z.l.e.v.A.n.k.a.

Ljudi moji, eto mene malo u blogworld..
Znate kaj???? Danas sam položila ispit!! Da, da!! I to ne s bilo kojom ocjenom, već s odličnim! Dragi moji, to je 5. Jea. Ja dobila pet. Jeez! Evo, upravo sam sad završila s ispitom, mrcvarenjem.. i odmah doletjeh u knjižnicu i na blog da vas obavijestim i da vas izljubim i da vas izgrlim i tak to. Gladna sam. Idem sad.. jesti. Ili nešto.

Kupila sam Orbidrek, da da, postat ću faca! Pravo tijelo s reklame! Hoću li se družiti s vama i tada? Ma kakvo je to (retoričko) pitanje?! Naravno da hoću!! Bit će nam divno. Sipat ćete komplimente ko moj susjed perut. Baš će nam lijep život bit. Ah, jedva čekam.

Volim vas sve.. hvala Leončiću na ovom fazi vazi tang twisteru, baš si zlato Anino! Hehe :*

ajd, uživajte mi svi, barite, žarite, drinkajte, odmarajte, ljubite, seksajte se, i sve aktivnosti što čovjek poželjeti može..

ljubi vas vaša z.l.e.v.A.n.k.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a..

Dragi moji i predragi..

Morat ću vam reći nešto.. ozbiljno.. prefakingozbiljno.. Sjednite, uzmite pomagala za brisanje suza. Dakle, hir it gouz..

Ja, tajnim imenom z.l.e.v.A.n.k.a., nemojte pitati koje mi je pravo ime jer vam neću reći da je Ana. Dakle, ja.. odlazim.

Ne, ne umirem. Odlazim. U Osijek. Da, da, dragi moji i predragi.. U Osijek. Grad na Dravi. Tamo nema Interneta pa se neću moći javljati. Da. Tamo još nisu uveli struju. Ni telefone. Kažu bit će dogodine. Ja im vjerujem. No, ne odlazim zauvijek. To ne. Odlazim položiti (ne jaja) ova zadnja 3 madrfaking ispita i početi pripremati istraživanje za diplomski. Da. Niste znali? Eto. Istina je to. Živa istina. Živa ko živa u toplomjeru i ko živa.. ono, živa. Da.

Sou.. nedostajat ćete mi ko majoneza u francuskoj. Da. Ko ševi jaja (ševa as in ptica, perverznjaci jedni)

Upravo mi TBF šalje Nostalgične zvukove, a moje oko izlučuje suzu. Da, dragi moji i predragi, ja sam emotivka. Jesam. Priznajem, pa što? Ne mogu ja sad protiv toga. Ne bi bilo u redu. Ne bi da ga jebesh.

Eto, ako se ne vratim (umrem od tuge ili sth) ostavljam vam sve svoje.. ostavljam vam svoj blog na koji možete upisivati komentare kad god se sjetite, nemojte se sramiti, to ne bi bilo u redu. Ja bih onda bila tužna. Opet bi mi oko izlučilo suzu. Možda i više komada. A te suze bi napravile brazde na mojem glatkom licu, a to ne bi bilo u redu. Ne bi da ga jebesh.

No, dosta sad o meni. Sad ću malo o sebi pisati, da ne bude monotono. Znam da ljudi ne vole one "Ja, ja, ja, ja, ja"-kavce, zato ja neću spomenuti ta dva slova - ja. Ta dva slova nećete vidjeti u ovom blogu. Ne. No way Hose.

Gdje sam ono stala? Aha, da.. Dakle, odlazim u Osijek (mogli ste primijetiti da nisam napisala ONA dva slova) i tamo ću biti možda tjedan, možda dva, možda tri, ne znam broj, al znam da.. ću biti tamo, a ne ovdje. Logično.
Poslat ću vam razglednice iz te daleke zemlje, da me ne zaboravite i da.. imate razglednicu iz te daleke zemlje.

Rastanci su teški.. spustit ću ove dvije torbe da mi bude lakše, sou.. Idem. Ne, nemojte me pokušavati zaustaviti. Odlučila sam. Kaj se mora - nije teško. Dobro, torbe jesu, ali ja sam jaka pa nije bad.


Pusa svima koji postaju na mojem malom blogichu i volim vas sve, svakog pojedinačno dva puta!

Ajl bi bak.

Ton-ide, kamera-ne ide, zvučnici-upaljeni, uši-načuljene, redi, stedi, go! >> LOL

..ja ti mogu reć na primjeru moje žene.. vako pazi, ona je prvo - divlja, to trebaš ukrotit. I sad, koji je sad stadij recimo sad? Ona ovako, ona se digne oko dva sata i kao prvo treba tapete u sobi promijenit jer ja sam živčan ako imam iste tapete svako jutro kad se budim. To je njen zadatak. Poslije toga ona ode do kupaone, sve opere, pločice i kadu sve sredi jer jać se kupat ujutro, jel. Zatim, brzo skoči, nasiječe drva, al pazi, drva nikad nema narezanih. Ona u šumu ode, začas ona motorku upali polako da ja ne čujem, da me ne probudi, napili omorika par, jel pa koru oguli, pa onda napravi od svega pruće - to je do pet sati. Ako ne napravi ubim boga u njoj, jel. Al opet, ona uvijek stigne. I onda naloži peć lagano, e šta onda prvo napravi - malo vodice donese u lavoru, meni jel, pa me umije da ja mal dođem k sebi, i odma trkne napravit mi doručak nekakav. Ubije dvajt trist jaja da ja pojedem fino, odma zatim krene parkete mijenjat jer u nas je vlažno. Jebga, znaš. Gore to curi voda to jebga, a ja popizdim, kučka dođe - parket dignut. I ona odma skoči, to zamijeni, jel, sve da nije dignuto i odma kažem "Sad promijeni, jebga, i zastore kad si počela parkete" jel. Onda ona i zastore promijeni začas, ode do kola, malo mi opere kola, sredi to unutra ispravi.. jest, i onda kad ja odem na poso dok se ja vratim mora nahraniti, jel, svih šestero djece, ode s tim nešto pesto krava što imamo to sve napojit, podojit, vamo tamo, jel, travu pošišat, imamo oko šest hektara travnjaka - to mi je za zajebanciju.. I tako, i onda kad to sve završi, ja dođem s posla, fino, ručak mi napravi, ja poručam, onda mi novine lista, ne da, znaš, jebe me to te masne ruke pa zajebem Večernji, znaš. S masnim rukama. Onda mi ona prelista novine, skine me, fino izmasira mi noge, malo jel, malo me pripere ako kad zatreba jer ja radim u rudniku inače, i dođe mi posteljinu mi odma promijeni, ne volim cijeli dan kad stoji posteljina, i kad legnem onda ona ima slobodno skroz ja mislim jedno po sata dok ja neb malo slatkog, jel, pojeo. Onda mi da slatko i onda je opet slobodna skroz do Dnevnika. Upali mi televizor, jel, antenu mora držat, jebga, ne moreš ti stup metnit na krov, metalni, da ti razjebe grom. A ona drži fino, ja joj kažem "De sad malo Austriju" ona se okrene, tako pogledam šta ima na televiziji, ona jadna umorna i kad kiša pada, znaš, loš prijem pa ju još jebem "Stani više" pa padne, pa cvak. Onda ju istučem, nije bilo slike za to vrijeme, a taman dao gol skoro ovaj jedan, znaš. I to me jel, jadna ona, ja njoj, tako, pomognem i ja njoj koji put kad padne. I ovoga, i onda je slobodna opet, oko dvanaest kad završi noć i dan oko jedan i petnejst može ona leći, jel, pa onda opet u dva, i tako.
Volimo se jako, ona neb od mene nikad otšla, zna da bi je ja ubio, jel.

Ne kužim zakaj se svaki faking nevini ajsikju čet pretvori u "i.. kaj imaš na sebi.." Onak, kaj mi na čelu piše?? Jeez..

No, dobro.. svi smo mi ljudi, od krvi i mesa.. Jelte.. svi imamo potrebe.. razne.. Krastavci ne rastu zimi.. moramo se snaći.. Ha da.

Sad me nešto potaklo na razmišljanje o kulturi. Jesmo li mi kulturan narod? Pošten? Narod za primjer nekomu, našoj djeci, drugim narodima? Nismo. Nismo s debelim N.
Bila sam u x situacija gdje je neka tema (i neslaganje u stavovima) dovela do toga da je jedna (ili obje) strana povisila ton, počela s vrijeđanjima, psovkama, fizičkim napadima koji su doveli čak do ozbiljnih i trajnih posljedica.
Pitam ja vas - je li to u redu?
Zakaj su ljudi toliko uvjereni da su uvijek u pravu, zašto ne mogu priznati da su pogriješili, ispričati se, ili jednostavno riješiti taj "spor" verbalno, bez vrijeđanja bez spominjanja nečije mame, psa, Boga, Isusa i ostalih, tako često spominjanih likova. To me uvijek rastuži jer bih ja to htjela riješiti na civilizirani način, objašnjavanjem, iznošenjem činjenica, argumentiranjem stavova, a druga strana bi (naravno, nakon što ja završim) onda mene pokušala uvjeriti u svoje.
Zašto je toliko teško popustiti i kad shvatimo da smo u krivu? Jel to zbog nekog našeg ponosa, iz straha da ne budemo ismijani, zbog neke imaginarne slike o sebi kao o stijeni koja neće pokleknuti ni pred čim? Ne znam. I bilo bi mi sve to smiješno da mi nije jadno i tužno. Jadan smo mi narod.
Govori se da imamo najveću kolekciju psovki. Jel to nešto čime bismo se trebali hvaliti, biti ponosni na to? Svaki dan se smišljaju nove da kojim slučajem ne bismo postali drugi u ovoj kategoriji - što je teško. Ja osobno ne psujem, tu i tam kažem jebote, fak i druge riječi koje su se već udomaćile u našem svakodnevnom govoru. Mogla bih ih čak nazvati poštapalicama. Nitko ih ni ne čuje više, ne razmišlja o njima kao nepristojnima i neprimjerenima, nego ih upotrebljava na kraju svake rečenice, da začini točku. (ja nisam baš TOLIKO zagrezla, hehe) Sad više ni nisu tak proste kao što su nekad bile. Sad su ko ovca u vučjem b(r)logu. Zalutale.
Kaj je najtužnije, ako se "svađaš" s nekim tko je navikao na vrijeđanje i sve spomenuto, i kažeš Oprosti, ili jednostavno (ne želeći više slušati njegovo vrištanje) odustaneš od rasprave - ispadaš mlakonja, pussy, beskičmenjak koji ne brani svoje stavove, ispadaš (u njegovim očima) gubitnik. Mora li te to zaboljeti, dirnuti u žicu, pecnuti u duši? Znam da ti znaš da nisi gubitnik, ali ne zaboli li bar malo? Pati li TVOJ ponos? Ili misliš da je ON gubitnik? Da je gubitnik jer ne zna saslušati, ne zna bonton, ne zna argumentirati svoje stajalište.. jer ne shvaća koliko je plitak, neuk, ograničen? Ili pak zaboraviš na sve odmah?
Ja sam takva da bih željela sve ove agresivne obratiti - da prijeđu na "drugu stranu".. Ali nije to lako. Nije. S debelim N.

Ljudi moji, ja ih obožavam!! Čim se dokopam kojeg - proučavam i pokušam ga naučiti by heart.. Evo i vama, da ne ispadnem sebična ;PP
Ajd bar ih prooobajte izgovoritiiiiii!! Ovi su mi najnajnajdraži >>>


* If two witches were watching two watches, which witch would watch which watch?

* I wish I wished I were what I was when I wished I were what I am.

* If Stu chews shoes, should Stu choose the shoes he chews?

* Any noise annoys an oyster but a noisy noise annoys an oyster the most.

* How much wood would a woodchuck chuck if a wooodchuck could chuck wood?

* She sells seashells by the seashore.
The shells she sells are surely seashells.
So if she sells shells on the seashore,
I'm sure she sells seashore shells.

* Mr. See owned a saw. And Mr. Soar owned a seesaw. Now, See's saw sawed Soar's seesaw before Soar saw See, which made Soar sore. Had Soar seen See's saw before See sawed Soar's seesaw, See's saw would not have sawed Soar's seesaw. So See's saw sawed Soar's seesaw, but it was sad to see Soar so sore just because See's saw sawed Soar's seesaw.

* Betty Botter bought some butter, but she said "This butter's bitter! But a bit of better butter will make my butter better." So she bought a bit of better butter, better than the bitter butter she bought, and it made her butter better. So 'twas better Betty Botter bought a bit of better butter and put it in her bitter butter!

* Ned Nott was shot and Sam Shott was not, so it is better to be Shott than Nott. Some say Nott was not shot, but Shott says he shot Nott. Either the shot Shott shot at Nott was not shot, or Nott was shot. If the shot Shott shot shot Nott, Nott was shot, but if the shot Shott shot shot Shott, then Shott was shot, not Nott. However, the shot Shott shot shot not Shott, but Nott.

Jeste li kad uplovili u zemlju Snova i prepustili se magičnom mirisu toplog kruha, cimeta i jabuka? Znate li se prepustiti? Znate li uloviti onu krijesnicu sreće, djetinjstva, bezbrižnosti i jednostavno živjeti u snu?
Mene je danas obuzela mašta, likovi su se samo rađali pred očima, radnja se odvijala kako su oči prelazile preko pomno odabranih riječi, preko riječi koje diraju u dušu, koje paraju srce koliko su snažne. Osjetila sam svaku misao, svaki zagrljaj, vidjela svaki palac kako izviruje ispod popluna, pokušala ugasiti svjetlo u daljini.. Djevojčice su trčale po ulicama, ogledala su se bljeskala kraj potoka, Čarobnjak je nestao u magli.. I sve to zbog Tebe.. Ti si mi se zavukla pod kožu, ušla u vene i zaspala u mašti.. Regina ;) pišeš s toliko ljubavi, s toliko osjećaja, s toliko boli da ja to jednostavno osjećam.. i zato sam te morala podijeliti s drugima.. S ljudima koji to imaju u sebi, a ne znaju, s ljudima velikog srca. Nek bude tsunami - onaj Tvoj..

Ako volite priče s puno emocija, boja i okusa >> dođite u ovu bajku

Pipl, jučer sam bila na aerobicu.. Po prvi puta u životu.. (isto ko i na masaži, ali ovo nije boljelo - sad boli.. malo, nije zabrinjavajuće, još)
Dakle, uđosmo u Starački dom - da, da, tam se to sve odvija - i u neku prostoriju punu žena.. sve su se žene u sekundi okrenule prema nama, sve oči uprte u naša tijela (sestra i ja).. Znate kak to ide.. Procjene ko ima više celulita, ko ima manje sise, ko ima veći nos - "Da, da, ja sam IPAK najljepša ovdje" i ostale Snjeguljica stuff.. Eh, misli mi proletješe glavom "Kaj d hel ja tu radim??" ali dobro..
Došla je glavna žena, mi se postrojile u neke formacije neidentificiranog imena, počele skakutat, kroše, aperkat, lakat, haj kik, obrana, lijevo, desno, duplo, jedan dva tri četiri, idemo, višlje, jače, lakat gore, trzni, glava, ramena.. Jezoš Kristoš!
Dobro, malo opuštanja, već sam mislila da je sve gotovo, a kad tamo ona izjavi "Strunjače!" Heh, dobro, mislim si ja, možda se bumo kolektivno odmarali.. ali NE! Žene trkom, gas, 5. brzina do strunjača, sve se počapale koja će uzeti najbolju, strka zbrka, a ja stojim kod ogledala i razmišljam jel sigurno krenuti po strunjaču? Krenula sam ali nije više bilo strunjača pa sam s nekom ženom podijelila istu.
Eh, onda je bilo: legnite, desna noga preko lijeve, dižite trup, jedan dva tri četiri, sad duplo, troduplo, idemo i.., ostanite gore, prebacite noge, jedan dva tri četiri, duplo, troduplo, turski sjed, dižite se polako (di ću polako bokte ne mogu ni brzo, ne mogu se dići zapravo!), pa ovakvi trbušnjaci, pa onakvi, pa opet ovakvi pa neki četvrti.. Proletio mi je život pred očima. Al dobro, sve je to za ljude.
Žena koja vodi izgleda ko jedan veliki mišić. S kosom. A ja izgledam ko jedna mala slatka buhtlica (prije sam bila umišljena ali na svu sreću to je iza mene, sad sam savršena) al nije bad. Ja sam fino mekana, a na nju se možeš ozlijediti. (heh, blago njoj.)
I eto me sad, u sobi sam, tipkam, čeličam mišiće ruku i šake, i to je vježbanje! Nego kaj. Idem opet u četvrtak, ali ne znam zapravo dal bum išla jer mi majka moja najdraža pjeva u zboru pa imaju nastup.. Mislim da idem na to. Tam bum pljeskala, i to je vježbanje! Ha da.
Idem si sad pojesti nekaj fino, neku palačinku s nečim. I kolač poslije. Samo dijetalno. Pa moram paziti na imidž buhtlice!

Danas sam tak nekak hepi.. ko hepi hipos! Baš su me obradovali ljudi tudej! (tj. jestrdej) Svi su nekak dragi i dobri..
Išla sam po sister na posao i svu me izgrlila i izljubila.. ono, ko da sam joj sestra, hehe.. Pa onda Ivančica dragica moja, tak je najs napisala na svojem blogichu o meni da mi je suza kanula iz lijevog oka! Osim kaj sam iovak šmrkljiva, kašljucava i puna svakakvih bakterija i virusa koji se šire ko miris pohane ribe.. Dakle, unatoč mojem imunitetu koji se očito malo zapustio i dozvolio uljezima da se utabore u meni, ja se osjećam fajn!! Ljudi moji, jeste vidli kak je vani krasno?? Ma sunce, plavo nebo, zuje zlaćane pčele (heh, ne kopiram) ptičice pjevaju, breza šumi na laganom povjetarcu, potočić žubori, mali zeko skače s kamena na kamen.. Uh, diivan je dan, ajl sej! Bar sam ga ja tak danas doživjela..
Napričala sam se s jednom diivnom KLIC osobom o piramidama, izvanzemaljcima, dinosaurima i inim svakodnevnim temama ;)
Najela sam se sarme za ručak.. (hehe Ivana)
Gledala sam Pearl Harbour i opet mi je kanula suza ali ovaj put i iz desnog oka, potok zapravo. Pa onak si mislim, kaj su ti faking ratovi potrebni na Zemlji? Kaj nam tsunami nije dosta? Potresi, vulkani, poplave, požari, prirodne katastrofe? Ne, mi hoćemo više, još više! Mi želimo istrijebiti sami sebe! Da, mi to želimo, to nam je cilj, to je naša mišn. Ali moram priznati da ova mišn nije imposibl. Nismo daleko od tzv. bratoubilačkog rata, od eksterminacije humanoida i propasti života na ovom divnom planetu.. Baš smo esholi. Pravi praFcati retardusi!

No, ali, meni je danas super, pa neću o toj temi.. kak veli Scarlett O'Hara: Razmišljat ću o tomu sutra.. (zna ona rvaCki, nego kaj!)

Ljudi volite se, pazite jedni na druge, zagrlite nekoga, dajte nekomu kompliment, potapšajte nekog po ramenu, pomilujte po kosi, dajte kunu, pomolite se za one koji su otišli prema svjetlu.. Budite dobre duše, nemojte razmišljati "Je, a kaj ja dobim od toga?" nego dajte bez da tražite zauzvrat.. i vi ćete vidjeti plavo nebo i zečića na potočiću :D

Tak sam nekak danas.. ne znam ni sama.. valjda me neki plinovi udarili u glavu :))