Čitam danas na jednom blogu oproštajni poznatom glumcu i moram napisati da sam i ja susretala tog gospodina koji se često šetao središtem grada sve dok nije obolio. isto tako nikada neću zaboraviti druge koji su nas napustili a često sam ih viđala te ih se sjetim uvijek kada dođem u središte grada
Gospodin Babaja koji je svakodnevno teško hodajući dolazio na kavicu i kada je prolazio odvratio mi je pozdrav, gospodin Otto kojem sam često masirala ruku i pričala s njim kada je sjedio na terasi hotela Dubrovnik, gospodina Tadeja koji je svakodnevno bio u caffe pettit i pričao mi o snimanju Družbe Pere Kvržice, gospodina Marotti koji me pozdravljao sa "serbus milostiva"., Krste Papića i supruge koji su me pozdravljali sa smiješkom kada bi god šetali središtem grada, gospođe Mije Oremović koja je uvijek bila u žurbi ali je našla vremena da mi se javi, Predraga Matvejevića s kojim sam često razgovarala sve do trenutka smještaja u dom zbog bolesti, Gospodina Milčeca koji mi se godinama divio jer sam njegovoj unučici kupila kinder jaje a znao je kako živim. gospodina Karanoviča (peroklinika) kojeg sam godinama zvala tata i nikada mu to nije smetalo.

Mir i spokoj njihovim dušama, ja ih nikada neću zaboraviti