anabela87

Čućim u utorak na stepenicama pasaža na Knežiji i razmišljam. Tužne su ljudske sudbine. Stigao je taxi. Pozlilo je mami dečka kojem držim satove tenisa .Žena je dobil šok kad je izgubila posao. Ima tome već nekih 9 godina. Dečko je bio stvarno zgodan. Sviđao mi se tada. Bio je taman za mene. Simpatija je bila obostrana. Nije nam bilo suđeno. Da se dokaže prijateljima, pokušao je u benču podić 170 kila i iskočilo mu je rame...
Zašto se nerviramo oko gluposti?! Zašto je nabildano tijelo tako važno?! Imati bicepse , tricepse ? Imati sebe, zdravog...zar to nije i više nego dovoljno?! Mislim, ne treba se prepustiti apatiji i biti zadovoljan samo činjenicom svog postojanja, ali biti nezadovoljan jer nemožeš sprintati stotku ispod 11 ili benčati 150 kila , mislim da nitko ne bi trebao biti takav...
Jučer sam standardno bila vani. Opet sam morala slušati kukanja svoje sestrice . Cura se previše samozavarava. Svi si mi volimo lagati, ali neki barem nastoje što manje. Nastoje biti iskreni barem prema sebi. Nisam je željela gnjaviti s time. Još joj je i marihuana malo pomutila razum, stvarno ne bi imalo smisla.
Kuda je svijet otišao kad se meni dečko upucava izjavom da je on Utješanovićev sin sin?! Nabijem ti ja tvoje prezime i tvoj novac u tu tvoju jadnu, bahatu, nesigurnu i glupu glavurdu ! Kako je samo bio nervozan kad niti tada nisam “pala” na njega. Smješno mi ga je bilo gledati. Zašto postoje sponzoruše?! Pa evo zašto. Ja ne padam ni na što...muški rod mi se toliko zgadio da sam jako sumnjičava prema svima koje ne poznam (čak i prema nekim curama )
Nisam se baš provela. Na Remizi sve sama smrdljiva bagra . Žao mi je, ali ja ih tako doživljavam. Sve neke zaticane neosobnosti. Znam da i ja među njima tako djelujem i da vjerojatno nisu svi takvi...ali nisam se mogla oteti dojmu. Srela sam bivšeg u par navrata. Imali smo istu zurku Opet je onaj stari od vremena prije mene. Razdragan s onim sjajem u očima koji sam mu valjda ja dala. Cijela ta situacija je tako jadna. Neke stvari su tako očite, samo ih akteri ne kuže. Ljudske oči su tako genijalne. Otkrivaju sve što čovjek želi sakriti. Samo treba željeti pogledati u njih i sve postaje puno jasnije.
Grozi me ta moja potreba za maženjem s muškarcima. Kako dozvoliti da te netko zagrli ili se ljubiti s nekim i onda mu reći da je to sve što si željela?! Na izlasku u srijedu smo upoznale neko društvance – 3 malo starija tipa od 23 godine. Dvojica nabildani . Nije me spriječilo da jednom grijem ruke svojima jer je meni uvijek ekstremno toplo. Naravno da se čovjek popalio i tražio me broj osobne iskaznice . Ali meni je njegova snaga problem iako njemu nije . Lijepo... :-/ Nisam se previše začudila. Sve je to meni normalno. Ni prvi ni zadnji puta. A što bi tek bilo da se trudim?!