Još samo malo pa će šesti mjesec a meni je u ovom petom toliko hladno da se ne usudim držati otvorena balkonska vrata dulje od deset minuta imam osjećaj da u sebi nemam ni kapi krvi, sjedim umotana u dvije deke i tresem se kao prut, prsti na rukama mi hladni kao da ih neprestano držim u hladnjaku, ni ove slabe zrake sunca što vire kroz oblake nikako da me ugriju dok idem preko mosta po kruh.
Smrznuti ću se a grijanje u petom mjesecu glupo je paliti.