Znam da ste saznali o Danijelinom koncertu sa raznih portala gdje su svi koji su pisali tekst napisali da je koncert za pamćenje i moram priznati da i je jer je više od polovine koncerta pjevala sa djecom koja su iz publike došla na binu i nikako nisu htjeli sići pa je više od pola koncerta otpjevala zajedno s njima. Dvije pjesme ih je bilo zabavno i gledati i slušati ali ostalih osam pjesama previše ipak sam došla uživati u njenom pjevanju i njezinoj vrckavosti a ne gledati i slušati djecu.

Jedan bloger mi u komentarima piše da sam sretna što imam bolji društveni život no što ima on jer poznajem puno ljudi s obzirom na to da sam svakodnevno u centru grada pa ih tako susretnem i sa svima popričam ili neke samo pozdravim a oni mi uzvrate pozdrav jer su u žurbi zbog svog posla, a kada imaju vremena izmjene sa mnom i nekoliko rečenica.
Tako često sretnem profesora Tomca, profesora Josipovića, gospodina Horvatinčića, gospođu Mrak gospodina Prodanovića, gospodina Pavasovića, generala Rojsa, Admirala Domazeta, gospođu Pusić, gospođu Kosor, gospodina Gabelicu, susretnem i popričam i s glumcima Petar Čavajda, Anja Šovagović, Duško Valentić, te vrlo često popričam i s posebno dragom gospođom Milkom Babović.
Kada god ih sretnem rado svi sa mnom malo pričaju ako imaju vremena, neki od njih znaju iz kojeg razloga me tamo susreću a neki ne i nikada vjerojatno neće ni znati ne zato što to ne žele znati nego zato što ja to ne želim da znaju.
Svi oni koje sam sada navela a i one koje nisam (jednom ću ih navesti) za mene su posebno mi drage osobe i sretna sam kada ih vidim da prolaze jer znam da su dobro i da ću ih ponovno sresti i popričati ili ih pozdraviti u prolazu dok žure svaki svojim poslom.

Sjediš i gledaš u kompjuter razmišljajući kako započeti tekst a u pola sata gledanja u bijelu podlogu ne možeš se sjetiti početne rečenice. Odjednom ti se pred očima počnu vrtjeti nazivi knjiga koje si nekada volio čitati i nedostaje ti knjiga "najljepše bajke svijeta" jer nikada nećeš postati netko od tih divnih likova iz krasnih bajki, nikada nećeš uspjeti napisati zanimljiv tekst iako ti prsti sami tipkaju slova po tipkovnici. I dalje sjediš i gledaš ispisana slova koja nitko kao ni ti neće razumjeti.
Napisala bih nekome pismo ali odustala si od toga jer bi neki to pismo mogli krivo protumačiti i zato sada pišeš bez smisla jer želja te tjera da pišeš jer ovakvo vrijeme kakvo je sada, tmurno i kišno ništa drugo od tebe ne očekuje no da se sjetiš osobe koja je bila pored tebe jednom i koja se divila svim tvojim pričama ispisanim u bilježnicu a sada nemaš snage sročiti ni početnu rečenicu jer tvoje priče neće nitko čitati.

kulinarska emisija koja je poučna za sve koji vole kuhati fina jela jer kuhanje treba voljeti. Ovogodišnji kandidati (većina njih) ne želi ni prihvatiti kritike vrhunskih kuhara i neprestano kuhaju jela sa istim namjernicama iako imaju veliki odabir i mogu kuhati što žele. Čak ni začiniti ne znaju jer rijetko tko od njih proba jelo dok se kuha a začina imaju u izobilju na raspolaganju.
Nije mi jasno kakvi su kriteriji kod odabira kandidata na kastingu ali ovi kandidati gore kuhaju od mene. Bilo bi dobro da prate recepte ispred sebe i da kuhaju onako kako piše jer zato recepti postoje jer ni jedni kandidati nisu ti koji bi trebali osvojiti nagradu.
To je javna škola kuhanja i trebali bi pažljivo slušati Špičeka i Pažanina jer zna što je jelo i što jelu treba. Kuhati treba sa puno ljubavi a ne brljaviti u loncu i tavici.
Na blogu ima vrhunskih kuhara i oni bi se trebali prijaviti u 321 kuhaj jer imaju vrhunska jela i slana i slatka te bi njih bilo zanimljivo i gledati kako svoja jela kuhaju sa ljubavlju a i ako pogriješe sigurno će pomno iskoristi sugestije vrhunskih kuhara a ne kao ovogodišnji kandidati koji sigurna sam poslije završetka neće ući ni u svoju kuhinju napraviti ajmprem juhu.

Dođite i odmorite gledajući Savu

Čitam danas na jednom blogu oproštajni poznatom glumcu i moram napisati da sam i ja susretala tog gospodina koji se često šetao središtem grada sve dok nije obolio. isto tako nikada neću zaboraviti druge koji su nas napustili a često sam ih viđala te ih se sjetim uvijek kada dođem u središte grada
Gospodin Babaja koji je svakodnevno teško hodajući dolazio na kavicu i kada je prolazio odvratio mi je pozdrav, gospodin Otto kojem sam često masirala ruku i pričala s njim kada je sjedio na terasi hotela Dubrovnik, gospodina Tadeja koji je svakodnevno bio u caffe pettit i pričao mi o snimanju Družbe Pere Kvržice, gospodina Marotti koji me pozdravljao sa "serbus milostiva"., Krste Papića i supruge koji su me pozdravljali sa smiješkom kada bi god šetali središtem grada, gospođe Mije Oremović koja je uvijek bila u žurbi ali je našla vremena da mi se javi, Predraga Matvejevića s kojim sam često razgovarala sve do trenutka smještaja u dom zbog bolesti, Gospodina Milčeca koji mi se godinama divio jer sam njegovoj unučici kupila kinder jaje a znao je kako živim. gospodina Karanoviča (peroklinika) kojeg sam godinama zvala tata i nikada mu to nije smetalo.

Mir i spokoj njihovim dušama, ja ih nikada neću zaboraviti

i još ljepši tjedan i sjetite se nekih osoba koje su same

Mir i spokoj

gledam posljednjih nekoliko epizoda na http://novatv.dnevnik.hr/ ovoj stranici i toliko negativnosti kao što ima Eva nisam nigdje vidjela ni osjetila a Mladen je nekako blage naravi i ne vidi ništa kod nje negativno.
Nadam se da nigdje ne postoji osoba poput Eve jer takav karakter je odvratan.

Znam da je to gluma ali u glumi ima istine jer sigurno postoje osobe u našem okruženju kao što je lik Eve iz Zlatnih dvora, a stvarno je grozan taj njen karakter.

Su trebali napraviti davnih godina a ne sada da zaštite "gazdu" da dobro ste pročitali da tim Zakonom štite "gazdu" kako bi mu i dalje dozvolili da lagodno živi jer on mora lagodno živjeti i ništa mu se ne smije oduzeti.
U svim bankama ima ogromne kredite i nitko ga iz sektora naplata nije ni iz jedne banke zvao da mora podmiriti dugovanje kao što zovu nas za nekoliko stotina kuna duga. "Gazdu" ni jedna banka nije stavila na crnu listu dužnika a nas je.
Za takve kao "gazda" može sve a ostali mogu ostati i bez krova nad glavom.

Toliko lopovluka i muljaža nema nigdje koliko ima u lijepoj našoj svi razmišljaju kako spasiti "gazdu" a radnici Borova zbog ne isplaćene plače moraju u Caritas da bi imali nešto na tanjuru.
Trebali bi "gazdi" uzeti sve samo zato jer je dozvolio friziranje financija kojim je naravno osigurao lagodan život sebi i nekoliko generacija iza, "gazda" dobro zna koliko tajnih računa ima. Znam da mnogi imaju povezanost sa "gazdinom" kompanijom ali nije u redu da se samo "gazdi" pomaže a drugi mogu i moraju biti bez zarađenih novaca te koristi Caritas jer nitko im ne osigurava zarađeni novac na pošten način.

Pokušavam pronaći tekstove meni dragih blogera ali više od polovice njih više ne piše ali lijepo je ponekada svratiti kod njih i pročitati njihove umotvorine jer njihovi tekstovi su odraz njih samih. Voljela bih da ponekada uhvate malo vremena i da ponovno nešto napišu jer imaju smisla za pisanje. Pokušavam posložiti tekst koji bih voljela podijeliti ali koju god temu da postavim moje piskaranje nije zanimljivo osim meni samoj i pišem da bih upoznala samu sebe da bih shvatila da nisam jedina s problemima koliko god mi je teško volim sreću ali je za mene još uvijek nema.

Umjesto cvijeća, voće i povrće u teglama