Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ana1981

Marketing

Gud baj :( Nou, bed baj. Bed bed baj.

Dragi moji i predragi..

Morat ću vam reći nešto.. ozbiljno.. prefakingozbiljno.. Sjednite, uzmite pomagala za brisanje suza. Dakle, hir it gouz..

Ja, tajnim imenom z.l.e.v.A.n.k.a., nemojte pitati koje mi je pravo ime jer vam neću reći da je Ana. Dakle, ja.. odlazim.

Ne, ne umirem. Odlazim. U Osijek. Da, da, dragi moji i predragi.. U Osijek. Grad na Dravi. Tamo nema Interneta pa se neću moći javljati. Da. Tamo još nisu uveli struju. Ni telefone. Kažu bit će dogodine. Ja im vjerujem. No, ne odlazim zauvijek. To ne. Odlazim položiti (ne jaja) ova zadnja 3 madrfaking ispita i početi pripremati istraživanje za diplomski. Da. Niste znali? Eto. Istina je to. Živa istina. Živa ko živa u toplomjeru i ko živa.. ono, živa. Da.

Sou.. nedostajat ćete mi ko majoneza u francuskoj. Da. Ko ševi jaja (ševa as in ptica, perverznjaci jedni)

Upravo mi TBF šalje Nostalgične zvukove, a moje oko izlučuje suzu. Da, dragi moji i predragi, ja sam emotivka. Jesam. Priznajem, pa što? Ne mogu ja sad protiv toga. Ne bi bilo u redu. Ne bi da ga jebesh.

Eto, ako se ne vratim (umrem od tuge ili sth) ostavljam vam sve svoje.. ostavljam vam svoj blog na koji možete upisivati komentare kad god se sjetite, nemojte se sramiti, to ne bi bilo u redu. Ja bih onda bila tužna. Opet bi mi oko izlučilo suzu. Možda i više komada. A te suze bi napravile brazde na mojem glatkom licu, a to ne bi bilo u redu. Ne bi da ga jebesh.

No, dosta sad o meni. Sad ću malo o sebi pisati, da ne bude monotono. Znam da ljudi ne vole one "Ja, ja, ja, ja, ja"-kavce, zato ja neću spomenuti ta dva slova - ja. Ta dva slova nećete vidjeti u ovom blogu. Ne. No way Hose.

Gdje sam ono stala? Aha, da.. Dakle, odlazim u Osijek (mogli ste primijetiti da nisam napisala ONA dva slova) i tamo ću biti možda tjedan, možda dva, možda tri, ne znam broj, al znam da.. ću biti tamo, a ne ovdje. Logično.
Poslat ću vam razglednice iz te daleke zemlje, da me ne zaboravite i da.. imate razglednicu iz te daleke zemlje.

Rastanci su teški.. spustit ću ove dvije torbe da mi bude lakše, sou.. Idem. Ne, nemojte me pokušavati zaustaviti. Odlučila sam. Kaj se mora - nije teško. Dobro, torbe jesu, ali ja sam jaka pa nije bad.


Pusa svima koji postaju na mojem malom blogichu i volim vas sve, svakog pojedinačno dva puta!

Ajl bi bak.

Post je objavljen 13.01.2005. u 12:47 sati.