anabela87

16. 11. 1998., učionica (fusnotica glede određene «stvarčice u njegovom nosu»: ondašnji predmet žudnje KBS1 se vratio u školu nakon operacije sinusa)

KBS1: Izvadila bih ovu stvarčicu iz njegovih nosnica i dopustila mu da zapuše u moj vrat vrućim dahom i polagano jezikom pređe preko mojih rumenih i napučenih usana.

KBS2: Hoćeš da i ja tebi pričam o svojim erotskim fantazijama ili sam ti se već popela na kuku?

KBS1: Na koju kuku, bemti ja? Kakovu li ti to spiku meni prodaješ. Evo sada ne trza, ne želi. Ali niti ne sanja kakav bi mu erotski užitak pružila dok bi moje tanke, nježne ruke tražile erogene zone i zonice na njegovom tijelu i dok bi moje vlažne usne plesale «labuđe jezero» na njegovom vratu, usnama, tijelu i jelti koku. A on samo pogleda, možda ni ne želi vidjeti šta mi se mota po glavi. A samo da zna, samo da zna! Bio bi toliko napaljen da bi vatra iz nosnica spalila onu gazu!

KBS2: Teške li romantike!
Maloprije sam na zid napisala «M, smrade muški, luda sam za tobom!» e, mrzim ga! Mrzim one njegove oči i onaj jebačko strastveni pogled od kojeg vibriram ko neki jebeni podivljali vibrator i mrzim one njegove fenomenalno napućene usne koje bi do krvi izgrizla i ljubila dok se ne izližu, i onu njegovu raščupanu zagelisanu kosu koju bi mu iščupala iz jebenog korjenja iz njegove ružne i glupe glave!!!!!!!!
I mrzim njegovo koščato, anoreksično, štrkljavo, neishranjeno šlampavo tijelo , koje bi tako izmorila da bi mu se zglobovi razjebali, i one njegove fuckin' ruke sa fenomenalnim prstima bi vezala za krevet i ubila ga, ubila, ubila!!!!!smoždila, iscrpila, zgnječila, pojela, uf! Grrrrrrrr.....grrrrr!!!!!!!stvarno ga mrzim. Kako može biti takojebeno slijep – kaj da napravim? Fuck!!!!

KBS1: U beba, mokra sam, nastavi please.

KBS2: Strgala bih odjeću s njega, poput pantere, u krpice, bacila bih ga na krevet, vezala ga da ne može ni mrdnuti (osim...jel?...), onda bih ga mučila, igrala se percem po njegovu tijelu dok ne bi molio za milsot, pokazala mu što sve debil smradasti propušta, isusek, nama bi bilo takoooo dobro, beba! Ja to znam, osjećam! Kao ti s pl-itisom! Moram ga vidjeti. Bojim se da mu ne izgori odjeća od mog pogleda......

KBS1: Pišem pl-itisu, piši još.

KBS2: Ma jebi se! Hoćeš mu dati to ili to samo onako, za sebe?

KBS1: Za sebe. Gušti su gušti.

KBS2: 'oćeš mi dati da pročitam? Sačuvaj za kavu, da se imamo čemu smijati. Joj, sad sam se sjetila onog dobro zaobljenog konobara. Fakat sam ugrožena. I fakat ga mrzim. I hoću ga i mrzim ga, hoću ga, hoću ga, hoću, hoću i hoću!!!!!!!



Aaaaaaahhh...gud old tajms.......
Očito sam jako voljela sve izvedenice glagola jebati. Pogotovo u stanjima frustracija, a taj me tip znao dovesti do ludila. Ajme, kad ga se sjetim: -) Da ne povjeruješ šta je sve mene u životu privuklo....ne znam bih li se zgrčila od smijeha ili plača.

I danas me dovode do ludila, samo malo manje. Ne dam se baš sam tak.
I da....još uvijek jednako strastveno mrzim i volim... pa tko voli.....: -)