Anđeoske stranice

subota, 07.03.2009.

TEŠKA VREMENA

Došla su neka čudna vremena. Neku večer razgovaram sa prijateljicom. Napravila je STRAŠNU grešku na poslu. Stavila je krivi datum. Van sebe priča mi kako će možda zbog toga biti smijenjena ili će dobiti otkaz. Ne mogu vjerovati. Pokušavam zamisliti pod kakvim opterećenjem radi ona i još hiljade drugih žena? Kakva su to vremena gdje ljudi više nisu ljudi? Ako su sadašnja iskustva rezultat naših misli u prošlosti, da li je moguće da smo mi svi prizvali ovu globalnu krizu? Da li je moguće da smo mi svi očekivali da će se ovo desiti i pasivno smo promatrali kako sve ide u ovom smjeru? I ono omiljeno pitanje u mojoj glavi, o čemu je Isus razmišljao kad je privukao iskustvo razapinjanja?
Na jednom sajmu bila je prezentacija podsvijesnog učenja. Ljudi su se okupili, slušali, neki striček je hvalio proizvod, a ja sam ga upitala kakvu garanciju imamo da nam neće upisati u podsvjest nešto što mi ne želimo, nešto manipulirajuće. Vrlo bezobrazno mi je odgovorio da neka istražim sebe kakve su mi misli i vjerovanja, jer ću takva iskustva privući. Potom se obratio masi i rekao da ga je pokušala platiti neka politička stranka za svoju kampanju ali on to nije prihvatio. Ja sam ispala glupača koja ne kontrolira svoje misli, on je ispao heroj koji je jako etičan, ostali su bili ovce. Nitko nije htio čuti da ima ljudi koji bi platili da manipuliraju masom. Nitko to nije zabilježio poput mene i još možda kojeg glupana koji ima neispravne misli ali se bojao izložiti grupnoj poruzi . Dakle, problem je u sindromu stada. Ovo je kriza u glavama članova stada. Imamo izbor, biti svoji a ne oni koje društvo zahtjeva. Navikli smo se sakriti u gomili i ne dizati glavu previše. To ima svoju cijenu. Trpjeti neiživljene, frustrirane šefove i šefice, podnositi svakojake gluposti i imati kakvu takvu prividnu sigurnost ili......izaći iz stada, biti svoj i biti na vjetrometini. I opet smo na istom. Na udaru ovako ili onako. Pa ja biram biti svoja. Negativna po kriterijima čudaka kojima kvarim prodaju, osoba koja razmišlja svojom, a ne tuđom glavom. Ne treba mi nitko reći što je dobro, a što loše. Ne treba me nitko vodit. Kada sam prije par godina rekla da će se ovo dogoditi bila sam negativna. Nadam se da moja negativnost nije bila tako jaka da je preplavila cijeli svijet. Uh, koliko je onda moćna snaga mojih misli.
A moja prijateljica sa početka priče je drugi dan obukla haljinu od anđela i sa njima otišla na posao. Ništa se nije desilo. Čak su neke osobe koje su prirodno bezobrazne taj dan bile ljubazne. Čudno, ti anđeli na nekoj nama dalekoj razini dotaknu onaj dio nas koji nas čini čovjekom. I zato ako ne želite biti u ovoj krizi ogrnite se anđelima, ima ih dosta i zamolite ih da nas oni izvedu van iz krize jer mi sami to ne znamo.


07.03.2009. u 22:55 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (4)
Siječanj 2009 (1)
Svibanj 2008 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Reiki, feng shui, Bachove cvijetne kapi, anđeli, EFT, vibronika, theta iscjeljivanje

PORUKA ANĐELA

Što misliš zašto je osoba k tebi došla?
Kažem ti - svaka osoba koja je ikada k tebi prišla, došla je da
od tebe primi dar. Čineći tako, ona tebi daje dar - dar da
osjetiš i ispuniš Tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu, kada je razumiješ, spoznaš
najveću od svih istina:

POSLAO SAM TI
SAMO ANĐELE

ŠUTNJA

Šutnjom mi govoriš više od riječi.

Šutnja je nemir koji ne liječi.

Šutnji se predajem kad molit ne želim.

Šutnja je patnja koju ne dijelim.



Šutiš jer boli Te vrijeme što teče.

Šutnjom se štitim dok spušta se veče.

Šutim i trebam Te više od zraka

Šutimo skupa, ja bojim se mraka.



Šutiti mogu, al šutnja me boli.

Šuti dok stavljaš na ranu mi soli.

Šutnja mi Tvoja zatvara oči.

Šutim i šutiš i šutnja će proći.







Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

O meni

Image Hosted by ImageShack.us




href="http://imageshack.us">Image Hosted by ImageShack.us


Ime...Dijana Lacković
Živim.... u Zagrebu
Zanimanje.... savjetnik
Hobi... crtanje, cvijeće, životinje
Istinska strast...feng shui, reiki, vibronika, anđeli, kristali, theta iscjeljivanje
Volim........ svoju djecu, anđele, šetnje prirodom, kišu
Radim......
EFT radionice
Reiki tečajeve
Bachove cvjetne kapi
Vibroniku
radiestezijske preglede zemljišta i kuća
feng shui
meditacije
radionice sa anđelima
tečaj istine
kontakt.......dijana.lackovic@inet.hr
095/870-2345
Ostalo.....na upit

ostale informacije

Image Hosted by ImageShack.us






www.snaga-prirode.com

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


homeopatija
refleksoterapija
savjeti nutricionista
Tienshi

Image Hosted by ImageShack.us


Šiba me vjetar,
pere me kiša.
Suze su odavno
prestale teći.
Sunce je jučer
prekrio oblak,
a ti mi nudiš
tek prazne riječi.
Umorno idem
po životnoj cesti,
tražeći oči
što daruju sreću.
Još uvijek se nadam,
još uvijek sam živa.
Ja predat se nikad
ne mogu i neću.
Al korak je težak,
pod teretom padam.
I pružam ti ruke,
za ljubav te molim.
Još uvijek sam živa,
još uvijek se nadam.
Ja samo sam žena
što ljubim i volim.

Image Hosted by ImageShack.us


Nisam ti rekla
koliko te volim
i kako te noću
gledam dok snivaš.
Niti sam rekla
koliko se molim,
da otkrijem tajnu
koju mi skrivaš.
Jesi li isti
ko prvoga dana,
sa strahom se pitam
dok zatvaram oči?
Ili se tek sad
otvorila brana,
strepnja se javlja,
hoće li proči?
Slutim da nije
isto ko prije.
Ne smiješ se više
šalama mojim.
I pogled ti luta
nekud kroz prozor,
a meni je hladno,
samoće se bojim.
Pitam te tiho,
ne želim to čuti,
jesi li isti
ko prvoga dana?
Odgovor znadem,
na dobro ne sluti.
Ipak se čvrsta
srušila brana.

Image Hosted by ImageShack.us



TEBI

U sobi sam praznoj,
tišina me guši.
Još osjećam dodir
tvog toplog tijela.
I bolno sam svjesna
da moj svijet se ruši,
a ipak se nadam,
znam ne bi to smjela.
Jer ona te treba
i ona te zove.
I njoj si na vječnost
davno se kleo.
Al život je gradio
puteve nove
i sudbine naše
čudno je spleo.
Ne mogu i neću
biti tek druga.
I živjet u sjeni
tuđeg života.
Ti njen si čovjek,
a moja si tuga.
Ja ipak se nadam,
to nije sramota.

Image Hosted by ImageShack.us