Partner na porodu DA ili NE?!

I tako...

Imala ja 7 godina. Čujem starije kako pričaju kako su vidjele na televiziji, na nekom filmu kako je muž bio uz ženu na porodu. Šokirana bila. "Šta je radia tamo? Asistira doktoru? On je doktor? Doktor je on? Dite ne može bez oca van?" I tako zgrožena zaboravih priču.

Imala ja 14 godina. Čujem neko bio s nekim na porodu. Šokirana. "Šta će mi netko na porodu a ne može pomoći? Pa ne može rodit umisto te tete?". I tako zgrožena zaboravih priču.

Imala ja 18 godina. Čujem u Hrvatskoj primaju očeve na porod. Šokirana. "Šta će mi frajer na porodu? Da mi još p.... padne u nesvist? Ma ako ne padne ja bi ga nokautirala sigurno." I tako zgrožena zaboravih priču.

Imala ja 23 godine. Rodila moja sestra i bio muž s njom na porodu. U intimi obitelji pokazao nam snimljeni porod (iz kuta sestrine glave). "Šta je ovome? Zašto je bia? Šta mu to triba, ta trauma? Da tako pamti ženu... Fuj.A budaleeee od mušarca...
A moje sestre tolerantne koja trpi frajera na porodu, a on se kasnije izopija s društvom dok ti vidaš rane! A budale od žene...". I tako zaboravih priču.

Imala ja 28 godina. Priča s curama, jer su mi sve frendice rodile. Mislim se:"Prvo, a glupe priče. Drugo, koga se to tiče? Treće, nebi da je to garancija da će ti bit dobar muž." Pričam na glas: "Ne bi svog pustila iz principa! Šta će mi kraj glave da mi se pravi pametan. Ma letija bi on meni vani samo da mi kaže da će bit sve uredu. Što će bit sve uredu dok se meni rastežu svi ligamenti tijela (lipim riječnikom rečeno)?!"

Imala ja 30 godina. Neka priča u društvu kako sve češće partneri idu na porod. Tečaj, ovo, ono... A mene se priča jednostavno ne tiče. Nemam partnera i kako stvari stoje ni neću imati djecu. Bar ne do daljnjeg. Karijera mi je na prvom mjestu.
Govorim na glas :"Dok se odlučim za trudnoću, postajat će inkubator majke."

Imala ja 31 godinu. Doznala da sam trudna. Zaljubljeno buljila u svog partnera kad se spomenuo porod.
Pitam ja "gospona", a on radosno: "Raspitao sam se kod svojih prijatelja (dakle, ima toga i kod frajera) i svi su mi rekli kako je to najljepši događaj u životu, kako se to mora iskusiti"

Mislim si: "Valja bureke. Ko koga ovde laže? Izvući će se već nekako..."
Međutim, dani prolaze, "gospon" sve zagrijaniji. Nikad se nije ni jedne sekunde kolebao oko svoje odluke, i ne namjeravam ga nokautirati ako kaže da će biti sve uredu, jer će biti sve uredu.
Oduševljena sam, uzbuđena i puna majčinskih hormona, presretna što ćemo dijeliti taj zajednički doživljaj.
Malo u strepnji od gubljenja svijesti...

I moje i njegove.(izvlačenje)

Pokušala blago nametnuti stav da je glupo da slavi dok sam u bolnici. Propala investicija. Potrošila vrijeme na opaku spačku bezveze. Iskusnjara stara taj Shale.
Uglavnom, uspostavili konsenzus kao i oko mnogo čega drugog.

Uglavnom, slavit ćemo svi, na raznim lokacijama, u raznim grupama i kolektivima, i danima.

Sad još SAMO treba roditi i da bude, Bože daj, sve uredu...

Koja su vaša iskustva, sjećanja?!
Kome je suprug ispao heroj, kome nije htio ići, kome je pao u nesvijest (ne računaju se oni kojima su bili bivši muž i dečko zajedno na porodu)?

Ako netko ima ludu dogodovštinu, loše, ili izvrsno iskustvo iz rađaonice - podijelite to s nama! Dajte nam da se smijemo,veselimo ili tugujemo s vama.

Zanimljivo,

Sve ovo gore navedeno napisala sam par sati prije nego su počeli prvi trudovi, prošli četvrtak.

Beba je uranila nekoliko dana i uhvatila mene i tatu nespremne.
Tata se vraćao iz Nizozemske jer je vozio moju mlađu sestru s njenim stvarima na faks, u novi život, a mama nije bila izdepilirana i nalakiranih noktiju.
Tako sam nakon pregleda, na kojem je ustanovljeno da sam otvorena centimetar i pol nazvala Shaleta i rekla: "Uzimaj večernji let, mali se požurio!"
Doletio je dan ranije od predviđenog povratka zadnjim letom iz Zagreba, a ja sam, nakon pregleda, otišla kod Sande na depilaciju i u moj Salončić Bombončić nalakirati nokte na nogama u neprirodno kričavoj narančastoj boji s obrazloženjem da me mora nešto oraspoložiti u najtežim trenutcima zaključivši kako je jedno sigurno - noge će stalno biti u kadru zbog položaja!

S obzirom da ne bih dijelila najintimnije dijelove poroda (ne zbog mene, nego osjećam laganu bunu okolice) neću biti detaljna.
Da, bila je epiduralna.
I da, Shale je u svojoj maniri James Bonda, s aerodroma, uletio u box točno, ali točno na početak desetosatne muke.
I da, priroda je pokazala svoju divlju stranu i pokazala da se ne može uvijek kontrolirati.
I da, da nije bilo dr.Bačića i odličnog teama noćne smjene kao i svježe smjene koju smo dočekali u zoru, tko zna što bi bilo...
I ne, nitko nije pao u nesvijest.

Uglavnom. Završilo je epizotomijom veeeeelikih razmjera i ZDRAVOM BEBOM.

Prvo pitanje je bilo - partner da ili ne na porodu?!

Moj odgovor je svakako DA.

Sentimentalna komponenta:

Nema šanse da bih bila tako hrabra da nije bilo njegovih očiju koje bi potražila po prostoriji u najgorim trenutcima, da nije bilo njegove ruke da mu zabijem nokte u nju i gotovo otrgnem, da me hrabri i dodaje vodu, da me gleda očima koje ću teško zaboraviti. Porod nadam se da hoću, ali njegove oči pune topline, strepnje, i ohrabrenja sigurno neću. Nitko mi ne može oduzeti osjećaj dok ga prima u ruke i privija u zelenoj "kuti" na prsa. Filmski. Nestvarno.

Praktična komponenta:

Svaki, ali svaki muškarac bi trebao zakonski prisustvovati porodu, kako bi vidio kroz što žena prolazi, jer se to jednostavno mora vidjeti. Na kraju krajeva vjerujem da je to iskustvo koje mijenja percepciju muškog oka na ženski rod. Ili bi trebala mijenjati...
To je jedna od ženinih životnih uloga. Po meni najvažnija i najteža, i svaki muškarac mora vidjeti kako se ta uloga odvija od samog početka.

Znam da imam sreću. Nije svaka žena te sreće da može imati svog čovjeka kraj sebe, ili jednostavno ne žele. Ovo je samo iznošenje moga stava...
Nemojte osuđivati.
Ne danas.
Ne na ovu temu.

I čisto sumnjam da nije bilo njega kraj mene, da bi mi pomogli neobično, neonski narančasti nokti...

I tako...
Skupili svoje stvari, dijete i otišli u novi život...

MALI ANĐEO STIGAO JE NA NAŠA VRATA!!! ;)))

I tako...

Dragi moji, 

Evo ga. Pripreme su pri kraju.

Kućim se kao neki hrčak. Sve na hrpu.
Dovlačim kolica, sjedalice, krevetiće, pelene, babe, dide, robicu od rodica, kupujem robicu, pretražujem facebook, firme, dude, obilazim virtualni svijet u potrazi za pravim proizvodima, cijenama, hrvatskim proizvodima, čak je i tajo uhvatio valnu duljinu u standby položaju,...
Sve je u mom svijetu dignuto na dvije noge, osim mene koja kao kornjača ležim na krevetu i pokušavam se okrenut na bok. Pri ustajanju ljuljam se, doslovno, kao kornjača!


Spremila sam i torbu za bolnicu ima 15 -ak dana. Nikad se ne zna... a sklona sam organizaciji do najmanjih sitnica. 
Nema gore od poroda za controlfreek - ušu.
On će se sigurno desiti baš kad je njega volja, bez da mene pita apsolutno išta, iako umišljam da se snagom volje može čak i termin regulirati (aha, moš mislit)! .

Evo i popisa sa svrhom:

A).Pitati "iskusnjare" nedostaje li išta?!
B) Informirati "zelenkulje" o potrebnoj opremi.

1.Torba za sve te sitnice (u mom slučaju jedna ručna i jedan maleni ruksak za kozmetiku). 

Zanimljivost! Nigdje u Splitu nisam našla ništa prikladno za bolnicu da nije previše sportskog dizajna, ljetno za na plažu ili preskupo, markirano, previše šareno, pa sam na kraju posudila od sestre jednu malu, zgodnu crvenu ručnu torbu kao i ruksak.

2.Ručnici obični bijeli 3 kom.

3.Gačice, pamučne, obične (zgodne za uloške)

4.Ulošci (najčešće spominjani - Vir, 3 paketa)

5.Dvije role papira (nikad ne znaš!)

6.Šlape (zbog vrućine otvorenih prstiju, gumene da se mogu tuširati,također iako stare, oprane i dezinficirane da ne unesu neku bakteriju).

7.Boce 2 kom. (za mlijeko i čaj)

8.Sterilizirana duda

9.Plastične čaše

10. Kozmetika (četkica za zube i pasta, brijači aparati plastični, nevenova mast, sapun za ruke, gel za tuširanje, gel za kupanje bebe, deodorant, šampon za intimnu higijenu, vlažne maramice za sterilizaciju...)

11. Vlažne maramice

12.Pelene jednokratne (10-ak kom.)

13.Grudnjak za dojenje

14. Ulošci za grudi

15. Spavaćica 3 kom. (nikad ne znaš!)

16. Odjeća za bebu (2 bodića kratkih rukava, čarapice x 5, 2 bodića dugih rukava, kapica, i robica za izlazak iz bolnice)

17. Pumpica za nos

18. Pumpa za izdajanje grudi

19.Mast za grudi (bradavice)

20. Decleor kozmetika lice i za njegu kože

21. TETRA pelene bijele i u raznim bojama koje je moguće naručiti preko face i web stranice (od naše divne, hrvatske tvrtke MERKUR - Mali Anđeo)

22.. I kako sam već bila pisala, bez njega ne idem nigdje više - JASTUK za spavanje (koji sam slučajno otkrila kad mi je tvrtka , Mali Anđeo d.o.o. poslala na kućnu adresu čudni smotuljak koji izgleda kao banana).

Također sam pokušala biti umjerena i pri nabavi potrepština koje me trebaju čekati doma, biti umjerena i uzeti osnovno. 
S obzirom da sam bila prisiljena biti doma, i teško sam se kretala zadnjih mjesec dana, pogotovo po vrućinama i shopping centrima našla sam sve što mi treba na stranicama tvrtke MERKUR - Mali Anđeo  (koja vrši dostavu na kućnu adresu)!


Odabrala sam iz njihovog asortimana koji se nudi na face - Mali anđeo butik (sa izvrsnim, prihvatljivim, povoljnim cijenama) slijedeće:

https://www.facebook.com/butik.maliandjeo/photos_stream?tab=photos_albums

1.2 X 10 tetra pelena (šarene, 4 dezena)

2.
a)ogradica za krevetić - 120 X 60 cm, artikal 304 (6u1)- uzorak 30 - sa volančićima
b)donja plahta - 140x70
c)jastuk 40x50
d)jastučnica
e)poplun - 120x80 
f)navlaka za poplun 120x80

3.Artikal ALEN (set navlaka 120x80, jastučnica i donja plahta 140x70)

4.komplet plavi ručnik + dvije trljačnice

5.Artikal 37. rolice za spavanje bebe u uzorku 30

Uzbuđena jer je Mali Anđeo, preko online naruđbe, stigao na naša vrata!

Jedva čekam pošiljku vidjeti uživo i mislim da mi je ovo sasvim dovoljno za početak!

Ništa mi, u ovom trenu, ne predstavlja zadovoljstvo na ovom svijetu kao biranje dječije robice i potrepština....

A za vas, osim zamolbe da mi napišete ukoliko sam nešto zaboravila za bolnicu te prijedloga izvrsne zanimljive hrvatske tvrtke sa dječjim proizvodima...

I jedna mala školica - NE NASJEDAJMO  NA NASLOVE!!!


MOLIM, UKOLIKO STE PRIMJETILE DA MI NEŠTO NEDOSTAJE - NAPIŠITE! ;)))

EPIDURALNA, da ili ne , pitanje je sad??!

I tako...

Dakle, prije par mjeseci, iako imam izvrsnog dr. Bačića u Splitu koji me vodi, Shale hoće drugo mišljenje jer smo u tom periodu bili duže u Zagrebu i da se smirimo odemo u jednog privatnika na kontrolu.

Inače, u tom trenu već sa čvrstom odlukom u glavi (osim carskog naravno) kako ću roditi prirodnim putem, bez ikakvih injekcija, golova, folova, i svih tih novotarija.

Mislim si:" Ako je mogla moja mater prirodno nas tri, mogu i ja!"
Jer naravno, "Dalmacija u mom oku" ne popušta nigdje i nikada. Mogu ja iz nje, ali ne može ona iz mene.

A) Kakva sam ja to majka ako se ne napatim ko životinja i ne rodim bez injekcije??

B) Ako ne budem rađala bar 12 sati u komadu, kakvu sam to žrtvu pridonijela našoj obitelji??

C) Ako ne budem na izdisaju, pa me jedva spase, kako ću pričati koliko mi je porod bio težak?

D) Kako ću pričati da sam jedva živu glavu izvukla??

E) Na kraju krajeva, s kojim ću argumentom ucjenjivati "gospona" do kraja života kako sam se napatila dok sam se "otelila", ako on svojim okom ne vidi moje porođajne muke??

F) S čim ću, pravo ono ženski, do kraja života, manipulirati??

Eto moje neke logike u tom trenu.

I pitam ja gospođu tokom pregleda onako, kao usput: "Što vi mislite o epiduralnoj?".

Inače gospođa je poznata hrvatska doktorica koja radi u rađaonici godinama, desetljećima, a možda i stoljeće cijelo, možda duže nego su Hrvati na ovim područjima, možda... (ok.,malo sam se zanijela) i veli ona meni :" A ne znam kaj bi vam rekla. Danas su žene čudne,"
Mislim si ja:"Evo je, pobornica moje teorije!".

A ona će dalje: "Umišljaju da je staro doba. Pokraj cijele medicine one "briju" rađati prirodnim putem. Gospodična, to vam je kak da zub idete vaditi na živo. Dolaze nam čudakinje sa Zapada u kliniku sa izričitim zahtjevom da žele roditi prirodno. Ja vam to fakat. ali fakat ne razumijem."

Udahnem i malo blijeda u licu posramljena odgovorim :"Aha".
I tako...

Osta ja u teškoj nedoumici. Da ili ne epiduralna - pitanje je sada?!

Uopće posegnuti za tim rješenjem ili ne, pitanje je sad?! To je ono što mene zanima.
Vaša iskustva... Kakva su vaša iskustva?
Ne pitam ovo samo radi sebe, pitam i radi svih budućih majki da vidimo i čujemo tuđa iskustva!

Podijelite to s nama. Znatiželjna sam što misle MAME. One koje su to prošle, i one koje nisu, žale li zbog odluke...

Dodatak:

1.Drago da sam za odabir kolica dobila same pohvale. Znači pametno sam birala! Došle su na kućnu adresu, sve je montirano i čeka za izlazak, šetnju, prvu vožnju, prvu kišu, prvi snijeg... Heheheheh...
I ne samo kolica, nego i onog tko će skupa sa mnom gurati ta ista kolica!

2.Poslušala sam vaše savjete i kupila kremu za bradavice. Ne znam jeste skužile, ali svaka je napisala SVOJU marku kreme! Na kraju sam se odlučila za najprodavaniju u apoteci poslije koje beba može sisati bez ispiranja.

3.A neke od savjete tipa njihaljka (ljuljačka za bebe) lukavo ostavljam za rubriku "poželjeli ste - poslušajte" u sastavu babina!
Oni koji čitate, a mislite doći da znate što mi nedostaje.
Dodajem na popis za rodbinu(osim ljuljačke): babyphone, sterilizator za boce i dude, pelene (obične i platnene), baberine, neka lagana plava dekica za šetnjice, vreću za spavanje i igračke - naravno!

4. Električnu izdajalicu mi je dala moja prija Mo Sablić, i to AVENT - ovu, tako da tu nema filozofije.
Inače sam ovih dana skupljačica obiteljskih donacija bez imalo srama.
Pa čemu služe ooooogromne obitelji, u kojima su se svi već izredali u rađaonicama, osim da se petljaju u sve i doniraju??!
Robice za prvih par mjeseci već imam toliko da se mali svaki dan presvlači pet puta, ostati će viška!
(Također poruka babinašima da kupuju robu šest mjeseci plus, čak poželjnije godinu dana - dakle iskoristiva su ovogodišnja ljetna sniženja! Nikad nisam bila od velikih prohtjeva...)

5. Naravno da čitam sve postove, tako da one koje nemaju face, ali imaju blog znaju da čitam apsolutno sve komentare. (ovaj puši iz đira, ja ne)

6. Majkama koje su jakooooo zabrinute jer ću ovako "nasilno nastrojena" uskoro dobiti dijete - gledajte svoja posla i okanite se tako teških briga. Ne pristaju tako nježnim new age dušicama kao što su vaše.
I koliko god ne primjerena bila u ovom trenu, ne mogu da ne napišem našu staru poslovicu. "Na kraju se mrtvi broje".


7. Moram ali moram od srca zahvaliti mojim DECLEOR- cima Hrvatska!!! R.R.Solutions d.o.o.
Gledajte, istina je da mi oni šalju na kućnu adresu svoje proizvode iz jedne sasvim slučajne situacije, i istina je da je iz jednog privatnog poznanstva to preraslo u suradnju.


Bez pretencioznosti, ja im napišem što mi nedostaje, oni pošalju. Znam da će mnoge reći, lako je tako, ali eto jedne od blagodati mog posla.

Ali, kunem vam se da ne bi hvalila nešto u što ne vjerujem. Nikad nisam kupovala razvikane kreme. Em nisam imala novaca, em mi bilo glupo trošiti na takve stvari.
Međutim dvije godine se već trackam s njihovom REN kozmetikom.

Linijom na prirodnoj bazi i žene moje - ja imam savršen ten! Bila sam sklona prištićima, osipu, flekama...
Glatkog obraza ko bebina guza (sad mogu sa sigurnošću tvrditi da nemam đon obraz)!!!
Zdravog tena, prirodnog izgleda, usklađene boje lica, hidratizirana, bez osjećaja agresivnosti na licu,tonici osvježavajući, kreme lagane teksture, prirodnih mirisa, bez konzervansa...

Plus, poslali mi oni liniju za strije!!!
Aroma Sculpt linija (gel i serum protiv strija koji se kombiniraju):

Znam da puno toga ovisi o genetici, jer ako ti je babi visila koža, postoji velika mogućnost da će i tebi.
Znam da puno ovisi o hidrataciji kože, koliko piješ.
Puno o tome koliko se često mažeš.
Ovisi i o tome kolika si sretnica.
Ovisi i o zadnja dva tjedna.
I lagala bi kad bi rekla da sam mazala samo s njihovim proizvodima. Nevenova mast, čičkovo ulje, čak i vazelin, ali najčešće, točnije gotovo uvijek Declor!
I ljudi moji, ja vam, da naglasim, DO SADA, NEMAM NI JEDNU JEDINU NOVONASTALU STRIJU PO TIJELU!

Hvala im također, na pažnji. Zadnjom pošiljkom, kako se potužih na natečene nogice, stigla i krema za smirivanje otoka nogu.
E ovaj proizvod trebam tek provjeriti.

To je čisto eto , neka moja preporuka...



Hvala na vašem vremenu i strpljenu cure...

Je li "batina izašla iz raja"?

Da. Pišite,osudite, razapinjite, odobravajte, kličite, preneražavajte se, radite što god hoćete dok čitate ovaj teks.
Ili još bolje, preskočite ga. Nemojte ga ni čitati jer je pisan u afektu.
Priznajem, u čistom afektu.
Napisala sam blog za danas. Ušla mirno u nedjelju sa već završenom temom, jednim okom prateći sve goruće teme po novinama i portalima (od žutila do tko je izašao kao pobjednik iz proslave Oluje), a s drugim prateći i gledajući svoja posla (fakultet, iščekivanje poroda, educiranje o prvim danima života djeteta, dogovarajući nove poslove, zarađujući na nove načine od doma...). :
I s prvim okom primjetim raspravu o kolumni kolegice Doris Pinčić.
Učini mi se da žena ima potpuno pravo, ali se nisam imala potrebu oglasiti jer, eto iskreno priznajem, mislila sam si :"Ma ni jedna od kolegica nije ni meni pomogla u istoj situaciji."

Međutim, kao za vraga, danas, umjesto da provedem mirnu nedjelju birajući naočale i gledajući Alku pročitam jedne dnevne novine u kojima to više nije bila osuda, to je bio javni linč. I to s visoka. Gotovo vrijeđanje inteligencije. I evo ga.
Obuzeo me afekt, kao što će sigurno i puno puta dok budem dijete udarila po guzi ili pecnula po ruci!

Točno to što ste pročitali.
Da, unaprijed kažem svoje dijete ću odgajati kako ja budem htjela, na način na koji ja budem htjela, i s metodama koje ja budem htjela pa ako to po nekima znači manjak inteligencije, samo izvolite - proglasite me glupom i to s visoka, kako je danas novinarka odlučila s visoka prozvati Doris (samo Bože daj zdravlja da bude živo i zdravo).

Sigurno neću javno soliti pamet majkama koje su odlučile svoju djecu ne taknuti do 18.rođendana nego imaju svoje metode za koje misle da su uredu i da su produktivne.

Ali ću poludjeti kad vidim "popovanje" na pet strana u novinama u kojima se osuđuje majka koje je udarila svoje dijete.
Diže mi se kosa na glavi od kvazi stručnjaka sa new age načinom odgoja.
Već sam vidjela new age metodama odgojenu djecu na viberu i facbook grupama kod nećaka i nećakinje koji pohađaju osnovnu školu.
Djecu, točnije curice koje su nepismene, zločeste, rade bulling nad drugim curicama, agresivne su zato što znaju da kazne za nekuluturu, nepoštivanje tuđeg mišljenja i stava, nepoštivanje tuđe imovine i postojanja - NEĆE BITI.

Osim rositeljskog odmahivanja rukom i okretanja glave od istine :"Moja Katarina, Marina, Krisitina nisu takve. Ja s njom puno pričam...".

Naravno, nisu napravili istraživanje kakve su posljedice odgoja djece koja su prepuštena odgoju - govoranciji nazvanoj "igra bez granica".

Jedino što ćemo dobiti su djeca koja dođu u vrtić, u osnovnu školu, pljuju svoje učiteljice, obraćaju im se s "ti", pokazuju srednji prst i ustaju iz klupe kad ih volja, maltretiraju sve oko sebe jer se ne boje nikoga, pa ni svojih vlastitih roditelja.
Ne samo to, nego čak i tuku drugu djecu i iživljajavaju se jer znaju da za takvo ponašanje - nema kazne.
Kao ni za kakvo drugo ponašanje.

Da i ja sad javno kažem, ako mi dijete pet puta baci čašu sa stola, istražujući svoje mogućnosti, istražujući i moje limite i granice dozvoljenog, ispipavajući moje strpljenje i toleranciju, neću ga po preporuci "strogo i ozbiljnog lica" maknuti od objekta ili objekt od djeteta po šesti, sedmi, osmi, deveti put jer ću na taj način postići samo to da živim na gornjoj polovici stana, nego ću ga pucnuti po ruci.
I to toliko puta dok ne shvati da to što radi nije uredu.
I da, kaže "novinarka stručnjakinja" , postići ćemo samo to da nas se djeca boje a da ne shvate da to ne smiju raditi.
E, točno to i želim postići.
Da me se dijete boji i poštuje me jer s mojim djetetom ne želim biti samo prijateljica, nego prvenstveno majka a potom i prijateljica.
Prijateljice i prijatelje neka nađe na ulici, vrtiću, razredu...
A majke služe za odgoj.

Kad dovoljno puta bude pucnut po ručici za nešto urađeno shvatiti će da ono zbog čega se mama ljuti nije uredu raditi.
Slažem se da batinanje djece nije uredu i da moraju postojati limiti i ograničenja, pa čak i zakonska.
Mnogi ne znaju gdje ja granica i djecu, zbog svojih frustracija, šalju modre u školu. I to se zove zlostavljanje.

Međutim, vjerujem da postoji velika razlika između odgojnih mjera i zlostvaljanja.
Isto tako postoje i velike karakterne razlike od djeteta do djeteta i blago majci koja nije primorana dignuti glas na svoje dijete.
Međutim, ako je dijete živo, znatiželjno, karakterno tvrdoglavo, pa neću dozvoliti da ono upravlja mojim životom jer sam JA roditelj, a ON dijete.
I dok sam živa, nema toga zakona koji će me zaustaviti da svoje dijete, ako mi se baca na javnom mjestu jer nešto želi,

a ja ne dam, ne odvedem u prvi wc i u intimi četiri zida ne izvučem za uši, uz prigodno objašnjenje.

Jedno s čim se slažem u članku jest da treba poznavati dob djeteta i što je kada prihvatljivo.
Uistinu mislim da bebu od deset mjeseci udarcem ničemu ne možeš naučiti, ali dječaćića od godinu pol, Boga mi, možeš.
Ako on zna pet puta baciti nešto bez obzira što je upozoren onda će i shvatiti da je pet puta pecnut zbog nečega što ne smije više raditi.

I tako...
Eto, sad se lijepo zgražajte, jer smo ionako nacija koja se voli na sve zgražavati, padati u nesvijest, omalovažavati, osuđivati i popovati.
Pa pogledajte samo kad repka igra, Hrvatska ima 2 milijuna izbornika, pa zašto ne bi imala i milijun pravobraniteljica za prava djece?!
I ne budite licemjerni, tko to nije bar jednom izgubio živce i svoje dijete bar jednom odgojno udario?!
Slobodno mi sad zovite sve telefone svijeta, uključujući i socijalnu službu da vidim tko će mi to i pod kojim argumentima oduzeti dijete.
Jedino pametno što mogu zaključiti iz ovih rasprava je da se konačno vode konstruktivne rasprave, o temama koje bi se i trebale vrtiti u modernom društvu, društvu koje je poučno i odgaja, i pomiče granice.

Ali neke se stvari moraju i trebaju preuzeti od starijih, jer nismo svi ispali baš tako bezvezni ljudi, zar ne?!
I nisu naši stari bezveze govorili: "Batina je izašla iz raja!"
Pametnom dosta.
Sve što se uzima zdravo za gotovo nije zdravo, ali ako se uzme bit...

E to je jedna sasvim treća priča.

Više sam se "ukakala u gaće" zbog dojenja nego zbog poroda! p.s. Odabrala kolica...;)

I tako...

Ljudi, nisam trebala slušati sve te priče, a ipak znatiželja je jača! Mislim, nešto ću naučiti.
Nisam ništa naučila, osim da sam se malo"ukakala u gaće" od straha zbog dojenja.
SVAKA, ali SVAKA majka mi je rekla sljedeće: " A sise pazi extra, izdajaj se odma, nek te neko masira, jer ako se to upali.... ajmeeeeeeeee, boli gore od poroda!" BOLI GORE OD PORODA???.
Onda. "Izbaci čepiće iz grudi!" ?????? ČEPIĆE IZ GRUDI??????
Jedna: "Ponesi mast za bradavice jer ti oni znaju odgrist komad!" ODGRISTI KOMAD???
Druga: "Jednoj moj je muž sisa da joj se ne upali, inače bi bila umrla!" MUŽ SISA DA JOJ SE NE UPALI???
Sedma: "Moja prija je završila na operaciji jer joj se sve upalilo!" JER JOJ SE S V E UPALILO?????

Zašto nisam mogla ne slušati nikog, ponijeti izdajalicu i na temelju intuicije i instrukcija sestara u bolnici savladati sve što treba (dao Bog da imam sreće i da mlijeko dođe i da bude sve uredu)!
ZAŠTO? Zato jer sam ipak obična, znatiželjna žena.
Uspjela sam zaobići sve savjete o trudnoći.
I zastarjele bapske, i zastarjele makar bile korisne,i alternativne, i new age filozofije, i feng shui metode, i ruske, i staroafričke i zapadnjačke korporativne običaje... Sve. Ali nisam priču o dojenju.
Uhvatile su me nespremnu, "na lijevoj nozi", jednostavno su me zatekle, zaskočile iz zasjede i sad se moram sama nositi sa malo "ukakanim gaćama".

(Isuse, moram sve stavljati u navodnike da mi neka "dušebrižnica" ne napiše: "ukakanim gačama -sram te bilo, operi se!")

O, Bože... Idemo dalje!

Krenila ja u svijet odraslih.
Čini mi se da sam se do nekidan igrala s Barbicama (ili s Kenovima) kad odjednom dolazi pitanje odabira kolica.
Halo, ne dječijih za bebe čelavice, nego kolica za živo biće!
Da se razumijemo, koliko god apstraktno zvučalo, to je bitno za jednu buduću majku.
Tu će moje dijete provesti naredne dvije godine.
S tim strojem ćemo moji bližnji i ja upravljati naredne dvije godine.
Tu će nam dijete spavati, podnositi vrućine, izdržavati hladnoće, jesti, uglavnom, provoditi dosta svog vremena naredne dvije godine.

Sve sam mogla predvidjeti u životu al da toliko vrsta kolica ima, e to nisam!!!
Pametni su ovi proizvođači koječega na svijetu, znaju gdje su ljudi najosjetljivi - pa na svoju djecu!
Takva mašinerija papilove može se mjeriti jedino sa ženskom kozmetikom i preparatima za njegu žena.
Da sam birala auto i to u vrijednosti od 100.000 eura nebi utrošila toliko vremena i vaganja, koliko su mi muke zadala KOLICA.
A ja mislila :"Šta ove pričaju o kolicima?! Kolica ka kolica?! Ova ili ona, bitno da voze!" Malo morgen.
Kunem vam se, o tome sam znala koliko o atomskoj fizici i prije svega, hvala mamama na divnim, aktivnim savjetima, uistinu ste mi pomogle ali me i dovela u ogromnu dilemu, "muke Isusove".
Trebala sam uzeti u obzir:
1. Omjer cijene i kvalitete (ne želim preskupa, niti prejeftina)
2. Dizajn (ne želim ni premoderan dizajn, ali ni prestarovinski)
3. Boje na raspolaganju (umjerena i održiva boja)
4. Multifunkcionalnost (na jednom mjestu od 0 - do ohoho godina, velika košara za stvari, težina kolica, veličina kotača, pokrivalo za sunce, plastika za kontakt s djetetom, zimska oprava za zagrebačke zime.

I tako googlala ja sve spomenute marke, sve spomenute dućane, kopala po facu, instagramu, zvala frendice, rodbinu, vagala, pretakala u glavi... Sve se izmiješalo. Strašno.
Ove imaju ono što nemaju neke druge, ail i ove druge imaju šta nemaju treće, Treće imaju šta imaju prve, ali ne i što imaju druge, četvrte su mi se svidjele ali su preskupe, pete ne dolaze u obzir jer je dizajn presvemirski, šeste nazovem ali nemaju na lageru ili imaju neku boja koja mi se ne sviđa, na sedmom mjestu mi nude uz neke neke poklon bonove???, osme su super dizajn ali mi se čine mala plastična kola, deveta podsječaju, na Bože mi oprosti, invalidska kolica i tako u krug.

I nabasam ja po preporuci na jednu zastupničku firmu NEONATO d.o.o. Zastupnici za Maclaren kolica.
Njuškam po njihovoj stranici na
facu - https://www.facebook.com/Neonatodoo?fref=ts i službenoj http://neonato.hr/
i odvažim se nazvati.
Javi mi ljubazna Ana (hm - ljubazna Ana)!
Uglavnom da skratim priču, ljudi su me oduševili, slali mi mailove s opremom, sve modele kolica, sa strpljnjem objašnjavali detalje, odgovarali na preglupa pitanja, ljubazno trošili vrijeme kao da su oni krivi što imaju velik asortiman, odgovarali na pilanje sa odnosom cijena i kvalitete...

Bome, Ana mi uspjela prezentirati i Recaro sjedalice! ;)
Opalila sam konzultacije sa Shalom ,koji je godinama vozio rally i bio profesionalni vozač. Kaže da je bio san svakog vozača imati u autu Recaro sjedalice. Učinilo mi se fora da mu je onda i sin ima u autu!

I kao šlag na kraju - imaju svoje vlastite podloške (seat liner) za kolica u cool bojama, naprevljene po naruđbi od hrvatskog proizvođača!

I evo mog konačnog odabira u nekom normalnom omjeru cijene, dizajna, kvalitete, tradicije i boje:
1. Kolica Techno XLR(boja crno - bež)

2. Soft Carrycot košara - dodatak za kolica(i van njih kao samostalna jedinica)

3.Recaro privia - autosjedalica


Od dodataka:
1. Seat liner - podložak s posebnim dezenom rađenim samo za Neonato.d.o.o.

2.Kišna navlaka - za divne zagrebačke jesenske dane
3.Zimska navlaka - za prve pahulje našeg mališana
4. Košara (shopping, spiza, jaknice...) i to crna.
5.Kao i torba massanger (pelene,jakne,boce...)

Napomena! Lako sklopiva i nosiva na više katove!!!

Ovako putuje nama za Split!


Molim vas, ukoliko mislite da mi još nešto treba, ali od osnovnog, jer ne misilm bacati novce u vjetar, slobodno mi napišite.
NE kako sam pogriješila u odabiru, jer sam VEĆ odabrala, nego neke dodatke.

Pozdrav mamama! Do ponedjeljka...

Zašto se ljudska dobrota podrazumijeva? (p.s. Pomozite odabrati kolica!!!)

Dakle, ok. Malo su se stvari omakle kontroli. Valjda ima i hormona u tom koktelu osjećaja. Sad je već faza kad se čak malo i sebi gadim.
Je... ga, ljudi nemaju smisao za humor i moram s tim računati. a ne računam. Pišem nekad u afektu, u poluzafrkanciji, i iskreno rijetko me u životu bilo briga za posljedice. A i volim stati iza svih svojih postupaka. Život će ići dalje, ali nekad se stvari događaju van tvoje moći.
Tako sam u subotu došla na otvaranje "Teatra" i zaskočila me novinarka In Magazina. Krene intervju i ja mislim, normalno, da će me pitati o klubu a ona malo o frizuri, pa na mala vrata, kako stomak, kad je termin, jel Shale spreman i ja sa svakim novim pitanjem mislim da je zadnje. Vraga. Opet bla bla bla cijeli intervju o trudnoći. Mislim, nije ženska kriva. Ona pita što ljude zanima, a ja odgovoram ono što ne želim. I tako ispada ko o čemu, Gruica ooet o trudnoći.

I tako...
Načitala se ovih dana gnjusnih komentara da čak i mene koja ima kameni želudac ponekad baci na povraćanje. Uhvatilo i jadnog Shalu na zub. Čovjek ni kriv ni dužan, nit ima pojma s čim se bavim, nit šta pišem jer se naše teme vrte u apsolutno dijametralno suprotnoj dimenzije od virtualne, a nadovezali ga se zlobnici pa udri i po njemu. No, dobro. Na sve se živ čovjek navikne...
Jedina utjeha račun kninkske Udruge koji polako ali sigurno ide ka cilju, i to stvara zadovoljstvo koje liječi svaki upitnik. svako pitanje zašto, svako pitanje jel mi to trebalo.
I tako tipkam ja po tastaturi, čitam komentare na tisuće njih, ali uvijek zastanem kod negativnog.
Čekajte, kod negativnog?! A zašto ne zastanem kod pozitivnog??? Jesam ponekad. ali zašto ne uvijek i kraj svakog???
Zato jer se ljudska dobrota, divljenje i podrška često uzimaju zdravo za gotovo. Kao da je normalno da netko piše i gubi svoje vrijeme hvaleći moju novu frizuru, dijeleći sreću u pričama o prinovi, pišući postove podrške, nekad se i prepirući u moje ime... A to je APSOLUTNO kriv stav.
Upravo suprotno.
Svaki lijepi komentar trebao bi davati nadu da ljudi ipak nisu otišli na kavasinu, da ima poštenih ljudi i ispunjenih života. Da ipak u našem društvu ima "zdravog tkiva", i da ta zloća jest prisutna, i da jest metastazirala, ali da ipak ima spasa za nas. I trebalo bi zastati kod svakog dobronamjernog komentara.
I zato hvala svim krasnim ženama, bakama, muškarcima koji pišu divne riječi podrške, često i u inbox, smiju se mojim šalama, fora su im ispadi u borbi sa vjetrenjačama, cijene otvorenost i direktnost, vole gledati modu, glumu, pratiti predstave, gledati ih i ostavlljati svoje pozitvne komentare i što je najvažnije vesele se tuđoj privatnoj sreći, pa makar trajala dan.
Nikada više dobrotu i ljubav koju šire velika većina ljudi,pa i preko 90 % posto, neću uzimati zdravo za gotovo nego ću obratiti pažnju i biti zahvalna što nas još ima takvih...
Dobronamjernih, pozitivnih, koji vole dati pohvalu i realno gledati na stvari. Ako nam se netko i ne sviđa, i to je ljudsko pravo, samo preskočimo taj članak, i vjerujem da postoji velika večina ljudi koja nisu registrirana nigdje i ne komentiraju nikog, nego uisitinu žive svoje živote, a ne tuđe.
Zapravo su mi događanja zadnjih dana otvorila nove vidike i otvorila novu dimenziju.
Nikad se ljudska dobrota ne treba podrazumjevati, ni uzimati zdravo za gotovo.

U prilog cijeloj ovoj mojoj priči ide i događaj dana nedjelje (sorry "drugarice" Pavić što je tvoja splitska proslava vjenčanja pala u drugi plan).
Dovozim sestru na parking od zgrade i izlazi ona iz auta i sekund stane s nekim čovjekom i evo je nazad.
Kaže ona meni "Pita te čovik jel ti triba krevet na rasklapanje". :
WTF???? "Kako to misliš jel mi treba krevet na rasklapanje?!".
Ona će:"Pa to je susid. Pa pita jel ti triba?".
"Susid??" Meni kroz glavu: "Ček, tu sam odrasla, žive starci 100 godina, u kvartu sam stalno, ja ne znam tog čovika, Ok. Znači friški stanar."
Kažem ja zbunjeno,mucajući, misleći da me Petko vreba iza čoška sa sakrivenom kamerom:"A triba...".
Ode čovik do auta i donese do mog auta modri zamotuljak i kaže:" Znan ti ja oca i mater. Tribat će vam ovo. Moji su prirasli. Vi ćete sigurno puno putovat. Samo pritisneš u sredinu...Aj,bok."
Ode čovjek par koraka, a ja viknem:"Pa čekajte, recite mi bar ime". On se okrene i vrati, pruži mi strašno snažan stisak ruke i kaže:"Ja sam Robi".
I ode.

Ja stojim i mislim sad će Petko. Al Petka nema. Ima samo iznimno dobrog čovjeka koji je ušetao u moj život na par sekundi, učinio plemenito djelo i išetao.
Ne mogu vam opisati osjećaj sreće.
Jednostavno Robi, ti si ljudina ipo.
I točka.
I amen.

Što se same trudnoće tiče... Nisam znala da ovo postoji. Da noge mogu nabujati kao kvasac. Uopće ta tema do nedavno mi je bila potpuno apstraktna. Hodam jedva. Za sutra se ne bih kladila da ću biti u stanju. Vikend je učinio svoje i mislim da sam sa društvenim egzibicijama završila do daljnjeg. Mali hvata startnu poziciju. Pole position je u điru i gura glavicu tako često i jako da mi se čini da dok sjedim doslovno dubi na glavi tjemenom dirajući stolicu.

Pokraj svega ovoga, eto još jedne trudničke muke. Amaterk sam , prvo dijete, htjela bih imati svoju opemu. Koja i gdje odabrati kolica i opremu??????????? GDJE? KOJA? KOJA? GDJE? GDJE? Izgubljena. Načula za neke marke i firme. Bacam se na google ovih dana. Eto nove zanimacije!

Kako uopće započeti pisati blog?

I tako...

Datum nekako zgodan započeti nešto novo. 01.08. 2015. Neka to bude simbolično početak ovog bloga namjenjen svim ženama koje bi htjele čitati, biti informirane, i podijeliti svoja iskustva o koječemu.
Odnosima, ljubavima, modi, majčinstvu, strahovima, fitnessu, zdravoj prehrani...

S obzirom da sam u devetom mjesecu (prve) trudnoće, učinilo mi dobro započeti blog koji će pratiti događanja u samom finishu pred porod. Iskustva iz bolnice, strahovi i plivanju u novoj ulozi majke ali i partnerice, kao i sve ono što slijedi nakon poroda i što me čeka kao ženu koja želi i hoće izgledati i osjećati se lijepo u svojoj koži jer mislim da to mogu i zaslužujem.

Željela bih pisati dvaput tjedno. Ponedjeljkom i petkom u smislu kako je prošao tjedan, što očekujem od vikenda kao i kako je prošao vikend i što očekujem od tjedna. I tako toliko dugo dok budem imala inspiraciju, volju i želju.

Subota 01.08.

Ležim od jutra. Onako, bočno kao morž. Uspjela sam se dogegati do dućana po osnovne namirinice. Više zbog nedužnog djeteta, nego zbog sebe same. Da se mene pita, ja bi ležala točno u ovom položaju do trena dok mi ne pukne vodenjak. Da me se pita. Al me se ne pita.
Kao ni puno toga drugog. Nitko me nije pitao želim li noge hobita, prste ko loše,kratke nabijene čevape i duuuuuge nesane noći. Ako je sadašnji ritam spavanja ritam mladog gospodina koji će uskoro doći na svijet slobodno mogu unaprijed pripremiti štriku za vrat.
Taj mali monstrum žilav kao neka riba na udici ne prestaje sa ekstremnim pokretima dan i noć. Mislim da ima dijagnozu hiperaktivnosti.
Da, tata mu je mirna dušica, a mama staložena, sklona yoga vježbama. Hm. Baš se čudim...
Duboko u sebi bojim se odmazde. Mislim one životne. Sve ide u krug. Ako mene čeka ono šta sam ja priuštila svojoj majci... Konop hitno!!!
Večeras je rođendan mom dragom kolegi Ivi Perkušiću kao i otvaranje kluba "Teatar"u vlasništvu brata moje BFF Mo Sablić (znam da nije prikladno ići jednoj trudnici, ali ipak dugogodišnje prijateljstvo će učiniti svoje), a sutra splitska večera povodom vjenčanja vječne "drugarice" Lane Pavić. Uglavnom, intezivan vikend, samo da vodenjak izdrži do utorka!
Imam ogromnu želju, u maniri amazonke, doći i pokazati svima kako mi nije ništa, kako sam snažna i izdržljiva.
Već je pet i pol a meni se to čini kao nemoguća misija...

U prilog stavljam "hobitice". Znam da nije lijep prizor i unaprijed se ispričavam.
(Možda bi trebalo staviti znak- PAŽNJA! Uznemirujući prizor.)


Usporedbe radi...