Marketing
Partner na porodu DA ili NE?!
I tako...
Imala ja 7 godina. Čujem starije kako pričaju kako su vidjele na televiziji, na nekom filmu kako je muž bio uz ženu na porodu. Šokirana bila. "Šta je radia tamo? Asistira doktoru? On je doktor? Doktor je on? Dite ne može bez oca van?" I tako zgrožena zaboravih priču.
Imala ja 14 godina. Čujem neko bio s nekim na porodu. Šokirana. "Šta će mi netko na porodu a ne može pomoći? Pa ne može rodit umisto te tete?". I tako zgrožena zaboravih priču.
Imala ja 18 godina. Čujem u Hrvatskoj primaju očeve na porod. Šokirana. "Šta će mi frajer na porodu? Da mi još p.... padne u nesvist? Ma ako ne padne ja bi ga nokautirala sigurno." I tako zgrožena zaboravih priču.
Imala ja 23 godine. Rodila moja sestra i bio muž s njom na porodu. U intimi obitelji pokazao nam snimljeni porod (iz kuta sestrine glave). "Šta je ovome? Zašto je bia? Šta mu to triba, ta trauma? Da tako pamti ženu... Fuj.A budaleeee od mušarca...
A moje sestre tolerantne koja trpi frajera na porodu, a on se kasnije izopija s društvom dok ti vidaš rane! A budale od žene...". I tako zaboravih priču.
Imala ja 28 godina. Priča s curama, jer su mi sve frendice rodile. Mislim se:"Prvo, a glupe priče. Drugo, koga se to tiče? Treće, nebi da je to garancija da će ti bit dobar muž." Pričam na glas: "Ne bi svog pustila iz principa! Šta će mi kraj glave da mi se pravi pametan. Ma letija bi on meni vani samo da mi kaže da će bit sve uredu. Što će bit sve uredu dok se meni rastežu svi ligamenti tijela (lipim riječnikom rečeno)?!"
Imala ja 30 godina. Neka priča u društvu kako sve češće partneri idu na porod. Tečaj, ovo, ono... A mene se priča jednostavno ne tiče. Nemam partnera i kako stvari stoje ni neću imati djecu. Bar ne do daljnjeg. Karijera mi je na prvom mjestu.
Govorim na glas :"Dok se odlučim za trudnoću, postajat će inkubator majke."
Imala ja 31 godinu. Doznala da sam trudna. Zaljubljeno buljila u svog partnera kad se spomenuo porod.
Pitam ja "gospona", a on radosno: "Raspitao sam se kod svojih prijatelja (dakle, ima toga i kod frajera) i svi su mi rekli kako je to najljepši događaj u životu, kako se to mora iskusiti"
Mislim si: "Valja bureke. Ko koga ovde laže? Izvući će se već nekako..."
Međutim, dani prolaze, "gospon" sve zagrijaniji. Nikad se nije ni jedne sekunde kolebao oko svoje odluke, i ne namjeravam ga nokautirati ako kaže da će biti sve uredu, jer će biti sve uredu.
Oduševljena sam, uzbuđena i puna majčinskih hormona, presretna što ćemo dijeliti taj zajednički doživljaj.
Malo u strepnji od gubljenja svijesti...
I moje i njegove.(izvlačenje)
Pokušala blago nametnuti stav da je glupo da slavi dok sam u bolnici. Propala investicija. Potrošila vrijeme na opaku spačku bezveze. Iskusnjara stara taj Shale. 
Uglavnom, uspostavili konsenzus kao i oko mnogo čega drugog.
Uglavnom, slavit ćemo svi, na raznim lokacijama, u raznim grupama i kolektivima, i danima. 
Sad još SAMO treba roditi i da bude, Bože daj, sve uredu...
Koja su vaša iskustva, sjećanja?!
Kome je suprug ispao heroj, kome nije htio ići, kome je pao u nesvijest (ne računaju se oni kojima su bili bivši muž i dečko zajedno na porodu)?
Ako netko ima ludu dogodovštinu, loše, ili izvrsno iskustvo iz rađaonice - podijelite to s nama! Dajte nam da se smijemo,veselimo ili tugujemo s vama.
Zanimljivo,
Sve ovo gore navedeno napisala sam par sati prije nego su počeli prvi trudovi, prošli četvrtak.
Beba je uranila nekoliko dana i uhvatila mene i tatu nespremne.
Tata se vraćao iz Nizozemske jer je vozio moju mlađu sestru s njenim stvarima na faks, u novi život, a mama nije bila izdepilirana i nalakiranih noktiju.
Tako sam nakon pregleda, na kojem je ustanovljeno da sam otvorena centimetar i pol nazvala Shaleta i rekla: "Uzimaj večernji let, mali se požurio!"
Doletio je dan ranije od predviđenog povratka zadnjim letom iz Zagreba, a ja sam, nakon pregleda, otišla kod Sande na depilaciju i u moj Salončić Bombončić nalakirati nokte na nogama u neprirodno kričavoj narančastoj boji s obrazloženjem da me mora nešto oraspoložiti u najtežim trenutcima zaključivši kako je jedno sigurno - noge će stalno biti u kadru zbog položaja!
S obzirom da ne bih dijelila najintimnije dijelove poroda (ne zbog mene, nego osjećam laganu bunu okolice) neću biti detaljna.
Da, bila je epiduralna.
I da, Shale je u svojoj maniri James Bonda, s aerodroma, uletio u box točno, ali točno na početak desetosatne muke.
I da, priroda je pokazala svoju divlju stranu i pokazala da se ne može uvijek kontrolirati.
I da, da nije bilo dr.Bačića i odličnog teama noćne smjene kao i svježe smjene koju smo dočekali u zoru, tko zna što bi bilo...
I ne, nitko nije pao u nesvijest.
Uglavnom. Završilo je epizotomijom veeeeelikih razmjera i ZDRAVOM BEBOM.
Prvo pitanje je bilo - partner da ili ne na porodu?!
Moj odgovor je svakako DA.
Sentimentalna komponenta:
Nema šanse da bih bila tako hrabra da nije bilo njegovih očiju koje bi potražila po prostoriji u najgorim trenutcima, da nije bilo njegove ruke da mu zabijem nokte u nju i gotovo otrgnem, da me hrabri i dodaje vodu, da me gleda očima koje ću teško zaboraviti. Porod nadam se da hoću, ali njegove oči pune topline, strepnje, i ohrabrenja sigurno neću. Nitko mi ne može oduzeti osjećaj dok ga prima u ruke i privija u zelenoj "kuti" na prsa. Filmski. Nestvarno.
Praktična komponenta:
Svaki, ali svaki muškarac bi trebao zakonski prisustvovati porodu, kako bi vidio kroz što žena prolazi, jer se to jednostavno mora vidjeti. Na kraju krajeva vjerujem da je to iskustvo koje mijenja percepciju muškog oka na ženski rod. Ili bi trebala mijenjati...
To je jedna od ženinih životnih uloga. Po meni najvažnija i najteža, i svaki muškarac mora vidjeti kako se ta uloga odvija od samog početka. 
Znam da imam sreću. Nije svaka žena te sreće da može imati svog čovjeka kraj sebe, ili jednostavno ne žele. Ovo je samo iznošenje moga stava...
Nemojte osuđivati.
Ne danas.
Ne na ovu temu.
I čisto sumnjam da nije bilo njega kraj mene, da bi mi pomogli neobično, neonski narančasti nokti...
I tako...
Skupili svoje stvari, dijete i otišli u novi život...
Post je objavljen 28.08.2015. u 14:30 sati.