Je li "batina izašla iz raja"?

Da. Pišite,osudite, razapinjite, odobravajte, kličite, preneražavajte se, radite što god hoćete dok čitate ovaj teks.
Ili još bolje, preskočite ga. Nemojte ga ni čitati jer je pisan u afektu.
Priznajem, u čistom afektu.
Napisala sam blog za danas. Ušla mirno u nedjelju sa već završenom temom, jednim okom prateći sve goruće teme po novinama i portalima (od žutila do tko je izašao kao pobjednik iz proslave Oluje), a s drugim prateći i gledajući svoja posla (fakultet, iščekivanje poroda, educiranje o prvim danima života djeteta, dogovarajući nove poslove, zarađujući na nove načine od doma...). :
I s prvim okom primjetim raspravu o kolumni kolegice Doris Pinčić.
Učini mi se da žena ima potpuno pravo, ali se nisam imala potrebu oglasiti jer, eto iskreno priznajem, mislila sam si :"Ma ni jedna od kolegica nije ni meni pomogla u istoj situaciji."

Međutim, kao za vraga, danas, umjesto da provedem mirnu nedjelju birajući naočale i gledajući Alku pročitam jedne dnevne novine u kojima to više nije bila osuda, to je bio javni linč. I to s visoka. Gotovo vrijeđanje inteligencije. I evo ga.
Obuzeo me afekt, kao što će sigurno i puno puta dok budem dijete udarila po guzi ili pecnula po ruci!

Točno to što ste pročitali.
Da, unaprijed kažem svoje dijete ću odgajati kako ja budem htjela, na način na koji ja budem htjela, i s metodama koje ja budem htjela pa ako to po nekima znači manjak inteligencije, samo izvolite - proglasite me glupom i to s visoka, kako je danas novinarka odlučila s visoka prozvati Doris (samo Bože daj zdravlja da bude živo i zdravo).

Sigurno neću javno soliti pamet majkama koje su odlučile svoju djecu ne taknuti do 18.rođendana nego imaju svoje metode za koje misle da su uredu i da su produktivne.

Ali ću poludjeti kad vidim "popovanje" na pet strana u novinama u kojima se osuđuje majka koje je udarila svoje dijete.
Diže mi se kosa na glavi od kvazi stručnjaka sa new age načinom odgoja.
Već sam vidjela new age metodama odgojenu djecu na viberu i facbook grupama kod nećaka i nećakinje koji pohađaju osnovnu školu.
Djecu, točnije curice koje su nepismene, zločeste, rade bulling nad drugim curicama, agresivne su zato što znaju da kazne za nekuluturu, nepoštivanje tuđeg mišljenja i stava, nepoštivanje tuđe imovine i postojanja - NEĆE BITI.

Osim rositeljskog odmahivanja rukom i okretanja glave od istine :"Moja Katarina, Marina, Krisitina nisu takve. Ja s njom puno pričam...".

Naravno, nisu napravili istraživanje kakve su posljedice odgoja djece koja su prepuštena odgoju - govoranciji nazvanoj "igra bez granica".

Jedino što ćemo dobiti su djeca koja dođu u vrtić, u osnovnu školu, pljuju svoje učiteljice, obraćaju im se s "ti", pokazuju srednji prst i ustaju iz klupe kad ih volja, maltretiraju sve oko sebe jer se ne boje nikoga, pa ni svojih vlastitih roditelja.
Ne samo to, nego čak i tuku drugu djecu i iživljajavaju se jer znaju da za takvo ponašanje - nema kazne.
Kao ni za kakvo drugo ponašanje.

Da i ja sad javno kažem, ako mi dijete pet puta baci čašu sa stola, istražujući svoje mogućnosti, istražujući i moje limite i granice dozvoljenog, ispipavajući moje strpljenje i toleranciju, neću ga po preporuci "strogo i ozbiljnog lica" maknuti od objekta ili objekt od djeteta po šesti, sedmi, osmi, deveti put jer ću na taj način postići samo to da živim na gornjoj polovici stana, nego ću ga pucnuti po ruci.
I to toliko puta dok ne shvati da to što radi nije uredu.
I da, kaže "novinarka stručnjakinja" , postići ćemo samo to da nas se djeca boje a da ne shvate da to ne smiju raditi.
E, točno to i želim postići.
Da me se dijete boji i poštuje me jer s mojim djetetom ne želim biti samo prijateljica, nego prvenstveno majka a potom i prijateljica.
Prijateljice i prijatelje neka nađe na ulici, vrtiću, razredu...
A majke služe za odgoj.

Kad dovoljno puta bude pucnut po ručici za nešto urađeno shvatiti će da ono zbog čega se mama ljuti nije uredu raditi.
Slažem se da batinanje djece nije uredu i da moraju postojati limiti i ograničenja, pa čak i zakonska.
Mnogi ne znaju gdje ja granica i djecu, zbog svojih frustracija, šalju modre u školu. I to se zove zlostavljanje.

Međutim, vjerujem da postoji velika razlika između odgojnih mjera i zlostvaljanja.
Isto tako postoje i velike karakterne razlike od djeteta do djeteta i blago majci koja nije primorana dignuti glas na svoje dijete.
Međutim, ako je dijete živo, znatiželjno, karakterno tvrdoglavo, pa neću dozvoliti da ono upravlja mojim životom jer sam JA roditelj, a ON dijete.
I dok sam živa, nema toga zakona koji će me zaustaviti da svoje dijete, ako mi se baca na javnom mjestu jer nešto želi,

a ja ne dam, ne odvedem u prvi wc i u intimi četiri zida ne izvučem za uši, uz prigodno objašnjenje.

Jedno s čim se slažem u članku jest da treba poznavati dob djeteta i što je kada prihvatljivo.
Uistinu mislim da bebu od deset mjeseci udarcem ničemu ne možeš naučiti, ali dječaćića od godinu pol, Boga mi, možeš.
Ako on zna pet puta baciti nešto bez obzira što je upozoren onda će i shvatiti da je pet puta pecnut zbog nečega što ne smije više raditi.

I tako...
Eto, sad se lijepo zgražajte, jer smo ionako nacija koja se voli na sve zgražavati, padati u nesvijest, omalovažavati, osuđivati i popovati.
Pa pogledajte samo kad repka igra, Hrvatska ima 2 milijuna izbornika, pa zašto ne bi imala i milijun pravobraniteljica za prava djece?!
I ne budite licemjerni, tko to nije bar jednom izgubio živce i svoje dijete bar jednom odgojno udario?!
Slobodno mi sad zovite sve telefone svijeta, uključujući i socijalnu službu da vidim tko će mi to i pod kojim argumentima oduzeti dijete.
Jedino pametno što mogu zaključiti iz ovih rasprava je da se konačno vode konstruktivne rasprave, o temama koje bi se i trebale vrtiti u modernom društvu, društvu koje je poučno i odgaja, i pomiče granice.

Ali neke se stvari moraju i trebaju preuzeti od starijih, jer nismo svi ispali baš tako bezvezni ljudi, zar ne?!
I nisu naši stari bezveze govorili: "Batina je izašla iz raja!"
Pametnom dosta.
Sve što se uzima zdravo za gotovo nije zdravo, ali ako se uzme bit...

E to je jedna sasvim treća priča.