e da danas necu nikaj pisat, ali sam se sjetila da je danas 2. godine od kad sam upoznala svoju ex- veliku ljubav koja mi je obiljezila zivot...pa i nek njemu bude ovaj dan posvecen....
e da i jedna pjsma njemu...
Ponekad poželim
da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam.
I tad pomislim
tako blizu je sreća
dok gledaš me tim pogledom...
Ponekad poželim osijetiti ti dah
miris tvog neba,
i zvuk tvog osmjeha...
Ponekad poželim
osijetiti te blizu
poželim vidjeti ti lice
sjajno od bisera
poželim suzu u tvojim očima.
Ponekad,
iako ponekad,
tvoj duh me obuzima,
snagom vjetra,
brzinom munje
a u glavi glas tvoj
dodir tvojih prstiju...
Ponekad mrzim taj osijećaj
što srce nosi u sebi....
Ali ponekad ipak poželim...
Vjetar je nosio zvuk
o minuloj ljubavi toj
iako bila sam ti samo broj
tuga u grudima još prestala nije
a bol u njedrima krije i guši me...
Vjetre o vjetre ludi
u njedrima se smiri
pusti tušinu da traje.
Samo ponekad...
Bol to je što osiječam noću,
i molit ću Boga,
znaš da hoću,
da mi mir da....
i da bar ponekad zaboravim taj tvoj sjaj.
I stvarno, samo to ponekad poželim!
Post je objavljen 24.11.2006. u 18:49 sati.