| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Basilica Santuario Madonna delle Lacrime Siracusa Po iskazima prisutnih u osmom mjesecu 1953. na malenom kipu Madone u Siracusi pojavile su se suze. Ta pojava se pročula po cijeloj Siciliji i Italiji, a potom i svijetu. Naravno, mjesto je istom brzinom postalo stjecište vjernika, osoba željnih senzacije i onih kojima je posjet ovom mjestu bila zadnja i jedina nada i utjeha u životu. Vlasti Siracuse i crkveni predstavnici, uz svesrdnu pomoć i donacije posjetitelja, brzo i materijalistički reagiraju i na mjestu malene crkvice niče ogromno betonsko zdanje s zlatnom figurom Madone na svom vrhu. Zdanje je još uvijek nedovršeno ali dominira Siracusom svojom visinom (preko devedeset metara) i modernim stilom, a vidi se i s mora i s kopna. Betonske linije, poput zraka, iz vrlo široke baze završavaju u vrhu tvoreći izduženi i izvijeni stožac, a na samom vrhu u stjecištu zraka u zlatnom okviru se nalazi kip Madone. Ne znam može li se ovo zdanje nazvati crkvom, bazilikom ili nekim drugim vjerskim objektom ali svakako može primiti nevjerojatan broj posjetitelja u svoje okrilje. Cjelokupni prostor prima oko jedanaest tisuća osoba, a misno slavlje unutar ogromne aule može odjednom pratiti oko tri tisuće vjernika. Unutrašnjost objekta je dosta asketski uređena: na jednoj strani je oltar ispred koga su poredani redovi sjedalica, iza oltara je samo jedna ikona Madone. Naravno prostor je ozvučen i ima vrlo dobru i uhu ugodnu akustiku. U krug oko cijelog prostora su niše koje su nešto izdignute od osnovnog poda ali su nažalost još u izradi i za sada su potpuno neiskorištene. Ispod same zgrade su uredske i još neke prostorije kojima ne znam namjenu. Prostor nije klimatiziran i u vrijeme mog posjeta (osmi mjesec) bilo je vrlo vruće, sparno i osjećao se jak zadah ljudskog znoja, što je bio razlog vrlo brzog napuštanja prostora. Zbog veličine i vrlo dobre osvijetljenosti, bez obzira na veliki broj ljudi nema se osjećaj gužve.  Neki ovo mjesto, za sada neosnovano, nazivaju svetištem. Upravo u vrijeme mog posjeta održavale su se manifestacije i programi da se Fatma, Lurd i Madona u Siracusi proglase svetištima. Rezultat manifestacije i stav crkve do sada mi nije poznat. Ono što je mene u svemu ovome pomalo i iznenadilo i začudilo je dojam koji ostavlja posjet ovom zdanju. Naime, svima vam je poznat onaj mir, dostojanstvo, religijski naboj (bez obzira jeste ili niste vjernik) prilikom ulaska u bilo koje religijsko zdanje – crkvu, katedralu, hram… E, pa ovdje to nisam osjetio niti u jednom trenutku i, čini mi se, niti kod ijednog posjetitelja. Nije da se ja nisam divio, da nisam bio iznenađen i čak uzbuđen, ali… Cijelo moje biće se divilo arhitektonskom rješenju, smjelosti i nadahnuću i projektanta i konstruktora, čak i izvođača. Ni traga nekom vjerskom osjetu, naboju ili uzbuđenju. Nije bilo one poznate potrebe šaputanja i tihog hoda. Svi su normalno hodali i razgovarali kao što bi to radili na ulici u kafiću ili pri svakodnevnim susretima. Gaudi u Barceloni je zamišljen kao svjetsko i nikad dovršeno zdanje i civilnog i vjerskog karaktera, ali ovo zdanje kao da nije primjereno svojoj funkciji, kao da ste Ajfelovom tornju u Parizu namijenili ulogu reklamiranja drvene građe. |