|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~~~Remember when we used to look how the sun sets far away?
And how you said: "This is never over"
I believed your every word and I guess you did too
But now you're saying : "Hey, let's think this over"~~~
If we'd go again
All the way from the start,
I would try to change
The things that killed our love.
Is there really no chance
To start once again?
I'm loving you.
~Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo! Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo!~
Shot at 2007-07-04
I remember little things you hardly ever do... :)
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Tell me why,
I don't know why it's over.....
~..I remember shooting stars, the walk we took that night..~
I hope your wish came true, mine betrayed me!
Oh, this night is too long...
I have no strength to go on...
No more pain, I'm floating away...
Through the mist I see the face
Of an angel, who calls my name...
I remember you're the reason I have to stay.....
I CAN'T SAY GOODBYE, HAVE TO MAKE IT RIGHT!
Zarobljenik mašte... zarobljenik dječijeg intuzijazma... Zarobljenik morskoga plavetnila i krvavog neba... zarobljenik svoje osobne karakterne nepreciznosti. Zarobljenik stvarnoga u nestvarnim količinama i nestvarnoga u nedovoljnim količinama. Zarobljenik nezadovoljenog momenta i beskrajnog treptaja oka koji se kupa u vlažnim kapcima neostvarenih snova. Zarobljenik svijeta bez snova i života. Zarobljenik otkucaja sekunda i odbrojavanja stotinki do beskrajnog puta kojim valja koračati van zarobljeništva. Zarobljenik od sanjarskog zarobljeništva... ZAROBLJENIK...~Vanki~...
Shot at 2007-07-06
The child without a name grew up to be the hand...
To watch you, to shield you or kill on demand!
The choice he´d made he could not comprehend...
His blood a grim secret they had to command...
While Your Lips Are Still Red Lyrics
Otkucaji sekunda mjere mi puls dok se bezbrižno igram u pješčaniku svojeg najboljeg prijatelja-sjene... Ali nakon nekog vremena moram pokupiti kantice i lopatice, te se pokazati... daleko... doći do sviju... prosuti sposobnosti pred perfekcioniste da osjete moje moći ili ne moći-ovisno kako ih dožive... strah nije mjesto za to!
Kao I Jučer sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumiješ
ali
volim te.
Nakon godinu i pol dana još te uvijek tražim u drugim ljudima... Vidim te u tuđim očima... osjećam te tuđim dodirima... Topim se u tuđim zagrljajima... upotpunjavam tuđim usnama... Krijepim tuđim poljupcima. Svatko ima nešto tvoje što me vrati u život nakratko... Samo nakratko... samo ponekad. Netko oči... netko osmjeh.. onj iskreni.. ludi...dječački... netko crnu kosu... netko sočne usne... netko budalaste priče... otkvačeni smisao za humor... jake ruke koje me grle kad plačem... netko majicu koju skida kad se opijem, da me pokrije njome... netko dlanove da njima obriše moje lice od suza... netko da me grije kad je hladno... Svatko ima ponešto... ali ni kad sve njih zbrojim, opet ti nisu ni do koljena... Zašto me strah da nikad neće nitko ni biti?!?!??! Zašto me strah da ni s kim nikad neću doživjeti što sam doživjela s tobom, ono vrijeme dok sam bila najsretnija na svijetu. Dok sam imala šareni šeširić na glavi, lepršavu haljinicu, i šetala poljem tratinčica dozivajući tebe... vičući tvoje ime... Hoće li ikad itko doć na to polje posuto tratinčicama?! Da te zamjeni?! Da me oživi? Da me podsjeti što znači onoliko voljeti? Hoće li netko opet doći i čarobnim kistom ocrtati linije sreće na sad već tmurnom puteljku pokraj polja tratinčica... Hoće li netko vratiti sunce u moje obraze i podsjetiti me na tebe... podsjetiti koliko netko nekom može značiti? I da ga nikad ne zaboravim... I da me nikad ne zaboravi...
