Marketing
TEŠKA VREMENA
Došla su neka čudna vremena. Neku večer razgovaram sa prijateljicom. Napravila je STRAŠNU grešku na poslu. Stavila je krivi datum. Van sebe priča mi kako će možda zbog toga biti smijenjena ili će dobiti otkaz. Ne mogu vjerovati. Pokušavam zamisliti pod kakvim opterećenjem radi ona i još hiljade drugih žena? Kakva su to vremena gdje ljudi više nisu ljudi? Ako su sadašnja iskustva rezultat naših misli u prošlosti, da li je moguće da smo mi svi prizvali ovu globalnu krizu? Da li je moguće da smo mi svi očekivali da će se ovo desiti i pasivno smo promatrali kako sve ide u ovom smjeru? I ono omiljeno pitanje u mojoj glavi, o čemu je Isus razmišljao kad je privukao iskustvo razapinjanja?
Na jednom sajmu bila je prezentacija podsvijesnog učenja. Ljudi su se okupili, slušali, neki striček je hvalio proizvod, a ja sam ga upitala kakvu garanciju imamo da nam neće upisati u podsvjest nešto što mi ne želimo, nešto manipulirajuće. Vrlo bezobrazno mi je odgovorio da neka istražim sebe kakve su mi misli i vjerovanja, jer ću takva iskustva privući. Potom se obratio masi i rekao da ga je pokušala platiti neka politička stranka za svoju kampanju ali on to nije prihvatio. Ja sam ispala glupača koja ne kontrolira svoje misli, on je ispao heroj koji je jako etičan, ostali su bili ovce. Nitko nije htio čuti da ima ljudi koji bi platili da manipuliraju masom. Nitko to nije zabilježio poput mene i još možda kojeg glupana koji ima neispravne misli ali se bojao izložiti grupnoj poruzi . Dakle, problem je u sindromu stada. Ovo je kriza u glavama članova stada. Imamo izbor, biti svoji a ne oni koje društvo zahtjeva. Navikli smo se sakriti u gomili i ne dizati glavu previše. To ima svoju cijenu. Trpjeti neiživljene, frustrirane šefove i šefice, podnositi svakojake gluposti i imati kakvu takvu prividnu sigurnost ili......izaći iz stada, biti svoj i biti na vjetrometini. I opet smo na istom. Na udaru ovako ili onako. Pa ja biram biti svoja. Negativna po kriterijima čudaka kojima kvarim prodaju, osoba koja razmišlja svojom, a ne tuđom glavom. Ne treba mi nitko reći što je dobro, a što loše. Ne treba me nitko vodit. Kada sam prije par godina rekla da će se ovo dogoditi bila sam negativna. Nadam se da moja negativnost nije bila tako jaka da je preplavila cijeli svijet. Uh, koliko je onda moćna snaga mojih misli.
A moja prijateljica sa početka priče je drugi dan obukla haljinu od anđela i sa njima otišla na posao. Ništa se nije desilo. Čak su neke osobe koje su prirodno bezobrazne taj dan bile ljubazne. Čudno, ti anđeli na nekoj nama dalekoj razini dotaknu onaj dio nas koji nas čini čovjekom. I zato ako ne želite biti u ovoj krizi ogrnite se anđelima, ima ih dosta i zamolite ih da nas oni izvedu van iz krize jer mi sami to ne znamo.
Post je objavljen 07.03.2009. u 22:55 sati.