Anđeoske stranice

petak, 20.03.2009.

Nešto sasvim osobno

Oni koji me poznaju osobno znaju koji teret svakodnevno nosim. Moje dijete ima probleme. Već godinama se borimo s nečim što se zove epilepsija. Kad spomenemo epilepsiju, ljudi odmah stvore sliku poput čovjeka na podu, grči se, pjena mu je na ustima. To je slika koju vidimo. Ja ću sada ispričat što je epilepsija. Epilepsija je bolest koja te obilježi. Okolina još uvijek misli da je to nešto zarazno. Većina roditelja toliko voli svoju djecu da ih odmah maknu od mojeg djetata da ne bi slučajno vidjeli napad. To bi bilo pretraumatično za njihove dušica (ovo je malo gorčine od ove mame :), nemojte zamjeriti). Epilepsija se duboko utisne u psihu onoga koji je ima i u psihu cijele obitelji. Nikad ne znaš iza kojeg ugla će te dočekati i kad će te napasti. Cijeli dan i svaki dan si u stanju pripravnosti. Ne dozvoljava ti ni na trenutak da se opustiš. Epilepsija je vječni strah, nesigurnost, povlačenje u svoj svijet koji nije nimalo siguran. Nakon nekog vremena toliko izgubiš vjeru u sve pa i liječnike koji nemaju pojima što ti se dešava, a nije ih ni briga. Daju ti jedan lijek, drugi, treći. Ti si umoran, drogiran, teturaš, oni govore to je sve u granicama normale (pa ne piju to oni ili njihova djeca). Izgubiš vjeru u učitelje koji ne razumiju što se to dešava. Pa oni su čitali da se sa time normalno živi. Slažem se, normalno žive oni sretnici kojima je pogođena terapija. Izgubiš vjeru u Boga. Moje dijete pita kakav je to Bog koji dozvoljava da ga toliko boli. Izgubiš vjeru u svoje bližnje jer vidiš da ti ne mogu pomoći. Izgubiš vjeru u sutra jer ne vidiš što će ti dobro i lijepo donijeti. Epilepsija je osamljenost i otuđenost. Povlačiš se u sebe, u svoj svijet, boriš se sa svojim strahovima dok te oni ne pobjede. Obilježen si bolešću, obilježen si od društva. Godinama se bavim alternativom. Nikad se nisam koristila tuđim jadom. Imala sam tu dozu suosjećanja iako sam znala vidjeti gdje je problem i da ga je dotična osoba sama uzrokovala. Trudila sam se uvijek biti podrška, a ne moralni sudac.
U mojem slučaju nisam trapeut, ja sam majka, preplašena majka, očajna majka, majka koja želi pomoći svojem dijetetu. U ovom svijetu očaja postoje lešinari koji osjećaju ranjivost majke koja želi zaštititi svoje dijete. I napadaju, grizu bez milosti. Jučer mi jedna profesionalna astrologinja prezentirala astrološku sliku na takav način da sam se osjećala prljavom i krivom. Ja bi kao učitelj reikija trebala znati da na ovaj način isplaćujem karmu i nosim težinu iz prošlih života. Trebala bi znati da sam ja sama privukla to iskustvo. Kao terapeut to bi trebala razumjeti. Imam prljavu karmu i naravno da boli kad je odrađujem. Ja sam privukla negativna iskustva sa zdravstvom (Isuse, a što je sa svim ostalim ljudima u ovoj zemlji).
Jednom je jedan Jogi rekao -ne kopajte po prošlim životima, oni se crne od sramote. Svi mi imamo karmu. I ne postoji nitko tko je savršen kroz sve živote. Da je savršen ne bi bio ovdje. Jučer sam tražila pomoć, smjernicu kamo i kako dalje. Osoba koja nije profesinalna ostavila mi je vrlo gorak okus u ustima. Osjećala sam se krivom i odgovornom što je moje dijete bolesno. Čak se usudila implatirati da nisam čisti kanal i da kao takva bacam na svoje dijete zlo. Da imalo osjeća energije osjetila bi kakve energije kanaliziram. Po njoj moje dijete bi bilo zdravo da sam ja naučila najosnovnije lekcije. Legla sam i probudila se u lošoj energiji. I onda sam shvatila. To se dešava kad nisi siguran u svoje vodstvo i kad više ne vjeruješ sebi. Kada se osjećaš nakon nekoga tako loše, to nije ni dobra energija, ni dobra namjera. Zašto sam privukla takvu negativnu osobu u svoj život? Zato jer sam trebala takvo iskustvo ili zato jer je ta osoba grabežljjivac koji je namirisao oslabljeni plijen. Svijet je pun grabežljivaca i loših ljudi. Zakon prirode kaže da su lovine oni koji su slabi. I negativac u ovoj priči je neprofesionalna astrologinja koja je iskoristila moju slabost da bi dokazala svoju superiornost. Pa sa srećom joj bilo. Uvijek nas dočeka negdje ono što posijemo.
Jesam umorna od života, ali ne toliko da ne bi ustala i zakrilila svoj dom i svoju obitelj. Još sam uvijek majka, a majke štite svoju djecu.

Morala sam ovo napisati, možda zato da se osjećam bolje. Možda zato jer će nekome ovo iskustvo biti poučno.

ponedjeljak, 16.03.2009.

I opet anđeli. Čitam komentare, mailove koje mi šaljete i ne skidam smješak sa lica. Svi komentari su isti, kad vidimo slike anđela na trenutak zaboravimo na brige. Činjenica je da anđeli nisu moje vlasništvo, skidam ih godinama sa neta, sortiram, printam, slažem, poneke stavim na blog, nadam se da nisam nikoga povrijedila ako sam uzela nešto što su oni osobno izradili. Nekako po difoltu smatram da je net samoposluga pa kad vidim nešto meni zanimljivo samo pospremim. Zanimljivo je kako nas sam pogled na sliku anđela raznježi i na trenutak zaboravim na brige, tuge, probleme. Isto tako kad nađemo neki nepredviđeni račun, opomenu, stisnemo se nekako u sebi i naočigled nam padne energija. Pa ako sa ovim svojim slikicama uspijem bar na trenutak skrenuti vam misli sa briga i problema i izmamiti osmjeh na lice ja sam ispunila svrhu za taj dan. Šaljem vam pregršt anđela neka vam uljepšaju dan.

subota, 07.03.2009.

TEŠKA VREMENA

Došla su neka čudna vremena. Neku večer razgovaram sa prijateljicom. Napravila je STRAŠNU grešku na poslu. Stavila je krivi datum. Van sebe priča mi kako će možda zbog toga biti smijenjena ili će dobiti otkaz. Ne mogu vjerovati. Pokušavam zamisliti pod kakvim opterećenjem radi ona i još hiljade drugih žena? Kakva su to vremena gdje ljudi više nisu ljudi? Ako su sadašnja iskustva rezultat naših misli u prošlosti, da li je moguće da smo mi svi prizvali ovu globalnu krizu? Da li je moguće da smo mi svi očekivali da će se ovo desiti i pasivno smo promatrali kako sve ide u ovom smjeru? I ono omiljeno pitanje u mojoj glavi, o čemu je Isus razmišljao kad je privukao iskustvo razapinjanja?
Na jednom sajmu bila je prezentacija podsvijesnog učenja. Ljudi su se okupili, slušali, neki striček je hvalio proizvod, a ja sam ga upitala kakvu garanciju imamo da nam neće upisati u podsvjest nešto što mi ne želimo, nešto manipulirajuće. Vrlo bezobrazno mi je odgovorio da neka istražim sebe kakve su mi misli i vjerovanja, jer ću takva iskustva privući. Potom se obratio masi i rekao da ga je pokušala platiti neka politička stranka za svoju kampanju ali on to nije prihvatio. Ja sam ispala glupača koja ne kontrolira svoje misli, on je ispao heroj koji je jako etičan, ostali su bili ovce. Nitko nije htio čuti da ima ljudi koji bi platili da manipuliraju masom. Nitko to nije zabilježio poput mene i još možda kojeg glupana koji ima neispravne misli ali se bojao izložiti grupnoj poruzi . Dakle, problem je u sindromu stada. Ovo je kriza u glavama članova stada. Imamo izbor, biti svoji a ne oni koje društvo zahtjeva. Navikli smo se sakriti u gomili i ne dizati glavu previše. To ima svoju cijenu. Trpjeti neiživljene, frustrirane šefove i šefice, podnositi svakojake gluposti i imati kakvu takvu prividnu sigurnost ili......izaći iz stada, biti svoj i biti na vjetrometini. I opet smo na istom. Na udaru ovako ili onako. Pa ja biram biti svoja. Negativna po kriterijima čudaka kojima kvarim prodaju, osoba koja razmišlja svojom, a ne tuđom glavom. Ne treba mi nitko reći što je dobro, a što loše. Ne treba me nitko vodit. Kada sam prije par godina rekla da će se ovo dogoditi bila sam negativna. Nadam se da moja negativnost nije bila tako jaka da je preplavila cijeli svijet. Uh, koliko je onda moćna snaga mojih misli.
A moja prijateljica sa početka priče je drugi dan obukla haljinu od anđela i sa njima otišla na posao. Ništa se nije desilo. Čak su neke osobe koje su prirodno bezobrazne taj dan bile ljubazne. Čudno, ti anđeli na nekoj nama dalekoj razini dotaknu onaj dio nas koji nas čini čovjekom. I zato ako ne želite biti u ovoj krizi ogrnite se anđelima, ima ih dosta i zamolite ih da nas oni izvedu van iz krize jer mi sami to ne znamo.

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (4)
Siječanj 2009 (1)
Svibanj 2008 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?