Kažu, kad je Bog stvarao Siracusu, pitao je narod Sicilie kome da podari ljepotu, a kome bogatstvo. Palermo je tražio bogatstvo, a Siracisi je ostala ljepota. Čini se da u toj legendi ima puno istine: Siracusa je grad ljepote, prekrasnih zdanja u svim stilovima, osobitih ljudi i naravno bogatstva koje se tijekom vekova nakupilo. Prirodni zaljev je, bez velikih intervencija u izvornost, postao predivna luka za brodove svih veličina.
Pogled na ulaz u luku i staru tvrđavu.
Ovo zdanje i legenda o Madoni od suza (Madonna delle Lacrime) zavređuju poseban post i nadam se da ću ga uskoro napisati i objaviti.
Građani, a posebice veliki umjetnici su se pobrinuli za ljepotu svog grada.
Naravno uz legende potrebna je i mašta za ovakvu jahačicu.
Netko mora nadgledati i svijetom vladati.
A gdje bi ovaj svijet završio da i muškarac ne da svoj obol.
Kao i svuda, tako i u Siracusi, vjera zauzima posebno mjesto u srcima ljudi…
A priroda sve to, naravno, vrlo lijepo, bogato i baš kako samo ona zna, poklanja svakom namjerniku i svakoj osobi koja se tu nađe otvorena srca i duše…
Sve to bez ljudi i njihovog aktivnog učešća u zbivanjima, zabavi i svakodnevnom životu nikako ne bi odavalo pravu sliku i pravi dojam:
Post je objavljen 14.10.2007. u 18:14 sati.