| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Madonna delle Lacrime
- 17:45 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (41) -
Isprintaj -
#
Basilica Santuario Madonna delle Lacrime Siracusa Po iskazima prisutnih u osmom mjesecu 1953. na malenom kipu Madone u Siracusi pojavile su se suze. Ta pojava se pročula po cijeloj Siciliji i Italiji, a potom i svijetu. Naravno, mjesto je istom brzinom postalo stjecište vjernika, osoba željnih senzacije i onih kojima je posjet ovom mjestu bila zadnja i jedina nada i utjeha u životu. Vlasti Siracuse i crkveni predstavnici, uz svesrdnu pomoć i donacije posjetitelja, brzo i materijalistički reagiraju i na mjestu malene crkvice niče ogromno betonsko zdanje s zlatnom figurom Madone na svom vrhu. Zdanje je još uvijek nedovršeno ali dominira Siracusom svojom visinom (preko devedeset metara) i modernim stilom, a vidi se i s mora i s kopna. Betonske linije, poput zraka, iz vrlo široke baze završavaju u vrhu tvoreći izduženi i izvijeni stožac, a na samom vrhu u stjecištu zraka u zlatnom okviru se nalazi kip Madone. Ne znam može li se ovo zdanje nazvati crkvom, bazilikom ili nekim drugim vjerskim objektom ali svakako može primiti nevjerojatan broj posjetitelja u svoje okrilje. Cjelokupni prostor prima oko jedanaest tisuća osoba, a misno slavlje unutar ogromne aule može odjednom pratiti oko tri tisuće vjernika. Unutrašnjost objekta je dosta asketski uređena: na jednoj strani je oltar ispred koga su poredani redovi sjedalica, iza oltara je samo jedna ikona Madone. Naravno prostor je ozvučen i ima vrlo dobru i uhu ugodnu akustiku. U krug oko cijelog prostora su niše koje su nešto izdignute od osnovnog poda ali su nažalost još u izradi i za sada su potpuno neiskorištene. Ispod same zgrade su uredske i još neke prostorije kojima ne znam namjenu. Prostor nije klimatiziran i u vrijeme mog posjeta (osmi mjesec) bilo je vrlo vruće, sparno i osjećao se jak zadah ljudskog znoja, što je bio razlog vrlo brzog napuštanja prostora. Zbog veličine i vrlo dobre osvijetljenosti, bez obzira na veliki broj ljudi nema se osjećaj gužve.  Neki ovo mjesto, za sada neosnovano, nazivaju svetištem. Upravo u vrijeme mog posjeta održavale su se manifestacije i programi da se Fatma, Lurd i Madona u Siracusi proglase svetištima. Rezultat manifestacije i stav crkve do sada mi nije poznat. Ono što je mene u svemu ovome pomalo i iznenadilo i začudilo je dojam koji ostavlja posjet ovom zdanju. Naime, svima vam je poznat onaj mir, dostojanstvo, religijski naboj (bez obzira jeste ili niste vjernik) prilikom ulaska u bilo koje religijsko zdanje – crkvu, katedralu, hram… E, pa ovdje to nisam osjetio niti u jednom trenutku i, čini mi se, niti kod ijednog posjetitelja. Nije da se ja nisam divio, da nisam bio iznenađen i čak uzbuđen, ali… Cijelo moje biće se divilo arhitektonskom rješenju, smjelosti i nadahnuću i projektanta i konstruktora, čak i izvođača. Ni traga nekom vjerskom osjetu, naboju ili uzbuđenju. Nije bilo one poznate potrebe šaputanja i tihog hoda. Svi su normalno hodali i razgovarali kao što bi to radili na ulici u kafiću ili pri svakodnevnim susretima. Gaudi u Barceloni je zamišljen kao svjetsko i nikad dovršeno zdanje i civilnog i vjerskog karaktera, ali ovo zdanje kao da nije primjereno svojoj funkciji, kao da ste Ajfelovom tornju u Parizu namijenili ulogu reklamiranja drvene građe. |
Capitan Miranda
- 20:36 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (37) -
Isprintaj -
#
 Urugvajski vojni brod. Brod koji plovi svjetskim morima od Urugvaja do Genove i natrag, a u cilju propagiranja Urugvaja kao države i njihove mornarice. Naravno sve je to u sklopu obuke mornara i zapovjednika.  Jedrenjak je to izgrađen davne 1930. u Španjolskoj. Renoviran je i opremljen suvremenom navigacijskom i ostalom opremom za sigurnu plovidbu svim morima i oceanima. Između ostalog, stari i mehanički način upravljanja brodom kao i rad s jedriljem zamijenjen je elektronikom i hidraulikom. Mehanički način nije uništen već je ostavljen kao rezerva u slučaju otkaza suvremenih sistema i kao lijepi povijesni raritet. Tijekom svog šestomjesečnog krstarenja brod se određeno vrijeme zaustavlja u lukama i učestvuje na regatama velikih i starih jedrenjaka. Zadnja takva regata je bila u Genovi.  Prilikom svakog zaustavljanja u određenim lukama brod je otvoren za posjetitelje i razgledavanje. U sklopu tog programa je i prigodna prodaja suvenira: predmeti s imenom i slikom broda (privjesci, upaljači, remeni, notesi, podmetači za čaše, maje…) Budući se radi o vojnom brodu i regularnoj urugvajskoj mornarici, a poznato je da sve mornarice svijeta pate od tradicionalizma, i na ovom se brodu održavaju ceremonije: svaki ulazak starješine se oglašava pištaljkom, svako jutro se podiže zastava uz himnu Urugvaja i pozdrav svih na brodu, smjenjuju se straže uz viku i pozdrave, brodom paradiraju u svečanim uniformama i paradno naoružani, ispred broda je postavljena uniformirana straža, navečer se spušta zastava uz istu ceremoniju kao i ujutro… Nikako se nisam mogao oteti dojmu: što manja vojska to više generala, vojne muzike i cirkusiranja. Ceremonija oko dizanja – spuštanja zastave uz himnu traje oko pet minuta, a svi članovi posade su cijelo to vrijeme u stavu mirno i pozdravljaju. Inače na brodu je oko devedesetak članova posade od čega je nekih pedesetak stalna posada, a njih četrdesetak su kadeti na obuci.  Ovaj starina od jedrenjaka plijeni svojim izgledom, dostojanstvom i ljepotom godina koje nosi i vrlo ga je lijepo vidjeti pod punim jedrima. Update: Samo za Vecu: bilo je tega još. Vidi ovega:  |
Siracusa - grad kome je sam Bog podario ljepotu
- 18:14 - Da ne dođe do prijatelj drag... (23) - Isprintaj - #
- 18:14 - Da ne dođe do prijatelj drag... (23) - Isprintaj - #
Nema naslova
- 19:20 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (20) -
Isprintaj -
#
Samo za moju dušu. Tko želi može se pridružiti:         Htjedoh uz svaku fotku ostaviti nekoliko riječi… Nažalost jednostavno ih nemam da bih ispričao priču… |
Etna - nastavak
- 21:49 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (12) -
Isprintaj -
#
Nastavljamo šetnju Etnom: Još jedan kratki pogled na Zafferanu  Ovdje se možete malo odmoriti od vožnje, popiti piće, pojesti dobru talijansku hranu ili samo kupiti poneki suvenir.  Ostaci zadnje erupcije 2002. Kažu da je na dubini od samo pedesetak metara temperatura i preko 200 stupnjeva Celzija. Skoro svuda struji topli i vrlo vlažni zrak iz utrobe zemlje. Dodir rukom po tlu izaziva uzbuđeno lupanje srca i strahopoštovanje. Čovjek je jednostavno opčinjen količinom energije ispod sebe…  Na svom putu prema moru lava se hladi i ostavlja ovakve tragove. Na prvi pogled, tragovi više liče na odron kamena. Tek kad predočite sebi usijanu rijeku koja lagano teče shvatite ukupnu snagu i razarajuću moć vulkanske lave i usijane utrobe Zemlje..  Naravno život je i u ovakvim uvjetima moguć. Bilo ih je dvije ali mi je druga utekla. Nažalost, radi brzine i straha da i ona ne utekne, fotka buba-mare je ostala malo nejasna.  Biljke su vrlo jasnih i jarkih boja i svojom ljepotom prkose uništavajućoj snazi vulkana. Boje su toliko jasne i jarke da se biljke uočavaju s vrlo velike daljine.  I za kraj jedan romantični pogled s barke na Etnu u večernjim satima. |