znanjem iz školskih klupa a profesori se trude da ih nešto nauče usprkos tome što vide da rijetko koga školsko gradivo zanima. Svake godine izlaze iz školskih klupa s malom podlogom znanja a za to njihovo neznanje nisu krivi profesori nego djeca sama jednostavno zato što ih ništa ne interesira pa čak ni s ploča ne prepisuju nego slikaju mobitelom jer im je jednostavnije.
Svi smo se mi veselili završetku škole i ulasku u svijet odraslih ali imali smo i imamo znanje koje danas djecu ne zanima jer sve baš sve im je dostupno preko tehnike, ali preko tehnike ne mogu i nikada neće naučiti biti kulturni. (čast izuzecima) kojih ima mali broj.

Još samo malo pa će šesti mjesec a meni je u ovom petom toliko hladno da se ne usudim držati otvorena balkonska vrata dulje od deset minuta imam osjećaj da u sebi nemam ni kapi krvi, sjedim umotana u dvije deke i tresem se kao prut, prsti na rukama mi hladni kao da ih neprestano držim u hladnjaku, ni ove slabe zrake sunca što vire kroz oblake nikako da me ugriju dok idem preko mosta po kruh.
Smrznuti ću se a grijanje u petom mjesecu glupo je paliti.

U osmom razredu osnovne škole jedna od tema zadaćnica bila je "Moje buduće zanimanje" i taj tekst je mojoj profesorici toliko zapeo za oko da ga je odlučila poslati dalje i dobila sam nagradu kojoj se nadala nisam. Nakon tog teksta shvatila je da se bolje izražavam pismeno no usmeno jer usmeno sam miješala narječja a to radim i dan danas pa me moja draga tetka kada sa mnom razgovara često opominje za izgovor riječi. U posljednje vrijeme primjećujem da se jedva i pismeno izražavam jer moje napisane rečenice nikoga ne privlače s obzirom na to da sve te moje napisane riječi nemaju smisla.
Voljela bih da završim roman koji pišem ali znam da ga pišem za sebe jer taj roman neće imati svoje korice ali ostat će redovi napisani pa ako ga jednom moj sin pronađe i pročita shvati svoju majku koja se jedino znala pismeno izražavati.

Ako želiš zaboraviti i maknuti neki dio sjećanja iz sebe tada uzmi dobru knjigu koja ćete u vremenu čitanja stranica odvesti u to vrijeme u kojem je tekst knjige pisan te ćeš tako zbog dobre knjige nekoliko dana ti, da baš ti biti netko drugi i misli ti se neće vračati tvojoj prošlosti nego će tekst koji čitaš biti dio tebe, biti će stvaran jer taj zanimljivi glavni lik romana u trenu postaješ ti te uživaš tako biti netko drugi sve do zadnje korice knjige.
Ako želiš zaboraviti i maknuti sebe negdje drugdje, daleko od svojih sjećanja možeš gledati zanimljive serije na netu i pritom usavršavati znanje engleskog jezika jer postoje stranice bez prijevoda i da tako si zaokupljen prevođenjem i nemaš vremena razmišljati o prošlosti jer prošlost se ne može ponoviti a dobru knjigu ili seriju možeš čitati ili pratiti koliko god puta želiš i tako bar nakratko postati ćeš netko drugi a ti ćeš biti samo ti.
Ako želiš čekati da ti se nešto vrati, nemoj nego pokušaj sebe tjerati dalje, pokušaj zavoljeti sebe sa svim manama i vrlinama jer dok ti čekaš svoj dio prošlosti da ti se vrati samo gubiš sebe i nitko pa ni ti ne vidiš svoje vrijednosti kojih imaš dovoljno da ti sve bude onako kako poželiš.

Sanjala sam te noćas. putovali smo i tijekom puta pokušao si razgovarati sa mnom ali ja sam gledala kroz prozor divan krajolik i nisam ni razmišljala da se nalaziš pored mene, tek kada si mi dotakao lice pogledala sam te i izgovorila ti "drag si mi puno, ali molim te da uživam gledajući kroz prozor divnu prirodu jer s tobom putujem na mjesto gdje nas nitko naći neće".
Pustio si me da uživam u pogledu i dalje si pričao, ali vjeruj mi ništa te nisam razumjela i nadam se da ćemo noćas ponovno putovati.


ja

pa su izbori za EU parlament a ja još uvijek razmišljam kome dati glas jer kada se sjetim koliko stranaka se utrkuje za mjesto dijeljenja stolice zavrti mi se u ovoj "praznoj budali" ali netko tamo sjediti mora s toga ću dobro proučiti nazive stranaka te poimence pročitati imena kandidata i nadati se da ću do zatvaranja birališta ubaciti plahtu u predviđenu kutiju.

Usprkos nesnosnih bolova u nogama u subotu ću slušati koncert

Oznake: preuzeto sa youtube

Mojoj blogerskoj sestri Teuti i njenom dragom morskom vuku želim sretan put u Japan, njihovu najdražu destinaciju i molim ih samo da nam se jave po koji puta sa lijepim slikama Japana jer znam da su oboje dobri reporteri te da će biti lijepih dogodovština iz te divne zemlje zanimljivih stanovnika koji uvijek imaju osmijeh na licu ma koliko god mi teško bilo.
Sretno putujte i još sretnije se vratite.

Oznake: slika govori sve

Od prije točno pet sati sjedim u fotelji jer je mekanija od kolica i razmišljam kako bi mi bilo dobro da radim u struci jer mogla bih si sama odrediti kada ću napisati rješenje jer ne postoji rok kao što postoji za stranke u postupku. Taj resor je uvijek bio spor usprkos tome što imamo kvalitetne zakone koji bi se trebali primjenjivati isto bez obzira kakvog je stranka u postupku imovinskog statusa jer klauzula ni zakon se ne mijenjaju po potrebi, klauzula i zakon su uvijek isti samo suci imaju drugačiju percepciju na primjenu istog zakona.
Oni nemaju rokove donošenja rješenja i spis koji bi trebao biti AA uporno na hrpi ostalih spisa čeka svoje vrijeme kada će sudac odlučiti okončati spis za koji strankama daje rok i stranke taj rok moraju poštivati a suci za sve vremena imaju, za njih ne postoje rokovi.
Kada bi se sucima odredili rokovi trajanja postupka i rokovi donošenja rješenja tada ne bi bili zatrpani predmetima i bilo bi učinkovitije sve u tom zamršenom resoru u kojim jednostavni predmeti traju po jedno desetljeće.

Imam tv koji inače ne palim ali sada od kako je krenula emisija ples sa zvijezdama u produkciji Nove tv ja je gledam iako su moji favoriti ispali, nadala sam se da će ući u povratničku emisiju i natjecati se dalje ali bodovi žirija su ih postavili na posljednje mjesto. Kostimi i kulise su za istu desetku, žiri za mršavu sedmicu, voditeljski par za tanku šesticu, a cijela emisija za nategnutu osmicu.
Nije mi baš super slušati podlogu cantrya na izvođenje pasodobla ili čačača na pjesmu Maje Šuput ali tko sam ja da sudim jer i ti plesovi se moraju stopiti sa dvadesetprvim stoljećem i biti modernizirani, a i u izvođenju sambe se bi trebali koristiti kukovi kod žena a ne samo kostim.
Da je Nives imala plesača svoje visine dogurala bi ona u finale a ovako je smo u naručju ona mogla držati svog mentora jer ipak on s njom nije mogao izvoditi akrobatiku koju lako mogu izvoditi drugi sa svojim partnericama bilo da su mentori ili amateri plesnih koraka.

Ponekada se pitam pitanje koje se pita i većina osoba ali ne žele priznati sami sebi da na pitanje ne dobivaju odgovor jer teško je postaviti sam sebi pitanje i analizirati sebe.
Analizirati sebe treba pokušati isto kao što se napravljene greške trebaju ispraviti ali mi smo skloniji druge kritizirati a svoje "spremati pod tepih".

ps hvala svima koji trče danas u Zadru za nas koji ne možemo trčati.

Ni sama ne znam koliko puta dnevno te se sjetim, koliko ti pričam, koliko suza je poteklo niz moje obraze anđele moj. Moja si sreća, moja si tuga ali da tebe nemam ja se borila ne bih.
Šaljem ti zagrljaj i puno, puno ljubavi.

SRETAN ROĐENDAN JOSIPE MOJ


Znaj da te volim, tvoja mama

Danas je praznik rada, a ja se odmaram od nerada, ali iako ja ne radim odlučila sam da svima poželim ugodan lijep dan pun druženja, te nemojmo bar danas biti ljuti jedni na druge, uživajmo u danu u kojem i danas neki rade jer moraju, sretan praznik rada svom medicinskom osoblju, policajcima, vatrogascima, portirima, jer i oni su zaslužili čestitke za praznik rada. Sjetite se u onih koji danas rade dok mi odmaramo od rada.