Ana Banana blog

ana banana
24 prosinac

Božićna "bajka"

Jutro
Sutra je Božić. Gospođa Majka ustala se ranom zorom kako bi započela s pripremama za nadolazeći blagdan. Jer kakva bi oni to obitelj bili da im za Božić kuća nije sređena i okićena i da ne mirišu kolači po čitavoj ulici? Oprala je zavjese, prekrivače, pomela kuhinju i hodnik. Taman kad je počela pripremati tijesto za orahnjaču, gospodin Otac pospano je doteturao iz sobe.
- Dobro di si ti do sad? Neće se svićice same postavit na kuću. Opet si čeka zadnji dan! Svima su već kuće okićene! Jedino san ja našla muža linčinu kojemu sve triba nacrtat!
- Ma daj, šta se pjeniš?
- Nemoj ti meni šta se pjenin! Reć će ljudi po mistu da smo komunisti. Svugdi svitli, samo u nas mrkli mrak. Ka da niša ne slavimo, ka da se naš bog nije rodija! Pravo me sramota! Al' ajde, bar smo vidili kako su drugi okititli pa ćemo mi bolje od njih. Jesi me čuja? Potrudi se. Lipo to napravi. Neka u nas bude najviše!

I tako se gospodin Otac šutke pokupio u podrum pronaći sve svjećice koje posjeduju kako bi njihova kuća zabljesnula. Ima Majka pravo, neka se vidi da je Božić. Nakon kojeg sata posla, Otac je zadovoljno promatrao svoje (remek)djelo. Rub kuće obložio je svjećicama crvene boje, barem do pola. Onda mu je nestalo crvenih pa je ostatak dovršio plavima. Svim prolaznicima od svjećica je napisao prigodnu čestitku. I tu je, doduše, zafalilo svjetala pa je pisalo "Sr božić", ali, hej, bitna je namjera. S krova je visio Djed Božićnjak bez jedne noge (odgrizao je obiteljski ljubimac Bleki prije koju godinu). Nažalost, nije uspio pronaći dva svjetleća soba koja su kupili prošle godine nakon blagdana u InterSpara, 19,99kn za komad, ali i dalje je zadovoljno klimao glavom.

Podne
Majka je postavljala stol kad su Sin i Kći, još u snu, sjeli za stol:
- Šta ima za ručak?
- Ma kako vas nije sram! Ja i ćaća crnčimo od ranog jutra, a vi tek sad dolazite među svit. Imate okitit bor čin ručamo, na balkonu je, ukrasi su u našoj sobi. Popodne ćemo ić u Cityja kupit još šta mi fali za kolače i još ukrasa. Neću da mi pop kaže da san škrta kad mi dođe blagoslovit kuću.

Rano poslijepodne
Otac je donio s balkona božićno drvce koje je jutros kupio za 80 kuna. "A taman i izgleda ka da je za 80 kuna!" - komentirala je Majka. Muku je mučio dok ga je uspio postaviti na stalak. Čas naginje na desno, čas lijevo, pa je okrenut na na najsiromašniju stranu, pa se klima. Djeca kukaju kako im se ne da, ne žele pomoći, Majka se ne gasi: "Kako si to stavija! Nu, nemaš pojma. Jesi ti ćorav, cili je nakrivo. A di san tebe pustila da nan biraš bor. Kupit ću umjetni posli u dućanu! Ma vidi, otpast će mu sve iglice koliko ga vrtiš!" Otac se napokon povukao, koliko-toliko uspješno je obavio posao, mada je Majka našla još par zamjerki. Ali tko bi njoj ugodio? A i tko bi je više slušao?
Sin i Kći bacili su se na posao, potpuno nezainteresirano, a i nepotrebno jer je Majka za njima gotovo svakom ukrasu pronašla novo mjesto.

Kasno poslijepodne
Kao i svaka prava obitelj koja se priprema za Božić, Majka i djeca zaputili su se u shopping centar. Naravno da ih je odmah po ulasku uhvatila nervoza – imaju toliko posla, a ne znaju odakle krenuti. Gdje god se zapute gužva je prevelika, ljudi trče kao muhe bez glave, guraju se bez isprike, tuku se za posljednji artikl na polici... Pa ne mogu naći sve što im treba ("Kvragu i dućani, uvik minjaju raspored polica!"), pa se izgube i ne mogu naći jedni druge. Urnebes. Ali i to je dio božićnog ugođaja. Svi su tu, svi nervozno trčkaraju, svi psuju pa onda valjda to tako mora biti. To je bit Božića?
Potrošili su tisuću kuna, ali božićni stol treba biti raskošan. To nije upitno. Malo će se stisnuti sljedeći mjesec da pokriju minus, ali na blagdanima se ne štedi!

Večer
Majka je upravo stavila šlag na četvrti i posljednji kolač za božićni objed. Napokon je sve spremno. Sutra se mogu u miru uputiti na svetu misu (na koju se nikome od njih ne ide, ali Božić je, takav je običaj) i na obiteljski ručak (koji također nikome od njih nije najomiljeniji, ali običaj je takav).
Otišli su na spavanje umorni,ali zadovoljni: okitili su božićno drvce, ukrasili su kuću svjećicama, napravili su kolače, obavili shoping u prepunom trgovačkom centru. Obavili su sve što i ostali ljudi. To je valjda Božić?

<< Arhiva >>

O autorici

Jedino kad pišem ne osjećam da bih trebala raditi nešto drugo i tako sam napokon prestala koristiti svoju omiljenu izliku ("Nemam vremena!") i odlučila otvoriti blog. Živimo u vremenu u kojem je svakome pojedincu zajamčena sloboda govora pa neka se i moj glas čuje. Komentari i kritike su dobrodošli. Čitamo se. Ana :)

Arhiva

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (2)