U osmom razredu osnovne škole jedna od tema zadaćnica bila je "Moje buduće zanimanje" i taj tekst je mojoj profesorici toliko zapeo za oko da ga je odlučila poslati dalje i dobila sam nagradu kojoj se nadala nisam. Nakon tog teksta shvatila je da se bolje izražavam pismeno no usmeno jer usmeno sam miješala narječja a to radim i dan danas pa me moja draga tetka kada sa mnom razgovara često opominje za izgovor riječi. U posljednje vrijeme primjećujem da se jedva i pismeno izražavam jer moje napisane rečenice nikoga ne privlače s obzirom na to da sve te moje napisane riječi nemaju smisla.
Voljela bih da završim roman koji pišem ali znam da ga pišem za sebe jer taj roman neće imati svoje korice ali ostat će redovi napisani pa ako ga jednom moj sin pronađe i pročita shvati svoju majku koja se jedino znala pismeno izražavati.