Ana Banana blog

Nomofobija - ni u WC bez mobitela!

Sunčan dan. Sjedite na kavici s društvom, razgovarate o koječemu i sjetite se da očekujete poziv od jednog prijatelja. Bacite pogled na stol i shvatite da Vaš mobitel nije tu. Brzo uzimate torbu i tražite. Bezuspješno. Počinjete se znojiti, hvata vas panika. „Dajte, ljudi, neka mi netko hitno zazvoni! Mislim da sam izgubila mobitel!“ Vaša prijateljica brzo poseže za svojim smartphone-om, ali u tom trenutku pronalazite svoj voljeni aparatić zavučen između stranica skripte. Sva sreća! Zamislite da ste ostali bez njega!

Ako se prepoznajete u navedenom scenariju i ako ne možete funkcionirati ukoliko mobitel nije uz Vas, vjerojatno patite od nomofobije – riječ nastala od engleskog “no mobile phone phobia”.

Možda ćete odmahnuti rukom i reći da se ovo Vas zapravo i ne tiče jer Vama mobitel služi samo za hitne pozive, dogovore, kratke obavijesti… Možda ste Vi od onih koji tvrde da bi bili najsretniji da ga uopće i ne posjeduju (ali, eto, svi ga imaju pa tko ste vi da prkosite evoluciji društva). Svaka čast! Ipak, na trenutak razmislite.

Kad se tek pojavio, mobitel je doista i bio samo aparat za pozive i poruke. Onda su mu ugradili kameru pa je, logično, služio i za ovjekovječenje sretnih trenutaka kad fotoaparat nije pri ruci. Razvojem društvenih mreža postalo se moguće na njih logirati i putem mobilnog uređaja. Danas, ustvari, uz pomoć mobitela možete gotovo sve što poželite – kupovati, plaćati račune, čitati novine, slati i primati mail-ove, tweet-ati, biti na facebook-u, računati, crtati, pisati, igrati igrice (ne nešto jednostavno poput Zmije ili sudoku-a, već Simse ili GTA), pratiti vremensku prognozu, koristiti se GPS-om, pronaći restorane, kafiće, muzeje (koji god objekt vas zanima)… Popis je beskonačan. Današnji Vam mobilni uređaji doista nude svijet na dlanu. Pa kako se tome oduprijeti?

Život u 21. stoljeću zna biti težak, pogotovo za mlade ljude. Naime, pojedinac mora biti sveznajući i sveprisutan. Mora održavati reputaciju na društvenim mrežama i istovremeno biti prisutan u „stvarnom svijetu“. (Pitanje je i MORA li se sve to, ali čini se da je nepisana društvena norma trenutno takva). Smartphone, iPhone ili bilokojidrugiphone u tom je smislu idealno rješenje. Nažalost, sve navedeno vodi u ovisnost pa se tako danas nerijetko može čuti čak i desetogodišnjake kako plaču ako nemaju mobitel uz sebe.

Simptomi nomofobije su sljedeći:
- Paničarite pri pomisli da ste izgubili mobitel.
- Baterija nikad ne traje dulje od jednog dana.
- Sve obveze i datume upisujete u kalendar na mobitelu.
- Vaš uređaj sadrži tisuću aplikacija.
- Više ne koristite ručni sat.
- Nosite mobitel čak i na WC.
- Kad se od vas zatraži da isključite uređaj, zapravo isključite samo zvuk.

Prepoznajete li se?

Čarobnog lijeka nema, ali pokušajte pronaći granicu. Ne morate biti sveprisutni i uvijek dostupni! Odmorite se i pustite vaš mobitel da se malo odmori. Kad idete na spavanje, nemojte odložiti mobitel odmah kraj glave (bar spavajte na miru ako se već po danu niste odvajali od svog ljubimca). Hrabro izaberite jedan dan i, barem dok ste par sati u šetnji ili na kavi, ostavite mobitel kod kuće.

Ako vam još uvijek odvajanje od mobitela zvuči kao nemoguća misija, sjetite se „čarobne formule“ bivšeg potpredsjednika Vlade: “Malo manje koristite mobitel i imat ćete novac za struju!”