| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Recept za koktel "Ponoćno sunce"
- 18:51 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (88) -
Isprintaj -
#
|
Moj stari virtualni prijatelj "Zloinaopako" je ovaj koktel ispijao za svoj rođendan. Budući mi se piće jako svidjelo evo poklanjam ga svima vama u neograničenim količinama: Usuti nebo u sebe stakleno, iscijediti sunce, kapi dvije, tri, dodati pjenušavu mjesečinu i gorčinu noći kada vri.  Posuti gusti prah sumraka, prstohvat smrvljenih zvijezda, med što kaplje sa oblaka i koru lunarnog gnijezda.  Dodati kockice ledenog svemira, aromu trava i pokisle prašine, sočne kriške jutarnjih nemira i mlaz večernje modrine.  Procijediti kroz paučinu sna. Promiješati zgusnutim pogledom. Žmireći iskapiti sve do dna. P.S. - 1. Recept je iz jedne čerge, smutila ga osoba imenom "Maljutak". Nažalost, nestala je malenim stopama u nepoznatom pravcu. P.S. -2. Svaka sličnost sa stvarnim osobama namjerna je. |
Staro za novo
- 23:47 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (56) -
Isprintaj -
#
|
Malo se bavim recikliranjem: Misli sputane riječima Ne znam zašto, ali nametnulo mi se jedno čudno pitanje: je li riječ opredmećena misao?  Prva misao koja mi je pala na pamet: Velebit. Naša prekrasna planina, gorostas koji fascinira gledan i sa zemlje i iz zraka. Moja misao o Velebitu ima neograničen broj slika, boja, mirisa, zvukova, bilja, staza za pješačenje, susreta s medvjedom, skokova preplašenih srna. U mislima vidim Stap koji vertikalno strši u nebo, snijegom prekriveni Vaganjac, sokola koji lebdi u zraku tražeći plijen na koji se gotovo samoubilački obrušava… Kako sada nekom sugovorniku tu moju misao izreći samo tom jednom riječju, a da mu sve to prenesem, a da sve to i on osjeti i vidi u svojim mislima? Ili riječ ruža? Zamislio sam na trenutak ružu. Pa to je čitav vatromet boja, oblika, mirisa, veličina… I ono najteže u svemu: misli nevjerojatnom brzinom redaju ruže, njihove oblike i boje, mirise, latice, a ni jedna nije kao prethodna, ni jednu ne mogu izdvojiti kao predstavnika, kao primjerak koji sve objašnjava, kao ružu "universale"… Kako sugovorniku reći ruža, a da i on osjeti sve moje ruže? Ili: kad mi netko kaže LJUBAV. Ima li i on u mislima isti onaj treperavo-vibrirajući osjećaj u duši, poželi li i on u tom trenutku duboki pogled voljene osobe, vidi li i on onaj dobro znani pokret sklanjanja kose s čela, čuje li i on poznato disanje pored svog ramena, osjeća li i on trenutak prije svađe oko banalnosti, nada li se brzom susretu i iščekuje li ga kao da je prvi…? Nismo li mi čudni? Toliko bogatstvo misli u samo jednom djeliću vremena, a tako malo vremena da se te misli pretoče u riječi. Toliko bogatstvo misli, a tako malo riječi koje ih stvarno opredmećuju. A kažu kako je svemir bezgraničan? Što reći za misli? I za ovo malo duše? |
Zvonite, lupanje nam ne radi...
- 21:09 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (54) -
Isprintaj -
#
Rijetki su jezici tako bogatog izričaja kao što je naš. Kažu da se samo u našem jeziku u istoj rečenici jednovremeno nalaze i pitanje i odgovor: «Gdje ću sad, u 3,14*…zdu materinu?» Razmišljam tako o pridjevima. Znate ono: lijep, ljepši, najljepši, velik, veći, najveći… Jeste li primijetili da skoro svaki pridjev ima i svoju suprotnost. Lijep – ružan, Veliki – mali, Čist – prljav, Visok – nizak, Debeo – mršav, Pametan – glup, Dobar – loš… Interesantno je da su to osobine koje su suprotstavljene, u odnosu bijelo – crno, prikazuju krajnosti. U našem jeziku nema izraza koji bi označavao sredinu. Netko je visok, netko je nizak ali nema izraza za onog tko nije niti visok niti nizak. Znam, može se reći da je netko normalne visine, ali je li to izraz koji je uvijek primjenljiv poput izraza visok ili nizak? Netko je čist, a netko prljav. Mogu oni biti i čistiji i najčistiji ili prljavi pa i najprljaviji, ali nema izraza koji bi opisivao osobu ili stvar koja nije dovoljno čista ili nije previše prljava, koja je nešto između. Probao sam i nekakvim kombinacijama: Lijep – ružan bi nekako ovako moglo zvučati: liž-an, lije-žan, ru-jep ili ruž-jep… Veliki – mali = ve-li, vel-ali, ma-ki ili mal-iki… ili Visok – nizak = vi-zak ili ni-sok… Nikako složiti nešto suvislo, moram priznati. Sebe naravno smatram niti dovoljno dobrim ali niti previše lošim i evo što ispadoh: DOBOŠ. Opla! E, ovo mi se stvarno svidjelo. Toliko sam u ovom postu toga nalupao da se slobodno mogu bez stida i lažne skromnosti proglasiti dobošem. Kako bi to naša Trill-erica rekla: «Jel da, da¸ da?» (Pojašnjenje: 3,14…* = pi) |
Ogledalo duše
- 10:46 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (24) -
Isprintaj -
#
|
Može li se riječima prenijeti ono što srce nosi u sebi? Moje Svjetlo u tami, ovo namijenjeno je samo tebi:  "Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav." |
Takav sam, al' ne svojom krivicom...
- 23:50 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (45) -
Isprintaj -
#
|
Listam malo arhivu svog bloga i diveći se samom sebi pročitah u komentarima razlog današnjeg posta. Razgovor je tekao ovako: Trill: "A jel mogu i ja dobiti pjesmu Alkione? Ha? Jednom? Može? Jel da da da? :))))" Ja, to jest Alkion: "Trill-erice: ne bih sad da bacam obećanja, ali mogu samo reći ako me uhvati raspoloženje - recimo to politički: možda jednom, jednog dana..." Budući me je tako lijepo i pozitivno tračala na donjem postu jedino što mogu je: Kad netko te voli i o tebi izreče riječi hvale Kultura nalaže da i ti ispuniš obaveze male  U nastupu nježnosti moje, nadaleko znane Izmamilo je jedno nježno biće Obećanje da u neke buduće dane Pokažem svijetu njene leptiriće. Ne znam kako ove stihove reći Nego: hvala dragom bogu, Ili samo prirodnoj sreći Za ovo biće savršenih nogu. Nije teško pokazati svima Dama takvog kova Otvorena srca i kad je zima Predmet je Artijevih snova. I što još o tome reći? Ispunit dami želje Nadajući se njenoj sreći, Svakom džentlmenu je veselje. |
8. mart i ... tako to...
- 18:36 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (36) -
Isprintaj -
#
|
U bezidejnosti svog malenog postojanja i jadnom neznanju pravog poklona mojim cijenjenim damama s ovih virtualnih prostranstava – odlučih predstaviti Vas izvacima iz komentara koje ostaviste na nekim mojim postovima. U nadi da sam uspio osjetiti i mali dašak duše svake od Vas, drage moje dame, čestitam Vam 8. Mart  limunada vrlo rijetko je slika koju stvorimo o sebi na temelju izgleda ona slika koja bi prikazivala našu dušu... to zovu maskama... ali, to je u našem društvu sasvim prihvatljivo, jer se moramo vladati po određenim pravilima i kada samo malo prijeđemo granice, proglase nas drugačijim, izvan vremena i što ja znam što još... društvo diktira nas, a ne mi društvo... tako je bilo i biti će, na žalost... nije licemjerno, jako je bitno sačuvati unutarnje vrijednosti, jer, na kraju priče... jedino to vrijedi... i dodajem pokoji strastveni uzdah. živjelo oprašivanje! :))) a sad odoh poletjeti................. :))))))))))))))))))))))) helix želim da neke moje misli zauvijek ostanu poput ovog pupoljka... M.H.Švabica Srdacni Ti voooZdric izgubljena jer ljudi su pokvarena rasa...prljava i zla..i tko ljude sluša taj uvijek nastrada feby lakše bi bilo posvetiti se ljepoti i radosti življenja, što manje govoriti o životnim nedaćama, ali meni je to nemoguće. Ponekad je prepuštanje jedini način za postizanje onih pobijeda koje bi se zapravo trebale nametati same. Mnogi ljudi bezlično žive i ne vide ljepotu sadašnjeg trenutka, a jedino što je uistinu vrijedno posjedovanja je slobodan duh.. Uspomena Mučilo me to pitanje jer biti aktivan na blogu znači u njega ulagati priličnu dnevnu minutažu. Čim sam prestala razmišljati o tome i jednostavno se prepustila, odmah je bilo bolje. Raditi nešto u čemu uživamo ne može biti loše. Nitko od nas zbog bloga nije zapostavio ni posao ni obitelj. Ovdje smo kad imamo vremena za to i kad želimo. Netko će to vrijeme, možda, utrošiti na gledanje televizije, a što se mene tiče, blog je puno ljepši prozor u svijet od TV-a. :-))) veneca Nije toliko velik grijeh biti i ovisan o stvarima koje ti, na ovaj ili onaj način, uljepšavaju život , a da pri tom nikom ne štete i ne ugrožavaju ti zdravlje... Osobno mislim da je to jedna životna faza koja će prije ili kasnije proći pa zato uživaj u svojoj ovisnosti dok traje..... Pozdrav RiLady kategorički mogu tvrditi (za sebe) da sigurno ne prepoznam svaku pruženu ruku, ali ne zabrinjava me to (osim ovog jednog puta...)... ne smatram da je to pravi i jedini ispravan put kroz život, ali meni odgovara... i ja ga se držim... ali, fakat, da baš ne uđem u čamac usred vode... to mi se neće dogoditi :)))))))) studena°°° ponekad si postavljam slicno pitanje, narocito nakon nekog neuspjeha. ali kad bolje razmislim, neuspjeh mi je ukazao na vise puteva do uspjeha. nisu filozofi uzalud trosili pola svog zivota proucavajuci te fenomene. i nista nije sigurno: da li nam je zaista data sloboda ili nasim zivotima upravlja sudbina...ali nam je ostavljeno da slobodno vjerujemo u ono sto nam se cini da je za nas dobro friva Možda je baš neiskustvo bio razlog tim nekim propustima. Opet, ti propusti su me doveli do ovoga što danas imam i zbog čega sam sretna. Možda je to samo sudbina...ugodan vikend želim! stereokemija Mislim da ne treba previše o tome mozgati, već pustiti srce da te nosi! Trill wooow koliko polugica, gumbića. tipki...ja bi sve to uključivala i isključivala, da vidim radi li :)))) Ljubav ne priznaje niti fiziku niti ostale znanosti. Iznad je toga :) poetesa Alkione, nije ono bilo u Orkanskim visovima, nego u Prohujalo s vihorom ;))), pozdrav ti... u kvadru slika je prekrasna..:)jedva cekam da se otisnem na more,uizvam u svitanjima i zalascima sunca dok smo negdje daleko od kraja.Volimi ribat,ali mreze su mi nepoznanica,bile bi zapetljane i van upotrebe jos i prije nego dotaknu povrsinu mora:)))) Simona ajme meni, opet avioni:))))) meni je seks ispred nogometa:))))) Fanny I opet sam svaki dan na cesti. To je ludost. Ali zato, Fanika misli unaprijed što bi mogao izvesti onaj - ispred, iza, sa strane i to mi je dosad spasilo glavu nekoliko puta. ali ipak, uživam u svakom trenutku. I to nije samo ludost, već i čisti mazohizam...Pozdravček :))) Ponoćna blažen među ženama :-)))))))))) Ništa zato ja sam nekada zagonetka i samoj sebi :-)))))A što je zbilja, a što nije - pa sve je zbilja i nije - kakao se uzme i kako se interpretira :-)))) Ely ah da....i imam 3 mobitela koji mi pokazuju vrijeme u svakom trenu...a ovo je komentar br 13??? Meta Woolf međutim ne u smislu zaborava nego u smislu da je meni udvaranje posve nepotrebna aktivnost obzirom da ja već na prvi pogled znam "kome ću se dati" ;)a instinkt mi je po tom pitanju poprilično posvađan -tako da tu odmah nastupa onaj drugi korak- da ću okrenuti glavu i zaboraviti - tik tak :)) stopalce to je zato sto obrtjem medalju chasti, ne bih li videla sta je s` druge strane. i kad vidim, i malo rastolomacim, meni ta strana dodje isto prihvatljiva kao i prva. o, da li je to zen... ;)))) dzemperka Uffff, ja se napisa. :))))))) Hvala još jednom. :))) qaya a i to je, naravno, samo dio igre. Naravno da nisam uspio sve dame predstaviti. Unaprijed se ispričavam ako sam koju zaboravio. Tome su krive moje male sive stanice i moja godina proizvodnje. Cijenjenu, gore nespomenutu, gospodu molim da svojim komentarima i svojim, obavezno lijepim riječima daju dostojanstven i nadasve svečani obol. Hvala. Moje drage dame, bilježim se s poštovanjem i Moj duboki naklon Virtualno, svakoj od vas mala grančica mimoza… |
Sjedim kraj česme...
- 15:13 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (31) -
Isprintaj -
#
 Kratim vrijeme, Smišljam teme, Rješavam dileme: Koliko vremena već to pitanje traje? Što starije je – kokoš ili jaje? Treba li krasti? Krasti od vlasti? Krasti radi slasti? Za pet minuta svoje slave Odsjekao je mnogima glave. Sve je bilo u planu: Pronaći manu Ovom malom stanu. I zato poklanjam sve svoje znanje Za jednu kuću malu i imanje. On u bijegu Trag u snijegu Na brijegu. Čuva li zatvorska žica Naša il' njihova lica? Skupljao je građu Za napravit lađu A izbjegavao svađu Na postavljena pitanja mnoga Ima li, ili nema Boga. Prikazivali je u kinu Postavljali je na binu Tražili o njoj pravu istinu: Postoji li ljubav prava Ili se strast samo s nama poigrava? |
Imam li pravo biti ljut?
- 19:22 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (26) -
Isprintaj -
#
|
Na neke se osobe, pa bile one samo virtualno prisutne, navikneš... na neki čudan način ih zavoliš... I kad odu ostave prazninu... Priču sam prije nekog vremena sročio ovako: U dobroj vjeri i u nadi Htjedoh priču ispričat o limunadi. Ako nekom nije poznata ova mala Nekad razum šesti se je zvala. A priča ova od davnina je znana Ta curica ljubav je htjela bez mana. I kreće tako priča velika i njena U strasnom i zdušnom mijenjanju imena Od razuma do provincije ona hoda Biti kojotica, nova je moda A da joj mirna ostane duša Hvali se kako je opet plavuša. Šuterica i nogometna navijačica I košuta prava šumska plesačica… Uzalud joj trud i muka svaka I Frojdova psihološka tlaka Za mene ma kako se zvala Element peti je ostala… A najljepša strana svih njenih lica Pokušaji su nestanka s ovih stranica. Nadam se da se kraj priče ipak neće obistiniti. |
Repriza
- 11:52 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (11) -
Isprintaj -
#
|
Putovanje kroz vrijeme ili repetitio est mater studiorum Još u danima prvog susreta s fizikom kao naukom naučili su me da svjetlost  ima svoju brzinu kretanja kroz prostor i da je za to kretanje potrebno određeno vrijeme.Tako svjetlost zvijezda putuje neko vrijeme do našeg oka i mi u stvari vidimo svjetlost koja je do nas putovala i nekoliko stotina pa i tisuća godina. Dakle, vidimo svjetlost koja je prema nama krenula vrlo davno. Vidimo kako je ta zvijezda sjala u prošlosti.  Ona se u međuvremenu možda i ugasila ili je pojačala svoju svjetlost do neslućenih granica.Moje male sive stanice  ne bi bile ono što jesu da i ovom prilikom nisu sve zakomplicirale. Gledam tako svoje Svjetlo u tami  i razmišljam: ako zvijezde gledam u njihovoj prošlosti, nije li onda činjenica da i nju vidim u nekoj vrlo bliskoj, ali definitivno prisutnoj prošlosti? Ma znam ja da je putovanje slike moje drage do mog oka nemjerljivo kratko, ali, vjerovali ili ne, zabrinulo me je da nikada, ali baš nikada neću moći vidjeti njenu stvarnu sliku u realnom trenutku.Matematika  bi to vrlo jednostavno riješila običnim diferenciranjem (beskonačno male promjene u beskonačno kratkom vremenu), ali matematika je egzaktna nauka koja nema pojma o mojim dilemama. Matematiku ne brine što i njeni izračuni kasne u moje oko.Ili zamislite svakodnevnu situaciju: moje Svjetlo u tami, zračeći svom ljubavlju ovog svijeta, stiže prema meni  i kako mi je bliže to je putovanje njene slike do mog oka sve kraće! Ljudi moji!Moje Svjetlo u tami putuje kroz vrijeme a da to i ne zna!  |