ako kažem da sam prehlađena, to nije ništa nova.
čak i ako to nije prehlada po ISO standardima, već ono kvazi - stanje, ni to nije ništa nova.
ako kažem da zbog toga, ili još i zbog toga nemam neku inspiraciju, ni to nije neka ekskluziva u svijetu newsa...
pa u čemu je onda stvar?!?
u ničemu.
stvar je u tome da mi svašta pada na pamet onda kada NISAM u blizini kompa (a već smo utvrdili da očito imam neku averziju prema olovci i papiru pa te ideje uredno izbjegavam zapisati), a kad dođem na posao i uhvatim ovako nekoliko minuta samo za sebe, desi se... ništa. niente. nihil. nula bodova.
a krivo mi je. blogirala sam se iz jednostavnog razloga: da pišem. i sad me neće.
a inače sam strašno lajava. i pričam i kad treba i kad ne treba. pa kad ništa ne pričam svi se prepadnu da nisam možda bolesna.
a ovdi...riba, riba. šutim ko zalivena.
ipak, kao što u ZD sija sunce, tako i u meni još uvijek postoji tračak nade. vježba čini majstora. naravno, ne očekujem baš Nobelovu za književnost, ali napredak svakako.
živi bili pa vidili :-)
| 1 | Komentiraj | Isprintaj | #
Sretan vam prvi dan jeseni :-)
Inače nisam ljubitelj datuma i ne volim tu stalnu ljudsku potrebu da se ravnaju po nekakvim danima kad su nešto velebno postgli (iako svoj rođendan smatram jako bitnim datumom, jer, trebalo je truda i volje nešto ovakvo donijeti na svijet :-))
Ali ove godine nekako sam jedva dočekala ovaj današnji dan. Prvi dan jeseni... I to iz više razloga.
Sjećate se kako su do prije par godina stvarno POSTOJALA godišnja doba? I kako su postojale one fine nijanse prelaska iz jednog u drugo? E, pa to mi fali. Fali mi polagano skraćivanje dana, postepeno padanje temperature i polagano izvlačenje dugih rukava iz ormara (jebi ga, ipak u Dalmaciji treba razdoblje prilagodbe za dane kad bura počne zviždat, pogotovo u Sinju - a ni Zadru nije mane...), i najviše od svega, fali mi vatromet boja koje samo jesen može proizvesti...
Zadnjih par godina prekasno primjećujem prekrasne žarkocrvene listove koji lagano prelaze u smeđe i onda fino popadaju na tlo da bi meni priuštili moju drugu omiljenu zabavu: šetnju kroz opalo lišće (po mogućnosti u društvu ako je društvo pravo, inače ništa), i onaj vječni komentar: Vidi, jesen je...
Eto, svitu moj. Kao što i priliči vječnim optimistima poput gorepotpisane, nadam se da ću ove godine doživjeti potpuni performans jeseni prije nego se zavučem u skafander pod naletima bure, i da će moje šetnje kroz lišće potrajati malo duže nego prošlih godina, i da će društvo biti baš ono pravo, i da...
i tako dalje, i tako bliže, i tako dosta je bilo...
| 6 | Komentiraj | Isprintaj | #
kupila sam narančaste cipelice. vode me u prvu šetnju. puno je staza kojima možemo ići, ali vode me prema tebi.
u tvojim sam se mislima uvijek ugodno osjećala. pa tako i ovaj put, tebi prvome želim pokazati svoje nove cipelice.
ali ovaj put u tvojim mi mislima nije više tako ugodno. prohladno je. ne osjećam se dobrodošla. i to me brine.
što se dogodilo?
ne govoriš ništa. ne dopuštaš da te pitam. izbjegavaš me. nisi ni pogledao moje nove narančaste cipelice.
ne, nisam tužna. samo razočarana. nisi shvatio svrhu mog posjeta. ne razumiješ da si mi drag. i da jedino želim da sam i ja tebi draga. ne da me voliš. samo da se družimo. i razgovaramo. bez opterećenja zajedničke prošlosti.
još negdje duboko u meni tinja nada da me ipak voliš. i da ćeš mi to reći. jednog dana.
i razumijem. i shvaćam. i živim s tim. i ne forsiram-svaki put...
znam da si, unatoč svemu, primjetio moje nove narančaste cipelice. i da ti se sviđaju. da ti negdje u kutu usana titra smješak, jer znaš zašto su baš narančaste. i znam zašto mi ne dopuštaš da to vidim.
nema veze. nada umire posljednja. a u međuvremenu...
...naći ću nekoga tko će odmah pokazati neskriveno divljenje mojim novim, narančastim cipelicama...
| 2 | Komentiraj | Isprintaj | #
...kao i svaki drugi. nema veze što danas počinje radni tjedan a meni bi tako dobro došao još jedan dan odmora; nema veze što za tjedan dana imam ispit a meni bi tako dobro došlo misec dana godišnjeg da ga spremim kako treba; nema veze što mislim za 5 ljudi a za mene ne misli nitko; nema veze što je ponedjeljak. preživit ćemo.
zapravo sam imala na umu neke druge teme, ali kako pametni zapisuju, a budale pamte, s ponosom objavljujem da spadam u ovu drugu skupinu jer se još uvijek pouzdajem u svoje pamćenje.
ali jebi ga. šta je tu je.
zato toliko za sada. i uživajte u ponedjeljku. pogotovo ako je kiša prestala i sunce se lagano probija, imate još jedan razlog više za smješak. dan je odmah ljepši. pokušajte :-)
| 2 | Komentiraj | Isprintaj | #
...e sad, kad sam popila kavu i koliko-toliko sredila papire (da, da, radim i lagano zabušavam :-)), mogu malo istresti dušu na ekran...
loše sam spavala i to ostavlja trag na meni cili dan... a da nije jučerašnji dan onako završio, sve bi bilo drugačije...
mrzim ići na kave s ljudima s kojima više nisam onako dobra kao prije, ali eto, imamo zajedničke prijatelje pa sad, ono, je li, radi njih i slična sranja. e pa dragi moji, imam vijest za vas:
takve kave mi odnesu više energije nego maratonski sex ili nedajbože glupi i dosadni sastanak!!!
jednostavno sam takva. ne volim slušati tuđe životne priče kad nisam raspoložena. pogotovo kad dolaze od ljudi koji više nisu dio mog života onako kao što su nekad bili. ne zanima me, capisci? ali ne.
i tako sam provela 3 i po sata gledajuć u prazno slušajuć kako je ta moja više-pa-nimalo-bitna-al-jebiga-veže-nas-treća-pa-smo-si-dobre-ali-ne-najbolje frendica provela lito, di je bila, što je radila, s kim je radila i tako dalje i tako bliže i tako nebitno.
i onda se počela povjeravati. fuck. i onda saznam sve o njenom love-lifeu u zadnjih po godine. a znam joj i dečka. i ne želim znati te detalje. ali, eto, slušam ih. i pojma nemam di ću s tim informacijama. a ne mogu ih izbrisati, ne, ne, moj mozak to sve lipo procesuira. a još ih triba i prokomentirati s trećom frendicom, jer, bože moj, ako ne prokomentiraš, kao da nije ni rečeno, je li...
i tako. ona izmorila mene, ja istresla dušu na ekran, pa sad morim onih par ljudi koji zalutaše ovde :-)
ma kad sam glupa. tribala sam se samo dići nakon pristojnih 15 min i ići prati kosu/učiti/depilirati se/tražiti dečka/sve već navedeno.
pa bih lakše zaspala. i ne bih jutros lagano kljucala za stolom...
p.s. sve isprike idu mojoj dragoj frendici (trećoj) ukoliko se nađe malo uvrijeđena čitajući ovo. draga, sorry, ovo je za moju dušu :-))
| 4 | Komentiraj | Isprintaj | #
...ali ne boji se priznati da ne zna. i misli da je veća sramota ne pitati nego ne znati.
dakle, ja sam alsinija, ako je kome bitno. od osnovnih podataka mogu izdvojiti nekoliko: 25 godina, radim, još malo studiram, i trudim se uživati u životu...
...sama.
imam dosta poznanika, i nekoliko pravih prijatelja.
imam nekoliko vrlina. a i mana. jedna od njih je ta što ne prihvaćam savjete. mrzim kad mi pametuju.
i sve probleme i nedoumice volim riješiti sama. i dosad sam uglavnom zadovoljna time.
ali tu i tamo, nečiji komentar me natjera da se zamislim. jedan od tih komentara me i doveo ovdje.
a glasi: zašto jednostavno ne budeš to što jesi i baš te briga što ljudi misle?
baš. zašto?
i onda sam odlučila. i ovo je jedan vid mene. pa da vidim mogu li biti 100% ja. pa kako bude...