anabela87

Na koliko se načina istovreemeno može jebati svih N bračnih parova na heteroseksualan način tijekom swingerskog partija tako da nijedan muškarac ne jebe svoju ženu ?

Koliko najmanje skupova od R elemenata moramo odabrati iz skupa od N elemenata da bi u barem jednom skupu od R elemenata bilo najmanje K istih elemenata iz bilo kojeg skupa od R iz N , gdje je N>R>K ?

jučer smo frendica i ja pričali s frendom koji živi između zaprešića i granice...brdovec, točnije. Mislimo o tome gdje ćemo živjeti i do sada razmišljali uglavnom o novijim zagrebačkim kvartovima poput vrbana. al kaj..tam za 50.000€ možeš dobiti jednoiposobnu špelunkicu koju ćeš otplaćivati narednih 15 godina. i to nam je koma.

navodno da zaprešić uskoro treba dobiti faks, a ima i dobru vezu sa zagrebom (bus, vlak).

zna li tko kolike su cijene samog zemljišta na kojemu je moguće graditi, kolike su cijene kuća od oko 100 kvadrata i kak se kreće kvadrat stana u zaprešiću ili blizu (stvarno blizu zaprešića)? kaj mislite o varijanti da se kupi stan u obiteljskoj kući? ima li tko kakvih iskustava s time?

lagano me unaprijed boli glava pri pomisli na kupovinu nekretnine, jer je nekoliko poznatih ljudi koji su u zadnjih godinu - godinu i pol kupovali stanove/kuće, doživjelo prave avanture i nemala iznenađenja...recimo, sister i dečko su išli vidjeti kuću (sa svim instalacijama, useljivu, u istočnom dijelu zagreba)...dođu tam i nemreju vjerovat vlastitim očima...čovjek prodaje garažu za kamione...ima priključak za vodu, plin i struju, al je goli beton, nema fasade i ima ona hangarska vrata...

6 mjeseci su tražili stan ili malu kuću i na kraju su odlučili kupiti novi stan...stan je u tipičnoj zgradici kakve niču kam god pogledaš...žive nekih godinu dana tamo i već se sve počelo raspadat...u stan im kapa kiša (iako nisu zadnji kat), štokovi se raspadaju, a za cijelu zgradu su predviđena dva parkirna mjesta na koja stane po jedan twingo, a i stubište je koma...strme štenge, ko da se penješ u crkveni toranj...

16. 11. 1998., učionica (fusnotica glede određene «stvarčice u njegovom nosu»: ondašnji predmet žudnje KBS1 se vratio u školu nakon operacije sinusa)

KBS1: Izvadila bih ovu stvarčicu iz njegovih nosnica i dopustila mu da zapuše u moj vrat vrućim dahom i polagano jezikom pređe preko mojih rumenih i napučenih usana.

KBS2: Hoćeš da i ja tebi pričam o svojim erotskim fantazijama ili sam ti se već popela na kuku?

KBS1: Na koju kuku, bemti ja? Kakovu li ti to spiku meni prodaješ. Evo sada ne trza, ne želi. Ali niti ne sanja kakav bi mu erotski užitak pružila dok bi moje tanke, nježne ruke tražile erogene zone i zonice na njegovom tijelu i dok bi moje vlažne usne plesale «labuđe jezero» na njegovom vratu, usnama, tijelu i jelti koku. A on samo pogleda, možda ni ne želi vidjeti šta mi se mota po glavi. A samo da zna, samo da zna! Bio bi toliko napaljen da bi vatra iz nosnica spalila onu gazu!

KBS2: Teške li romantike!
Maloprije sam na zid napisala «M, smrade muški, luda sam za tobom!» e, mrzim ga! Mrzim one njegove oči i onaj jebačko strastveni pogled od kojeg vibriram ko neki jebeni podivljali vibrator i mrzim one njegove fenomenalno napućene usne koje bi do krvi izgrizla i ljubila dok se ne izližu, i onu njegovu raščupanu zagelisanu kosu koju bi mu iščupala iz jebenog korjenja iz njegove ružne i glupe glave!!!!!!!!
I mrzim njegovo koščato, anoreksično, štrkljavo, neishranjeno šlampavo tijelo , koje bi tako izmorila da bi mu se zglobovi razjebali, i one njegove fuckin' ruke sa fenomenalnim prstima bi vezala za krevet i ubila ga, ubila, ubila!!!!!smoždila, iscrpila, zgnječila, pojela, uf! Grrrrrrrr.....grrrrr!!!!!!!stvarno ga mrzim. Kako može biti takojebeno slijep – kaj da napravim? Fuck!!!!

KBS1: U beba, mokra sam, nastavi please.

KBS2: Strgala bih odjeću s njega, poput pantere, u krpice, bacila bih ga na krevet, vezala ga da ne može ni mrdnuti (osim...jel?...), onda bih ga mučila, igrala se percem po njegovu tijelu dok ne bi molio za milsot, pokazala mu što sve debil smradasti propušta, isusek, nama bi bilo takoooo dobro, beba! Ja to znam, osjećam! Kao ti s pl-itisom! Moram ga vidjeti. Bojim se da mu ne izgori odjeća od mog pogleda......

KBS1: Pišem pl-itisu, piši još.

KBS2: Ma jebi se! Hoćeš mu dati to ili to samo onako, za sebe?

KBS1: Za sebe. Gušti su gušti.

KBS2: 'oćeš mi dati da pročitam? Sačuvaj za kavu, da se imamo čemu smijati. Joj, sad sam se sjetila onog dobro zaobljenog konobara. Fakat sam ugrožena. I fakat ga mrzim. I hoću ga i mrzim ga, hoću ga, hoću ga, hoću, hoću i hoću!!!!!!!



Aaaaaaahhh...gud old tajms.......
Očito sam jako voljela sve izvedenice glagola jebati. Pogotovo u stanjima frustracija, a taj me tip znao dovesti do ludila. Ajme, kad ga se sjetim: -) Da ne povjeruješ šta je sve mene u životu privuklo....ne znam bih li se zgrčila od smijeha ili plača.

I danas me dovode do ludila, samo malo manje. Ne dam se baš sam tak.
I da....još uvijek jednako strastveno mrzim i volim... pa tko voli.....: -)

Kupila sam si danas nove patike. Golice. 595 kn.
Sretna sam, ali i tužna. Ja, zakleta ovisnica o Vansicama kupila sam Golice. Nakon ovog ništa više neće biti isto.
Došla sam doma i dugo u zrcalo gledala nove svoje patike. Lijepe su, ali to nisu Vansice. Htjela sam, fakat sam htjela kupit Vansice. Ali kad mi se nijedne nisu sviđale. Prije skoro godinu dana počela sam polako po dućanima tražiti nove patike, tako da kad mi se ove razderu mogu odmah kupiti nove. Ali nijedne mi se nisu sviđale. Kao prvo sve su od sjajne kože, a ja volim brušenu. Boje su isto neke čudne. Bilo je neko sniženje, ali sam ga ja naravno promašila. I danas, nakon toliko hodanja i traženja sam ponovo ušla u Shoe-be-do na Trgu da zadnji put provjerim dal mi se neke sviđaju, i ne. Imaju samo 2 nova ženska modela, ostalo su muški ili prošlogodišnji čitaj nema broja. Onda sam iznervirano otišla do Jeger Stara i kupila te proklete Golice koje jesu lijepe al bogme nisu Vansice. Stvar je jednostavno u navici. Skoro svaki dan već pet-šest godina ja nosim Vansice (3 para, ne iste). Nosila sam ih po snijegu, nosila sam ih na moru. Saživjela sam se s njima. Zajedno smo rasle. I sad, sad sam ih odbacila zbog nekih novih Golica. Tako sam tužna. Ali povratka nema.
Oprostite drage moje Vansice….

Zasad mi je prilično teško ali kad upišem tu drugu ... cemo vidit. Rektorica jest napravila sranje izjavom u mediima da, otprilike, "profesori na kemijsko-inžinjerskom ne znaju naucit studente kako se radi uzorak zemljišta za ispitivanje ", iako anketa o zagađenosti nije ni radjena na takvom uzorku niti se to igdje tvrdilo. I onda je pol sveucilista islo zvat svoje kolege moje profesore da ih pitaju o cemu se radi, brrrr, neugodno... Ali i da nije to izjavila imao bih problema s profesorima zbog tog istraživanja zbog nekih drugih stvari, na sto sam i racunao ali ne bi stvorilo bas takvu frku kao ovo kad se rektorica majstorski uplela. Vidjet cemo, meni bi bilo super da radim na nekom znanstvenom projektu ili postanem asistentica ili nesto takvo, posebno bih htijela raditi one poslove za koje mislim da sam nesto sposobnijija od drugih. Nije da svim snagama zelim ostvariti akademsku karijeru, zapravo prilicno mi laska sto sam uopce u poziciji da mogu o tome razmisljati. Nece mi biti bed ako umjesto mene uzmu nekog tko je sposobniji. A ako uzmu nekog tko je manje sposoban, onda necu puno drzati do njih odnosno njihovog kadroviranja, pa mi dakle nece biti ni zao sto me nisu primili :)

Sladak si za mene
Kao šlag i šumske jagode
Zgodan si opasno
I Hollywood bi ti osvojio

Djevojke uzdišu
Ma bilo gdje da tebe susretnu
Tvoj je film stil James Dean
Stoput se na tebe zapalim

O, sugar honey, dečko moj
Medeni poljubac je tvoj
O, sugar honey, dečko moj
Za tebe čuvam jastuk svoj

Tiho, na prstima
Šuljaš se po mojim mislima
Kradeš mi snove ti
Ne mogu do jutra zaspati

Grliš me, o ljubiš me
Ali ne od struka na niže
Jer je to opasno
Jer je to za mene prerano

O, sugar honey, dečko moj
Medeni poljubac je tvoj
O, sugar honey, dečko moj
Za tebe čuvam jastuk svoj
Za tebe čuvam jastuk svoj
O, sugar honey, dečko moj

e da danas necu nikaj pisat, ali sam se sjetila da je danas 2. godine od kad sam upoznala svoju ex- veliku ljubav koja mi je obiljezila zivot...pa i nek njemu bude ovaj dan posvecen....
e da i jedna pjsma njemu...

Ponekad poželim
da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam.
I tad pomislim
tako blizu je sreća
dok gledaš me tim pogledom...

Ponekad poželim osijetiti ti dah
miris tvog neba,
i zvuk tvog osmjeha...

Ponekad poželim
osijetiti te blizu
poželim vidjeti ti lice
sjajno od bisera
poželim suzu u tvojim očima.

Ponekad,
iako ponekad,
tvoj duh me obuzima,
snagom vjetra,
brzinom munje
a u glavi glas tvoj
dodir tvojih prstiju...

Ponekad mrzim taj osijećaj
što srce nosi u sebi....

Ali ponekad ipak poželim...

Vjetar je nosio zvuk
o minuloj ljubavi toj
iako bila sam ti samo broj
tuga u grudima još prestala nije
a bol u njedrima krije i guši me...

Vjetre o vjetre ludi
u njedrima se smiri
pusti tušinu da traje.
Samo ponekad...

Bol to je što osiječam noću,
i molit ću Boga,
znaš da hoću,
da mi mir da....
i da bar ponekad zaboravim taj tvoj sjaj.


I stvarno, samo to ponekad poželim!

Prokleti SMS-ovi ! Palac me boli od stiskanja gumbi na mobu . I kažiprst me boli od držanja moba ...probada me povremeno sve do dlana . Gladna sam...zna mi biti mučno...i što je najzanimljivije...kad sjedim na predavanjima ...stišćem mišiće šake i osjećam oštru bol . Ojećam se kako mi se ruka oduzima . Bože moj ! Ti čarobni prstići... Nekad davno, ima već više od 4 godine, jednog dečka sam ošamarila i istegnula ligamente podlaktice . Bilo mi je super samo nisam znala hoće li me prijavit . Nitko poslije nije znao da postojim i nije se trudio da me nađe. Ni ja nisam znala. A i imala sam posla uglavnom sa sebičnim dečkima . Iako je skoro odlepršao zbog svoje fer-play igre, uspjela sam ga vratiti. On se navodno boji da se ja ne zaletim i razbijem mu zube jer on prema meni ne gaji duboke osjećaje...i onda ću ja biti povrijeđena, a on to ne želi. Ne kužim zašto uopće raspravljamo o tome. Poslala sam mu poruku punu uskličnika da mi njegove analize idu na živce i da su muškarci kukavice jer se radije petljaju s finim curama koje su oličenje žena za udaju ( dobre, slatke,mazne,gotovo djevice...) To je relativno. I onda kad im postane dosadno poslije vjenčanja ...i predosadno jer muškarci su u duši vječno neozbiljni, onda su nesretni i traže kakvu divlju prostakušu za ljubavnicu da si začine monotoniju svakodnevice. Jadni muškarci!

Čućim u utorak na stepenicama pasaža na Knežiji i razmišljam. Tužne su ljudske sudbine. Stigao je taxi. Pozlilo je mami dečka kojem držim satove tenisa .Žena je dobil šok kad je izgubila posao. Ima tome već nekih 9 godina. Dečko je bio stvarno zgodan. Sviđao mi se tada. Bio je taman za mene. Simpatija je bila obostrana. Nije nam bilo suđeno. Da se dokaže prijateljima, pokušao je u benču podić 170 kila i iskočilo mu je rame...
Zašto se nerviramo oko gluposti?! Zašto je nabildano tijelo tako važno?! Imati bicepse , tricepse ? Imati sebe, zdravog...zar to nije i više nego dovoljno?! Mislim, ne treba se prepustiti apatiji i biti zadovoljan samo činjenicom svog postojanja, ali biti nezadovoljan jer nemožeš sprintati stotku ispod 11 ili benčati 150 kila , mislim da nitko ne bi trebao biti takav...
Jučer sam standardno bila vani. Opet sam morala slušati kukanja svoje sestrice . Cura se previše samozavarava. Svi si mi volimo lagati, ali neki barem nastoje što manje. Nastoje biti iskreni barem prema sebi. Nisam je željela gnjaviti s time. Još joj je i marihuana malo pomutila razum, stvarno ne bi imalo smisla.
Kuda je svijet otišao kad se meni dečko upucava izjavom da je on Utješanovićev sin sin?! Nabijem ti ja tvoje prezime i tvoj novac u tu tvoju jadnu, bahatu, nesigurnu i glupu glavurdu ! Kako je samo bio nervozan kad niti tada nisam “pala” na njega. Smješno mi ga je bilo gledati. Zašto postoje sponzoruše?! Pa evo zašto. Ja ne padam ni na što...muški rod mi se toliko zgadio da sam jako sumnjičava prema svima koje ne poznam (čak i prema nekim curama )
Nisam se baš provela. Na Remizi sve sama smrdljiva bagra . Žao mi je, ali ja ih tako doživljavam. Sve neke zaticane neosobnosti. Znam da i ja među njima tako djelujem i da vjerojatno nisu svi takvi...ali nisam se mogla oteti dojmu. Srela sam bivšeg u par navrata. Imali smo istu zurku Opet je onaj stari od vremena prije mene. Razdragan s onim sjajem u očima koji sam mu valjda ja dala. Cijela ta situacija je tako jadna. Neke stvari su tako očite, samo ih akteri ne kuže. Ljudske oči su tako genijalne. Otkrivaju sve što čovjek želi sakriti. Samo treba željeti pogledati u njih i sve postaje puno jasnije.
Grozi me ta moja potreba za maženjem s muškarcima. Kako dozvoliti da te netko zagrli ili se ljubiti s nekim i onda mu reći da je to sve što si željela?! Na izlasku u srijedu smo upoznale neko društvance – 3 malo starija tipa od 23 godine. Dvojica nabildani . Nije me spriječilo da jednom grijem ruke svojima jer je meni uvijek ekstremno toplo. Naravno da se čovjek popalio i tražio me broj osobne iskaznice . Ali meni je njegova snaga problem iako njemu nije . Lijepo... :-/ Nisam se previše začudila. Sve je to meni normalno. Ni prvi ni zadnji puta. A što bi tek bilo da se trudim?!