*** ANALIZA ***
Pozitvna diskriminacija žena
Dobio sam danas obavijest da L'oreal (oni što se reklamiraju s „jer ja to zaslužujem“) i UNESCO dodjeljuju 5 nagrada u iznosu 100 000 dolara po jednoj međunarodno priznatoj znanstvenici iz pojedine regije za osobite doprinose u fizici i kemiji. Priča se o „pozitivnoj diskriminaciji“.
E sada, kako takve vjerojatno ne čitaju Bloger, a ako ga i čitaju, onda su definitivno upoznate s ovim Natječajem, ja sam ga svejedno odlučio podijeliti sa svojim čitateljicama i čitateljima kako bih samo istaknuo činjenicu da se danas ženama nude mogućnosti o kojima su nekada samo mogle sanjati – dokaz je to da se ovaj svijet polagano izjednačuje po pravima i obvezama muškaraca i žena – i to je baš dobro.
No, postoji tu još jedan potencijalan problem – primjerice – već spomenuti L'oreal i UNESCO, Google pa i naš Sabor su uveli posebne poticaje za žene (ovo s poticajima tako glupo zvuči i podsjeća na one poljoprivredne poticaje ministra Čobankovića, ali nije mi to bila namjera dovoditi u vezu jedno s drugim, iako su veći poticaju za žensku telad nego mušku i u toj priči)…
Ideja je tih „poticaja“ da se potakne žene na aktivnije bavljenje znanošću, IT-jem, politikom – i to se javnosti prezentira kao borba protiv diskriminacije dok se istovremeno ta borba naziva „pozitivnom diskriminacijom“.
Pa kako je moguće da diskriminacija bude pozitivna? Idemo se za jednakost i veća prava boriti tako da ćemo jednu društvenu skupinu diskriminirati – pozitivno ili negativno – mislim da je to sasvim svejedno.
Bojim se da je to skakanje samom sebi u grlo. I dok podržavam većinu ovakvih građanskih inicijativa i slažem se s njima, nisam siguran da je „pozitivna diskriminacija“ uopće pametna jer… diskriminacija i je i dalje samo i jedino – diskriminacija.
Čitamo se…
Nema više IskonPortala
Danas je T-HT kupio Iskon. Pričalo se o tome već neko vrijeme. Ni IskonovPortal nije više Iskonov Portal već je iPortal. Ni adresa više nije ista… Više ništa nije kao prije… Eto, osvrćem se i na ovaj događaj
Nego, upišite vi u svoje web preglednike www.net.hr ili iportal.net.hr i što vidite? IskonPortal? E, pa ne vidite. Vi gledate u iPortal. Skužite da je brand izmijenjen.
Ajmo sada na dno stranice… što nam tu piše: 2002 -2006 AdriaticMedia. I još jedan posljednji pogled u naslovnu traku vašeg web preglednika – piše iPortal.
Tako je – nema više IskonPortala. T.HT je progutao u utorak svojeg najvećeg i najizravnijeg konkurenta za gotovo 14 milijuna eura. Kažu da je to dobro za Iskon. Kako ljudi neće biti otpuštani već da će se brojka od 111 stalno zaposlenih možda i povećavati u skladu s rastom kompanije. AdriaticMedia je preuzela ono što je nekada bio Iskonov Portal.
Meni osobno jako žao zbog ovih događaja. Srećom je ipak Portal ostao izvan T-HT-ovog apetita – no više se neće nalaziti na adresi www.iskon.hr premda će, koliko sam čuo., još neko vrijeme svi pristupi na www.iskon.hr biti preusmjeravani na www.net.hr odnosno na iPortal.
Mnogi su se požalili kako je ovo čisti monopolizam – kako je moguće da jedna tvrtka kupi svojeg najvećeg prozivnika. Pokušajte zamisliti da Microsoft kupi Google ili Yahoo – no ta su tržišta mnogo veća od naših i tamo nema samo jedan jedini i svemoćni Telekom.
I umjesto da se sada upuštam u neke duboke analize oko posljedica koje bi na naše telekomunikacijsko tržište mogla imati ova transakcija, samo ću s vama podijeliti svoju tugu jer je Iskon kakvog smo poznavali nestao. Naravno, još uvijek su isti ljudi tamo, ista divna služba za podršku korisnicima (KOPO uz kojeg me vežu neke osobne i vrlo drage uspomene) i sve je to to – ali ipak ništa nije kao prije. Uh koja patetika – ne treba pretjerivati.
Pitanje tko je sljedeći na meti T-HT-a? U skoro vrijeme nitko – sada imaju još veći tržišni udio – Iskon – mali princ u narančastom je sada postao dio Ljubičastog T-imperija.
Tko će ovom Imperiju uzvratiti udarac?
Čitamo se…
Najslabija karika
Prijaviš se. Odgovoriš točno na prvo pitanje telefonom i…Onda te nazove neka cura. I počne postavljati pitanja. Puuuuuno pitanja… Pitanja koja su raznolika. Evo kako je bilo meni danas…
Prijavio sam se negdje prošlog tjedna ja mislim. Ne znam točno datum. Gledao sam sve one likove i pomislio: „Hehe, pa ti znaš 100 puta bolje od ovih ovdje!“. Istina je, stvarno sam načitan, a to nikako da iskoristim za nešto pametno. A da, kviz je baš specijalno mjesto za takvo nešto. No nema veze.
Dakle, postupak je sljedeći – nazovete onaj broj 060 801 801. I onda vam tamo govorni aparat sve lijepo objasni (ide vrlo polako kako bi izmuzlii što više novaca od vas). Ja sam zvao samo jednom. Prvi put u životu do sada. Postavit će vam neko kvalifikacijsko pitanje i ponuditi 4 odgovora na njega. Mog su frenda pitali: „ Koliko traje poluvrijeme rukometne utakmice2?“. Odgovorite li točno, a teta s one strane žice će vam to odmah i reći, učinili ste prvi korak.
Onda bi trebali imati nešto sreće da vas izvuku među 30 sretnika. Ja sam se, kao što sam rekao, prijavio samo jednom. I tako, 4-5 dana kasnije možete očekivati poziv.
Mene je nazvala neka cura. I onda je počelo… Imate li osobnu uz sebe? Donesite ju! Koji je broj osobne? Koji je vaš JMBG? Koliko imate godina (hej zar to ne možeš vidjeti iz JMBG-a, ali ok nije ona prijavljena za Kariku već ja)? Koliko ste visoki? (dang, ovo mi je bilo najjače – što je sad bitno koliko sam visok!). Jeste li kažnjavani? Vodi li se protiv vas u ovoj zemlji ili negdje u inozemstvu krivični postupak?… Mislim ono… kužim da se televizija mora osigurati da im pred kamere ne dođe neki kriminalac ili čovjek mutne prošlosti (od ovog su izuzeti samo političari i crkveni dostojanstvenici – ono mogu na TV kad god žele). Gdje radite? Što studirate? Znači li to da radite i paralelno studirate? Ok, pomislih, ovo su bila ta formalna pitanja, dajte sad nešto konkretno…
I onda je počela filozofija. Kakvom osobom sebe doživljavate? Opišite nam svoj karakter? (sad me već počelo biti strah, tko je to mene nazvao, kroz glavu mi lete one slike Freuda i onog „psihijatrijskog kauča“). Kakvi ste kao osoba u društvu? Što očekujete od sudjelovanja u kvizu? (Sad sam tu trebao dati neke BigBrotherovski odgovor tipa - da me primijete poslodavci budući, kak sam kul i sexy i dobro zgledam i sve tak'…). Jeste li u braku ili vezi?
Dobro više i kad su završila ova ispitivanja postavila mi je cura 5 pitanja za koja je odmah rekla da nisu uopće bitna za moj daljnji plasman (yeah, right!). I ja, pametan kakav jesam, odgovorio sam točno na njih sva. Ova su pitanja bila vezana uz kviz – bila su pitanja iz područja sporta, kemije, geografije i povijesti.
E hajmo se sad dogovoriti za snimanje… dala cura nekoliko termina – pravo u sred ispitnih rokova. Kaže ona - Nemate valjda svaki dan ispite! Ma, nemam samo kad ćemo naći neki dobar termin. Ajd' ajd' dogovorili smo i taj neki termin. Tražila me sve moje moguće brojeve mobitela i telefona. Adrese… sve zna o meni… osjećam se golo. Razotkriveno…
I tako, sada ja čekam dan kada će me opet nazvati ta cura da dogovorimo još neke detalje (nije pitala koliko kila imam, broj cipela…sigurno ih na HTV-u i to zanima).
U svakom slučaju držat ću vas informiranima o mojoj novoj misiji „Karika 2006“.
Čitamo se
Hrvatska - Iran 2:2 (zar stvarno??)
Kao i veći dio muškog dijela hrvatske nacije i ja sam danas s društvom gledao utakmicu naše vrste i Irana. Pa ja ovako nešto dosadno nisam imao priliku gledati još od vremena proslave rođendana prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Zbilja, do samog kraja sam mislio kako ovu utakmicu neću pamtiti po ničemu. Sve do samog kraja – ili da bolje kažem – do pred sam kraj.
Sudac je donio odluku da se igra dodanih 5 minuta sudačke nadoknade. OK; kužim, čovjeku je danas zadnji put da sudi i oprašta se od sudačke karijere pa želi na travnjaku ostati što je moguće duže vremena.
Premda stvarno navijam za Hrvatsku 
i ne želim ispasti jedan od „onih“ kvazinavijača što koriste svaku priliku da pljuju po reprezentaciji ako ona nije na „nivou“ – ovo što sam danas vidio moram reći da je u meni pobudilo neke sumnje.
Iranci su poveli i vodili 2:1 duuuugo vremena. I onda tih 5 minuta nadoknade. Pa onda penal – pogodak – i rezultat je 2:2.
Tišina. Nema nekog drastičnog oduševljenja. U zraku je neki čudan osjećaj – ovaj gol nije bio zaslužen – složili su se moji prijatelji, izbornik Kranjčar suzdržan u ocjenama utakmice, izbornik Ivanković nije oduševljen. Kaže – za Iran bi ovo bila povijesna pobjeda!
No, eto… svakomu njegovo… utakmica bez boje, okusa i mirisa koja je samo ostavila mjesta za sumnju na kraju. Nikome to nije bila želja – ali želje su jedno, a nogometna stvarnost nešto drugo.
Pogledao sam Simpsone nakon utakmice da se malo opustim. I upalilo je.
A tijekom utakmice sam se ipak imao prilike dobro nasmijati i gafovima komentatora koji je u više navrata dozivao "tek ušavšega igrača" 
Čitamo se…
Kontraplan - danas na HTV-u
Znam da ovo gotovo nitko neće pogledati, a malo tko će i pročitati ovaj blog, no svejedno - morao sam ovu najavu objaviti:
Zašto je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti odbila Radmana, Jonjića i Veselicu i je li taj skandal najbolji pokazatelj da HAZU treba raspustiti? Je li i ovaj slučaj pokazao da je znanstvena zajednica inficirana političkim i klanovskim podjelama te da nije sposobna povesti Hrvatsku u toliko proklamirano društvo znanja?
U Kontraplanu Dubravka Merlića polemiziraju znanstvenici Ivan Đikić i Matko Marušić, te akademici Vlatko Silobrčić i Vladimir Paar.
Vjerujte mi na riječ ovo bi moglo biti vrlo zanimljivo. Poznavajući reputaciju prof. Đikića, ali i, hm, najblaže rečeno "elokventnost" akademika Paara, vjerujem kako ono malo gledatelja koji se odluče ovo pogledati neće bit' zakinuti za zanimljivu večer.
A ako vas ne zanima, postoji HTV 2, RTl, Nova... 26.05.2006. u 19:57 | 2 Komentara | Print | # | ^
Sorry Tesla, omaklo nam se...
Zagrebačko gradsko vijeće je obznanilo posthumnu ispriku Nikoli Tesli, jednom od pionira modernog električnog inženjeringa, zbog neprepoznavanja njegove genijalnosti - piše danas portal CroEos .net
Vijeće se je sastalo u srijedu, točno 114 godina nakon što je Tesla tadašnjeg gradonačelniku Zagreba predstavio ideju o uvođenju električnog osvjetljavanja gradskih ulica.
Gradske vlasti nisu imale sluha za mladog izumitelja i odbile su njegov projekt, da bi 15 godina kasnije uveli električno osvjetljavanje.
„Bio je prisiljen otići u inozemstvo, ali i dalje nije zaboravio svoju domovinu“, izjavila je Tatjana Holjevac, čelnica općinskog vijeća.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je izjavio da se glavni grad sjeća Tesle s ponosom dok je obilježio 150. godišnjicu njegovog rođenja otkrivanjem spomenika Tesli.
Sa 28 godina, Tesla se seli u Sjedinjene Američke Države gdje je njegova genijalnost došla do punog izražaja, stvorivši ogromnu količinu raznih izuma, od kojih je najpoznatiji motor na izmjeničnu struju, koji se koristi i danas.
Hrvatska i susjedna Srbija obilježavaju godišnjicu Teslinog rođenja, budući da je Tesla srbin, rođen u Hrvatskoj.
U međuvremenu, američki predsjednik George W. Bush je odgovorio na poruku predsjednika Republike Hrvatske, Stipe Mesića u kojem ga obavještava o događajima vezanim uz obilježavanje godišnjice.
„Nikola Tesla je dokaz da stvarna veličina nadilazi nacionalne granice i različitosti“, izjavio je predsjednik Bush
Kad bakice prolupaju...
"Dvije bakice dizale police osiguranja na beskućnike i onda ih ubijale autom" - evo da nisam sam pročitao ne bih vjerovao. Ne znam jel smješno, jel tragično, ili je negdje na pola puta pa je tragikomično... u svakom slučaju...
Riječ je o bakicama koje se zovu Olga Rutterschmidt (73 godine) i njezina frendica Helen Golay (nešto starija gospođa od 75 godina). Nisu baš u cvijetu mladosti - no to ih nije spriječilo da dignu police osiguranja za 19 ljudi i onda ih pokušavaju autom pogaziti i ubiti.
Naravno sve se događalo u San Franciscu. Ove naše bakice u Zagrebu su dobre i drage gospođe - OSIM ako im niste sjeli na mjesto u tramvaju, no to je sad jedna druga priča.
Više o opasnim bakicama imate na: http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1197403,00.html
Čitamo se...
Vrbniče nad morem - bez cica i guzica
Evo, sutra na Vrbink stižu "čedne ploče" - oznake koje će označavati i sugerirati da se nije dobro u kupaćim kostimima i gaćicama prošetavati po tom mjestu. Dakle, nema cica i guzica u dijelovima ovog mjesta.
Baš!
A tko će zabraniti da se prošetavaju golaći i polugolaći po Vrbniku?
Nitko!
Da - nitko. Naime - ploče će imati, valjda, samo nekakvu kvaziulogu da sugeriraju kako se ne bi smjelo šetati po Vrbniku. Nitko neće biti kažnjen - nema kazni, policajaca ili nekakvih komunalaca koji će doći do vas i opomenuti vas, napisati vam kaznu... I koji je smisao cijele priče - pa navodno u tome da bi svatko od nas trebao po svojoj savjesti i bontonu i moralu .... odlučiti kako će se prošetavati po "zaštićenim zonama Vrbnika".
No, ono što je tu interesantno (a možda, zapravo i nje) je da je ova inicijativa došla od strane Crkve jer je generalni vikar Krčke biskupije Ivan Kordić zaključio da je sit cica i guzica koje mu se prošetavaju pred crkavama. I rekao je: STOP! Brzo se požalio Krčanima, Vrbničanima i ostalim otočanima - na što su ovu reagirali u maniri krotkom pastira gotovo momentalnim prihvaćanjem inicijative. I eto... kao epilog, sutra stižu ploče iz Varaždina na Vrbnik.
Lijepo je kako se neke odluke u ovoj našoj zemlji mogu brzo provesti - no, očito, potrebno je da se upetlja i Crkva. Bez njih nema ničega.
Pa da Crkvi olakšam ono što trebaju napraviti u budućnosti sastavio sam mali popis koji se može proširiti sa zadacima:
1. Zabraniti prikazivanje Da Vincijevog koda u kinima u Hrvatskoj. Čujem da se u Zagrebu već prikazuje, moj prijatelj Darko ga valjda baš u ovim trenucima gleda s curom. Poganin jedan! Sam je dozvolio da mu se mozak ispire. Kardinal Bozanić, gradonačelnik Bandi ć -pa zar ćete samo šutjeti i gledati kako se mladež obmanjuje??? Ježuš, Marija!
2. Svim fakultetima (a prvo onom krivovjerničkom FOI-ju u Varaždinu) i školama i ostalim institucijama treba oduzet imovinu i vratiti je majčici Crkvi. Pa zaboga, nećemo valjda gledati da nam se djeca obrazuju, a jadni župnici i sinovi i kćeri Crkve na kiši stoje jadni bez krova nad glavom. Brzo - hitan povrat imovine Crkvi!
3. Zabraniti rad nedjeljom. Ma i subotom. Ma znate što - nek' nitko ne radi. Nek' se svi Bogu mole i svima nam bude dobro. Evo meni je jedan klerik rekao "Blago siromašnima, njihovo je kraljevstvo nebesko!" - pa kud ćeš lakšeg načina da nekog osiromašiš (i time mu, jel', osiguraš, Kraljevsko nebesko) nego da mu zabraniš rad. Nema rada - nema novaca - nema materijalne ovisnosti i svi smo siromašni i sretni i idemo u Kraljevstvo nebesko.
4. Zatražiti od HTV/RTL/Nove kao televizija s nacionalnom koncesijom da se svakog dana emitira vjerski program u trajanju od 8 sati - i to tako da kad onaj na HRT-u završava da počinje onaj na RTL-u, a nakon njega na Novoj- Time će se zadovoljiti potrebe vjernika u ovoj našoj čistoj katoličkoj zemlji.
5. Slobodno dodajte svoj prijedlog, jamačno ih imate dosta.
Ovo društvo hitno treba promjene - neka Crkva bude generator istih. Pa makar počeli sa skirvanjem cica i guzica u Vrbniku nad morem.
Čitamo se...
Day after...
Naravno, naslov se odnosi na dan nakon referenduma u Crnoj Gori. Sad kada su se strasrti malo smirile i rezultat referenduma je de facto poznat i jasan, vrijeme je za sažetak i malo promišljanja što nas očekuje u budućnosti.
Dakle, od jučer na karti Europe imamo dvije nove države - Crnu Goru i Srbiju. Naš je predsjedik Mesić najavio kako će Hrvatska priznati Crnu Goru - Srbiju neće posebno priznavati jer je Srbija sukcesor (sljednica) ranije Državne zajednice Srbije i Crne Gore pa kao takva ima već međunarodnu priznatost.
Što ovo znači za Crnu Goru - konkretno, čini se da će ovime Srbiji pripasti sve medalje osvojene na raznim sportskim natjecanjima i slično. Ono, međutim, što zanima neke od mojih kolega je vezano uz Svjetsko provenstvo u Njemačkoj - čija će se himna svirati? Znači li to da će Srbi i Crnogorci zajedno slušati himnu zemlje koja više ne postoji? Naime, malo je vjerojatno da će se slušati "Bože, pravde"... Dodatno, već su izabrani i odlučeni parovi za Euro 2008 - i tamo je isto Srbija i Crna Gora - nešto što od danas više de facto ne postoji, ali de iure će postojati još neko vrijeme... No ovo je Balkan, područje poznato po povijesnoj ironiji i kakav god ishod bio, neće biti posebno iznenađujući.
Dakle, Srbija je od danas neovisna. Crna Gora također. Jučer sam pisao (hehe i to prvi u Hrvatskoj) kako je Vuk Drašković najavio povratak Srbije rojalizmu - žele biti kraljevina. Tko će biti kralj - ne zna se, budući da Karadžorđevići ne znaju Srpski jezik... Iskreno - smatram da od rojalizma u Srbiji neće biti ništa. To je eventualno mogi proći 1991. no od tada je Vuk Drašković izgubio reputaciju u narodu.
Kako su Hrvati dočekali neovisnost?
Pa osim što sada imamo još jednu zemlju s kojom graničimo (Slovenija, Madžarska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Italija), i osim što neki tvrde da ćemo zbog toga imati bolje šanse na Eurosongu 
nekih većih promjena neće biti.
Rado bih ostao još malo analizirati ovu situaciju, ali upravo gibam na poslovnu večeru (uh kako to opasno zvuči). Naime, pitali me moji prijatelji zašto nikad na blogu ne pišem o poslu koji radim, gdje radim jer kao "radiš u za super firmu, ljude bi zanimalo". No eto... uz studij i puno radim. Da, radim za odličnu tvrtku u kojoj se osjećam odlično i sve je za pet. Možda jednom i kažem o kojoj tvrtki riječ.
Čitamo se!
Crna Gora odabrala samostalnost (U 10:50 - 55,4% ZA)
UPDATE:
10:50
Republička referendumska komisija objavila je prve neslužbene rezultate glasovanja i objavila da je Crna Gora na jučerašnjem referendumu izabrala neovisnost.
Odgovor "Da" na glasačkim je listićima je zaokružilo 55,4 posto birača izašlih na izbore, dok se njih 44,6 izjasnilo se protiv neovisnosti Crne Gore - prenosi Index
00:48
CEMI je poslao podatke sa 100% mjesta i riječ je o 55,5% glasova za neovisnost. Očekuje se obraćanje Mile Đukanovića građanima.
00:43
Predrag Bulatović, unionist, kaže da je za temelju 80-ak posto obrađenih biračkih mjesta rezultat 54% za neovisnost, a 46% za zajedničku državu. Ovakav rezultat bi značio da Crna Gora ostaje u državnoj zajednici s Crnom Gorom. No, ovaj rezultat treba uzeti s velikom rezervom.
00:05
Razlika se još više smanjila - riječ je o 55,3% u korist nezavisnoti. Crna Gora je neovisna za samo 0,3% za sada. A mogućnost margine je 0,4%. No vjerojatnost da se postotak spusti ispod 55% je jednaka nuli, javljaju mediji.
Danas, u ponedjeljak oko 21h se očekuju potpuni i službeni rezultati.
22.5.2006. - 00:02
Vatrometom i pucnjavom ispred zgrade Vlade Crne Gore, gde se okupio veliki broj pristaša crnogorske neovisnosti, počelo je njihovo slavlje u Podgorici. Pristaše crnogorske nezavisnosti nose zastave Crne Gore, kliču neovisnosti i crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću.
Slavlje pristaša neovisne Crne Gore počelo je i u Nikšiću, drugom po veličini gradu u Crnoj Gori. Mnogo građana izašlo je na ulice tog grada, noseći crnogorske zastave. Nikšićkim ulicama kruže kolone automobila, a čuje se i slavljenička pucnjava.
Pristaše neovisnosti slave i u primorskom gradu Kotoru. Brojni građani su izašli na ulice iz kafića gdje su čekali rezultate referenduma o državnom statusu Crne Gore - javlja B92
23:50
CEMI je javio da je 55,8 posto glasalo za neovisnost, na temelju 90 posto obrađenog materijala. Situcija bi trebala ostati stabilna. Bulatović i dalje tvrdi da je sav cirkus preuranjen. Drašković ne odustaje od Monarhije.
22:49
Vuk Drašković, šef diplomacije izjavio kako bi se Srbija trebala vratiti svojim korijenima - i to Srbiji kao Kraljevini - ustavnoj i parlamentarnoj Monarhiji!
22:45
Uskoro bi se javnosti trebao obratiti i Milo Đukanović. No Predrag Bulatović - predstavnik unionista upravo iznosi podatke kako su unionisti pobjedili i da se može pouzdati u CEMI-jeve rezultate.
Prema informacijama s terena koje dobivam i od kolega koji su trenutno u Podgorici i Cetinju, te prema posljednjem izvješću Centra za monitoring (CEMI), za neovisnost je glasovalo 56,3% gražana Crne Gore. Za konačnu odluku je bilo potrebno 55%.
Oko 23h će se saznati još precizniji rezultati, premda izvješće govore kako je ovaj broj od 56,3% vrlo stabilan i da su izgledi za promjenom rezultata vrlo maleni.
Službeni rezultati bi trebali poznati sutra oko 21.h.
Na ulicama Podgorice odjekuje pucnjava, a grad je okupan u svjetlu vatrometa. Ekipa s terena javlja kako slave i unionisti i suverenisti. Unionisti provociraju i pjevaju nacionalističke pjesme.
Vaš Analitichar će se javljati kasnije s preciznijim rezultatima ovog referenduma.
Slobodna Crna Gora? Oh, yes!
UPDATE
21.5.2006. - 21:55
Prvi rezultati su tu - 56,3% je za neovisnu Crnu Goru. Ostanite s nama!
21.5.2006. - 21:52
Konferencija za novinare kasni. Za oko 10 minuta bi nevladine udruge trebale objaviti prve i neslužbene rezultate izbora. Politički predstavnici unionista su izjavili "kako im je pobjeda na dohvat ruke", a to temelje na podacima o vrlo visokom postotku i odzivu birača. Ostanite i dalje uz Analitichara dok pratimo Crnu Goru na putu prema neovisnosti!
21.5.2006. - 21:40
Očekuje se javljanje i Republičkog referendumskog povjerentsva koje bi trebalo samo iznjeti svoje podatke o izlaznosti. Za nekih 20ak minuta ćemo i neslužbeno saznati je li Crna Gora i dobila neovisnost.
21.5.2006. - 21:14
Posljednje informacije kojima raspolaže Centar za monitoring CEMI ukazuju na izlaznost od 419 800, odnosno 86.6%. Unionisti i suverenisti su najavili velike proslave. Dok su unionisti pozvali svojoje pristalice da ih se okope u Podgorici, suverenisti su za svoje mjesto okupljanja odabrali šarmantno Cetinje.
U Crnoj Gori je danas referendum - postavljeno je pitanje: "Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?".
U Crnoj Gori pravo glasa ima oko 485 000 birača. Da bi referendum uspio mora ih izaći barem 50%, a da bi se referendumska odluka donijela, za njum mora glasovati najmanje 55% od svih koji su izađli na izbore.
Dobije li Crna Gora danas neovisnost (koju je izgubila prije 90-ak godina ulaskom u Kraljevinu JUgoslaviju), bit će to posljednja cigla koja je sa Srbijom činila Jugoslaviju.
Naravno, ne treba isticati kako su obije strane (Đukanovićevi zagovornici neovisnosti i Bulatovićevi unionisti) uvjerene u svoju pobjedu.
Analitičari, pak, ističu kako je prednost na strani onih koji zagovaraju neovisnu Crnu Goru.
Interesantno je da je u Beogradu za večeras u 22 sata najavljen skup na kojem će se slaviti "Neovisnost Srbije od Crne Gore". Maštovito, nema što!
A neke stvari već sada mogu sa sigurnošću zaključiti - referendum će uspjeti - tj. na njega je već do 13 sati izašlo više od 50% birača. Kakva će biti konačna odluka - to je pitanje na koje ćemo odgovor saznati oko 22 sata.
Naravno, popratit ću ga na blogu.
No jučer, još pod "dojmom" Eurosonoga sam zaključio kako će naš predstavnik ili predstavnica na idućem Eurosongu dobiti još više bodova nego Serverina jučer. Naime, sada će tu biti i Crna Gora koja će nekome morati dati svoje bodove... Već čujem...
Nek se zabrine Nordijski i proRuski blok - Balkanci se još nisu prestali dijeliti - sve dok jednom Eursong ne bude NAŠ!
21.05.2006. u 16:54 | 5 Komentara | Print | # | ^
Eurosong 2006 i znanost iza njega
Još jedan Eurosong je došao... i prošao. Pobjedili su Finci - što bi moj prijatelj rekao "Finski Ramštajn"
A mi smo bili 13-ti...
Kome možemo i to zahvaliti - u prvom redu onima s kojima graničimo - bodove su nam dali Slovenci, Bosanci, Srbi (i Crnogorci), Makedonci, zemlje u kojima ima naše dijaspore i... Monako. Zašto Monako - stvarno ne znam - nije valjda da se sjećaju da je Tereza Kesovija (koja je nastupila nekada za Monako) iz Hrvatske???
U svakom slučaju, The Štikla nije pokorila Europu. Ali Lordi jest... the best 
Svjedočili smo fenomenu "blokovskog glasovanja" - Istriču se tri bloka - Nordijski, proRuski i "naš" Balkanski. S tim da se Nordijski i proRuski prilično bliski.
Posebno je bilo zanimljivo da je Makedonija Grcima dala dosta bodova, dok je Grčka Makedoniji uzvratila s...khm khm gotovo ničim.
Naravno, Cipar nije iznevjerio svoju "tradiciju" i Grcima je dao 12 bodova.
Armenija, koja je ove godine prvi put nastupila, je ostvarila solidan uspjeh - ponajviše zahvaljujući već spomenutom proRuskom bloku i Turcima.
"Big four" - tj. četiri velike zemlje koje se svake godine mogu plasirati izravno (Njemačka, Francuska, Španjolska i Velik Britanija) su tradicionalno bile loše.
Moj osobni favorit - Bosna i Hercegovina je patila i na trećem je mjestu samo zbog snažnog Nordijskog i proRuskog bloka. Hari i njegova Lejla su objektivno pobjednici ovogodišnjeg Eurosonga - malo računa nam to pokazuje - kada bi se isključile sve 12 i 10 koje su posljedica "blokovskog" glasovanja Bosna bi bila prva. Istovremeno, Hrvatska bi bila tek malo vise nego zadnja. Nekom' rat - nekom brat!
Ovdje možete pogledati nastup Bosne i Hercegovine:
U svakom slučaju, ovaj je Eurosong bio poseban zbog Finske, iznenađujuć zbog Armenije, simpatičan zbog momaka iz Litve (We are the winners of Eurovision) i duboko razočaravajući zbog Bosne i Hercegovine. A štikla... sama je Severina rekla kako će biti izmešu 10 i 15 mjesta - i tako bi. Do Marije Magdalene, Neka mi ne svane i Svete ljubavi... i njihovih uspjeha na Eurosongu ćemo još, očito je, pričekati.
A ja... ja sam s ovim Eurosongom samo potvrdio svoj računalni model i spremam se pisati znanstveni rad u kojem analiziram distribuciju glasova i gospodarsko-politički utjecaj na ishod Eurosonga...
Quod licet Iovi non licet bovi!
Što je dozvoljeno bogu, nije i volu
Kao povod ovom postu poslužio mi je ovaj ulomak:
Za izradu nuklearnih bojevih glava uran je potrebno obogatiti do iznosa od 95 posto, što Brazil neće i ne želi raditi, javlja agencija AP.
U ovoj priči bog je Brazil, a vol je Iran. U svakom slučaju, imao sam o čemu razmišljati - budući da je vijest o brazilskom nuklearnom programu dočekana sasvim mirno i staloženo, dok u iranskom slučaju to nije riječ.
Kako to sada razumjeti? Naizgled je situacija slična - dvije zemlje koje žele pokrenuti svoje nuklearne programe obogaćivanja urana u, kako to one same kažu, mirnodopske svrhe.
No Brazil je zemlja bez konfliktne povijesti - one na međunarodnom planu, dok Iran ima iza sebe niz konflikata, i nalazi se na uvijek trusnom području bliskog i srednjeg istoka. Istoka! Ne Zapada.
Brazil je na Zapadu. U očima međunarodne zajednice je čist. Iran je pak pod vodstvom ultrakonzervativnog Ahmenidžada koji je cijelu državu još više radikalizirao. Svojim je izjavama kako je holokaust mit i kako Izrael treba izbrisati s lica Zemlje na sebe navukao bijes Izraela, a tko naljuti Izraelce - naljutio je SAD i Veliku Britaniju. A SAD i Velika Britanija su... OK sad je svima jasno što sam želio reći.
Iranci, baš kao i Brazilci, imaju program omogaćivanja urana. Brazil je sudjelovao i surađivao u pregovorima s UN-ovim tijelom za kontrolu atomske energije, Iran to odbija. Dodamo li tome i krut stav Irana prema svemu sa Zapada, njihov stav da SAD i Velika Britanija nemaju prijateljski i iskreno stajalište u odnosu prema njima, jasno možemo razumjeti naslov ovog posta.
07.05.2006. u 21:53 | 0 Komentara | Print | # | ^
Lovac na Sunce (Sunchaser)
TV ne gledam mnogo. Volim pogledati detektivske i krimi priče, forenzičare, sudske parnice... You get the picture. Također, ima vrlo mali broj filmova koji na mene djeluju duboko. Jako duboko. Nakon što ih odgledam mogu proći sati pa čak i cijeli dan dok ih proživljavam i analiziram. Emocionalna sam osoba i takve me stvari znaju dirnuti... što da radim :-)
I tako... srijeda navečer (četvrtak ujutro), drugi program HRT-a. Počinje neki film. Lovac na sunce (Sunchaser). Kritika HRT-u što ga je tako kasno stavio na program (trajao je do iza 2h u noći).
To je jedan od onih filmova koje ili volite ili ne volite. Ali odiše nadom... Uz "Društvo mrtvih pjesnika" i još nekoliko filmova koje ja smatram filmovima koji su na mene uvijek uspjevali ostaviti snažan dojam, sada se uvrstio i ovaj - Sunchaser.
Uhvatite li priliku i malo vremena, svakako ga pokušajte pogledati.
U nastavku je sadržaj filma (preuzeto s Phazer.info), pa ako si želite priuštiti puni užitak gledanja ovog malo remek - djela (po mojem mišljenju), onda ovaj nastavak slobodno preskočite!
Lovac na sunce - The Sunchaser
Trajanje: 122 min
Redatelj: Michael Cimino
Glumci: Woody Harrelson, Jon Seda, Ann Bancroft
Zemlja: USA
Godina: 1996
Jednog dana u bolnicu u kojoj radi dovezen je 16-godišnji Blue (J. Seda), teško bolestan zatvorenik u policijskoj pratnji, koji je od 13. godine u zatvoru zato što je ubio očuha. Blue je već otprije bio pacijent dječjeg onkološkog odjela, ali su ga poslali na onkologiju za odrasle. On je agresivan i drzak, odbija razgovor, a isprva i pregled, no Reynolds ga uspije donekle pripitomiti. Blue boluje od abdominalnog zloćudnog tumora koji se proširio na pluća i jetru. Reynoldsov tim procjenjuje da mu je ostalo još mjesec-dva života. Blue to čuje i pri transportu u sveučilišnu bolnicu na novu kemoterapiju otme Reynolda i natjera ga da ga vozi u Arizonu.
Blue je napola Navajo Indijanac, pravi otac mu je bio Navajo, i on vjeruje da ga u zemlji Navajo Indijanaca, na Svetoj planini, u jezeru koje iscjeljuje, čeka ozdravljenje. Isprva mu Reynolds pokušava pobjeći, zatim se počinje brinuti da Blue ne umre, a kako put odmiče sve više želi ostvariti dječakovu želju, ma koliko isprva bio skeptičan.
Sve češće naviru mu sjećanja na svog starijeg brata koji je također obolio kao dječak i umro kad je Michael imao 11 godina. Na jednoj etapi trodnevnog puta poveze ih ekscentrična liječnica Renata (A. Bancroft) koja prezire zapadnu medicinu i spremno je povjerovala u čudotvorno jezero na Svetoj planini...
"The Sunchaser" je prvi film koji je Michael Cimino (Oscar za Lovca na jelene) snimio nakon 1990. godine (Desperate Hours) i posljednji do danas. To je i jedini film američke studijske proizvodnje koji je bio prikazan na festivalu u Cannesu, što govori o ugledu što ga Ciminov rad ima u Europi. Bio je nominiran za Zlatnu palmu.
O Woodyju Harrelsonu nije potrebno posebno govoriti, ali treba istaknuti darovitog Jona Sedu (I Like It Like That's) kao Bluea, koji je dao pravu mjeru liku koji je tipičan predstavnik uništene mladeži s ruba društva i zakona, ali istodobno i romantični junak kojega vode duhovne ideje daleko jače od materijalnog svijeta naoko nadmoćnog liječnika.