Marketing
Repriza
Putovanje kroz vrijeme ili repetitio est mater studiorum
Još u danima prvog susreta s fizikom kao naukom naučili su me da svjetlost 
ima svoju brzinu kretanja kroz prostor i da je za to kretanje potrebno određeno vrijeme.
Tako svjetlost zvijezda putuje neko vrijeme do našeg oka i mi u stvari vidimo svjetlost koja je do nas putovala i nekoliko stotina pa i tisuća godina. Dakle, vidimo svjetlost koja je prema nama krenula vrlo davno. Vidimo kako je ta zvijezda sjala u prošlosti. 
Ona se u međuvremenu možda i ugasila ili je pojačala svoju svjetlost do neslućenih granica.
Moje male sive stanice 
ne bi bile ono što jesu da i ovom prilikom nisu sve zakomplicirale.
Gledam tako svoje Svjetlo u tami 
i razmišljam: ako zvijezde gledam u njihovoj prošlosti, nije li onda činjenica da i nju vidim u nekoj vrlo bliskoj, ali definitivno prisutnoj prošlosti? Ma znam ja da je putovanje slike moje drage do mog oka nemjerljivo kratko, ali, vjerovali ili ne, zabrinulo me je da nikada, ali baš nikada neću moći vidjeti njenu stvarnu sliku u realnom trenutku.
Matematika 
bi to vrlo jednostavno riješila običnim diferenciranjem (beskonačno male promjene u beskonačno kratkom vremenu), ali matematika je egzaktna nauka koja nema pojma o mojim dilemama. Matematiku ne brine što i njeni izračuni kasne u moje oko.
Ili zamislite svakodnevnu situaciju: moje Svjetlo u tami, zračeći svom ljubavlju ovog svijeta, stiže prema meni 
i kako mi je bliže to je putovanje njene slike do mog oka sve kraće! Ljudi moji!
Moje Svjetlo u tami putuje kroz vrijeme a da to i ne zna! 
Post je objavljen 01.03.2008. u 11:52 sati.